''SVAKI dan na svijetu se rodi nekoliko tisuća potpunih budala. Naše je da ih nađemo'', tako mora da je, slatko se smijući, reagiraoJohn Smith kad su mu iz Grada Đakova, na njegov račun u Velikoj Britaniji, uplatili 50 tisuća eura. Samo zato što im je poslao mail s lažne adrese koja je sličila na onu đakovačkog gradonačelnika, Marina Mandarića.
I, kako su mahom katolici (kao i većina Hrvata) čvrsto se drže one prve tri zapovjedi božje, sigurni kako ostalih sedam, a sedma naročito (''Ne ukradi''), nisu važne.
Slične e-poruke, kojima promućurni likovi poput Johna Smitha (naravno, to nije pravo ime i prezime čovjeka koji je nasamario šefa đakovačkih gradskih financija, to vam je nešto kao kad se u Hrvatskoj netko lažno potpiše iznimno rijetkim imenom i prezimenom kao Ivan Horvat, ili Petar Petrović) pecaju naivčine diljem svijeta, stigle su i u Slavonski Brod, u jednu od tvrtki Đure Đakovića. Odatle su javno demantirali da nikakav novac nisu doznačili temeljem lažne e-poruke. A takve, lažne e-poruke, stigle su i u Vrhovni sud, pa i u Ministarstvo financija, no ni ondje nisu nasjeli. I tko zna gdje sve još.
Ali u Đakovu su na takvu poruku nasjeli. Samo zato što je dobio mail u kojem stoji kako na jedan inozemni račun treba prebaciti 370.000 kuna, tamošnji šef financija to je u učinio. Gradski proračun olakšan je za taj iznos, a hoće li i kada taj novac - godišnja plaća neke blagajnice - ikada biti vraćen u đakovački proračun, naravno, ne znamo.
Nevjerojatna priča iz Đakova, za rubriku vjerovali ili ne, postavlja najmanje dva pitanja koja traže žuran odgovor. A nema ih (odgovora), već danima.
Prvo je pitanje: kako je moguće da i dan danas, dva i pol mjeseca otkako se 9. srpnja dogodio taj skandalozni gaf, đakovački pročelnik financija i dalje radi na svom radnom mjestu. Čovjek, dakle, vodi financije grada, barata javnim novcem, uredno za to prima nemalu plaću, kao da se nikome ništa nije dogodilo? Zamislite, da je to napravio u nekoj privatnoj tvrtki, da je vlasnika tvrtke olakšao za 50 tisuća eura, a ovaj ga i dalje drži na istom radnom mjestu i uredno mu isplaćuje plaću! Ali, ako ste se uhljebili u kakvoj gradskoj, općinskoj ili županijskoj tvrtki, kakvom ministarstvu ili, ne daj bože Vladi, nema razloga za brigu. Sjetite se samo slučaja tajnice u Vladi,Sandre Zeljko koja je nekoliko godina pelješila novac na osnovu lažnih putnih naloga i ako vam se da, provjerite u kojoj je fazi taj slučaj i gdje je gospođa radila nakon što je otkrivena.
Ali sjetite se i prodavačice s odjela delikatese jednog velikog trgovačko lanca koju su nadzorne kamere snimile kada je iz vitrine uzela i pojela šniticu pršuta. Odletjela je s posla istoga časa, a da pršut, vjerojatno, još nije ni progutala. Ali, tko joj je kriv, kada nije bila tajnica u Vladi ili pročelnica gradskog odjela za financije, već radila na odjelu delikatese u trgovačkom lancu.
Drugo pak pitanje, koje također žurno traži odgovor (a još ga nema), jest: kakva to komunikacija vlada između nadređenih i podređenih u gradovima, općinama, županijama, ministarstvima, pa i Vladi, ako su slučajevi poput đakovačkog mogući: Je li strah od še(ri)fa toliki da se podređeni službenik ni ne usudi pitati ga je li e-poruka s nalogom o prebacivanju 50.000 eura uistinu njegova? Je li šef božanstvo? Je li šef nepogrešiv? Mora li se svaka šefova naredba bespogovorno provesti? Smije li se šefa upozoriti da nije u pravu? Smije li se šefu reći da krši zakon? Mora li se postupiti po šefovom naređenju čak i kada on postupa u suprotnosti sa zakonom ili zdravom logikom?
Mnogi lokalni šerifi, o onim višim, nacionalnim, da i ne govorimo, uzdigli su se do razine faraona. Razlika između onih egipatski i onih naših, današnjih, samo je utoliko što ovi naši, današnji, ne grade piramide. Njima je dovoljna piramida vlasti na čijem su vrhu oni. Sami, nepogrešivi, neupitni, najbolji, najpametniji, sveznajući, svemogući.
I, kako su mahom katolici (kao i većina Hrvata) čvrsto se drže one prve tri zapovjedi božje, sigurni kako ostalih sedam, a sedma naročito (''Ne ukradi''), nisu važne.
Eto odgovora bar na naše drugo pitanje, kad već ne znamo na ono prvo.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -