Razumijem ushićenost pa i stanovitu euforiju nekih Brođana - što se vidjelo na ovom portalu proteklih dana - da će u drugi po veličini slavonski grad stići McDonald's. Dašak Sjedinjenih Država, epizoda američkog sna, djelić onoga što se zove ''American way of life'', zapuhat će Savom i zaustaviti se u Slavonskom Brodu.
McDonald's je 20. srpnja 2011. svečano otvoren u Sarajevu i to, da oprostite, u Ulici maršala Tita. I eno ga ondje i danas. Malo je tko mogao vjerovati kako će bljutavi američki hamburger opstati u jakoj konkurenciji sočnih pljeskavica s Baščaršije, ali eno ga, opstao je, žilav je i još se drži i čini se vječan kao i Ulica maršala Tita.
I sâm sam, na sličan način, bio ushićen kada me u jesen 1969. u New Castlu, u saveznoj državi Indiana, američka obitelj - kod koje sam proveo godinu dana - prvi put odvela u McDonald's. Sve je ondje bilo tako čisto i sjajno, blistavo osvijetljeno, tako lijepo upakirano, a mlade cure i dečki, koji su posluživali u zgodnim korporacijskim uniformama, nasmiješeni i srdačni. I sve je toliko odudaralo od opskurnih osječkih ćevabdžinica, zadimljenih i memljivih, polumračnih i neprozračenih, s teškim vonjem goveđeg loja i namrštenim konobarima.
Kasnije, često smo svraćali u McDonald's, gotovo jednom tjedno, kada se gospođi Sloannije dalo kuhati, pa bi cijelu obitelj i mene zajedno s njima, povela onamo. Nekad bismo svratili u ''drive in'' i u velikom zelenom Dodgeu, ne izlazeći iz auta, žvakali taj komadić goveđe pljeskavice, u prerezanoj žemlji, začinjen komadićem zelene salate, listićem sira, kriškom rajčice, ploškom luka i kolutićima kiselih krastavaca, sve zaliveno slatkastim umakom. Prilog je naravno bio pomfrit, kojeg bismo umakali u kečap i sve zalijevali Coca-Colom iz plastificirane čaše, prepune leda. I što smo češće odlazili u McDonald's, sve mi je više nedostajao okus pljeskavica iz otužnih osječkih ćevabdžinica.
Devetnaest godina poslije, sredinom ožujka 1988. kao tadašnji glavni urednik Glasa Slavonije, poslao sam jednog od boljih reportera u Beograd neka izvijesti o prvorazrednoj senzaciji: otvorenju prvog McDonald's restorana u centralnoj i jugoistočnoj Europi. Vratio se sav ushićen, hvalio čistoću i urednost, vrhunsku kvalitetu mesa od koje se spravlja pljeskavica, stroge standarde koliko štapić pomfrita mora biti dugačak, a osobito je bio impresioniran da se, nakon zatvaranja, cijeli restoran - kuhinja posebno - temeljito čisti i dezinficira.
Sjećam se osječkih direktora i političara koji su tih godina, odlazeći na sastanke u Beograd, redovito maltretirali svoje vozače da skoknu do Slavije i u prometnoj džungli onog ogromnog kružnog toka, svrate u McDonlads po hamburger. Nosili bi ga djeci u Osijek, stigao je doduše hladan i smežuran, ali bio je lijepo upakiran. Bio je to - Big Mac. Zahvaljujući i njima, beogradski McDonald's, onaj na Slaviji, već sljedeće 1989., postao je svjetski rekorder: među svim McDonald'sovim restoranima u svijetu imao je najviše gostiju - više od dva milijuna!
Trebalo je proći punih osam godina pa da i Zagreb, nakon Beograda, u veljači 1996. dobije svoj prvi McDonalds, onaj u Jurišićevoj. I sada, nakon 21 godinu, prevalit će tih 190 kilometara i napokon stići u Slavonski Brod. Još jedan grad na Savi koji će imati McDonald's.
Kad je McDonald's krenuo u pohod Balkanom malo je tko vjerovao da će ikada doći u Bosnu. Ali stigao je, punih šest godina prije nego u Slavonski Brod. Svečano je otvoren u Sarajevu, 20. srpnja 2011. i to, da oprostite, baš u Ulici maršala Tita. I eno ga ondje i danas. Malo je tko mogao vjerovati da će bljutavi američki hamburger opstati u jakoj konkurenciji sočnih pljeskavica s Baščaršije, ali eno ga, opstao je, žilav je i još se drži i čini se vječan kao i Ulica maršala Tita. No, McDonald's se ugasio u Banja Luci, nije ondje izdržao ni tri godine, zatvoren je u veljači 2015. Nije ga otjerao Milorad McDodik, već visoke cijene i tamošnji ćevapi.
Snagu i žilavost McDonald'sa shvatio sam u Ålesundu, putujući prije petnaestak godina kruzerom od Bergena do Tromsøa. Kad je ogromni luksuzni brod, u čijim su restoranima posluživali svakojake delicije, pristao u tom norveškom gradu, nastao je stampedo skupine Amerikanaca koji su, ne mareći za izobilje raznovrsne hrane na brodu, pohitali u tamošnji McDonald's. Kakvi lososi, kakav bakalar, škampi, kozice, školjke, rakovice…
Priča o mogućem brodskom McDonald'su nekako mi je sjela baš danas, na 25. obljetnicu priznanja Republike Hrvatske. Sjetih se i glasovite rečenice rahmetli Šime Đodana, bivšeg ministra obrane, koga je po kratkoći ministarskog staža jedino nadmašio Mijo Crnoja. Ne mislim na Đodanovu rečenicu o šiljastim glavama, već na onu da je ''Hrvatska imala državnost dok su po Manhattanu još pasle koze''. I mislim si, gdje li smo to, dovraga, u međuvremenu toliko zaostali i kakvi su nas to sve čobani vodili da se danas ni po čemu ne možemo mjeriti s onima koji su napasali koze dok smo mi imali državu. Pa se poslije 14 vjekova ''od stoljeća sedmog'', divimo, veselimo i radujemo njihovom bljutavom, lijepo upakiranom Big Macu.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
Stockholm15.01.2017. u 21:29
A sada izlazi na kraju da se zemljište čuvalo, što sam ja pokušao reći, ali ne možeš ti, to se skače na zadnje noge..Hej, jedna ponuda! Pa ja znam svjetske kriminalce koji znaju posao i od kojih sam učio. Vi... Prikaži sveVi ste amateri . Jeste čuli za žabca? Mi volimo naš brod, joj što nam je krasno, mi smo brođani,ma vi ste šupci koji ne vidite pola metra ispred nosa dok vas seljačine kradu
-
Stockholm15.01.2017. u 21:22
Milenij,mali pariz mislio sam da sistem jošmalo funkcionira,ali živim i dalje u iluzijama. Razbit cu vas ko pičke kada dođem. Šta mislite da sam konobario po Švedskoj. Vi ste ratovali isto ko što su i Gotovina i Prkačin zavrršili fakultete.... Prikaži sveultete. Ja sam lopov i priznajem to. Nisam gastarbajter. Šta ste vi pičke jedne. Jebo vas Jerko i ovaj glupi portal.
- Prikaži sve komentare
-