Do prije 'događanja naroda' u Srbiji, osamdesetih godina 20. stoljeća, u općini Slavonski Brod bilo je više od sedam tisuća članova Saveza komunista Jugoslavije i nešto manje od sedam komunista. Jedan od njih bio sam i ja - dok nisam shvatio kako motorna snaga čovječanstva nisu religije i ideologije, nego ljudski egoizam. Komunist. 'Kako to gordo zvuči' - da parafraziram, navodno, Maksima Gorkog koji je to kazao za čovjeka.
Dakako, ni Gorki i njegovi 'ljudi s dna' niti Mujo i njegova rakija - nemaju nikakve veze s Verom Bartek i Nadom Samardžić Tomas. Dapače, one nemaju veze ni sa čime. Osim, možda, sa sebičnošću.
Gorki je bio radnik, zanatlija, potucalo i skitnica, kojemu je cilj bio upoznati Rusiju i među Rusima pronaći najmanjega čovjeka. U svojim prvim pripovijetkama Gorki je opisivao egzistenciju ljudi s dna. U nizu članaka prikazao je svoje neprijateljstvo prema fašizmu i malograđanskoj sebičnosti. Bio je i komunist.
Za takve, ljude s dna, a ne fašiste i sebičnjake, prije par godina, navodno na inicijativu lidera brodskih socijaldemokrata, Roberta Lujića, gradonačelnik Mirko Duspara uveo je novu socijalnu mjeru za najugroženije Brođanke i Brođane - jednokratnu pomoć od 1000 kuna namijenjenu onima koji su dobili otkaz, a nemaju čime platiti hranu za obitelj, na primjer.
U tu svrhu propisan je obrazac kojeg kandidati za pomoć ljudima 's dna' trebaju popuniti te uz njega priložiti: Rješenje o otkazu, Uvjerenje o prijavi na Zavodu za zapošljavanje, Potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o stažu, kopiju osobne karte i broja žiro računa na koji bi trebalo uplatiti, za sirotinju, predviđenih tisuću kuna.
Kao na svakom sličnom birokratskom dokumentu, velikim slovima, dominira riječ 'predmet', koji u ovom slučaju glasi: 'Zamolba za priznavanje prava na jednokratnu novčanu pomoć za osobe koje su ostale bez zaposlenja'. U nastavku slijedi tekst: 'Molim da mi se prizna pravo na jednokratnu novčanu pomoć zbog gubitka radnog mjesta zbog poslovno uvjetovanog otkaza. Slijedeće podatke dajem pod materijalnom i kaznenom odgovornošću...
Sve do upita 'zovem se' bilo je primjereno i očekivano za takvu vrstu dokumenata, kojeg smo imali prilike vidjeti. Međutim, pročitavši, urednim službeničkim rukopisom, napisana imena iznad za to predviđene crte, malo smo se štrecnuli. Mladen Delić bi kliknuo: 'Ljudi moji jeli to moguće'.
Ni sami nismo bili daleko od Delićeva čuđenja upitavši se - Ljudi moji jeli to moguće da se, kao 'tehnološki višak', s 80 odnosno 120 tisuća kuna otpremnine, nedavno otpuštene iz Gradske uprave: Vera Bartek i Nada Samardžić Tomas, drže 'ljudima s dna'. Naime, da ne misle kako pripadaju 'ljudima s dna' nikad ne bi potpisale dokument predviđen za takve - radnike koji su, nakon višemjesečnog rada bez plaće, dobili otkaz, a 1000 kuna pomoći iz gradske blagajne predstavlja im izvor za financiranje osnovnih životnih potreba obitelji na rubu gladi.
Potpisavši 'Zamolbu za priznavanje prava na jednokratnu novčanu pomoć za osobe koje su ostale bez zaposlenja', vjerojatno ne samo potpisnika ovih redaka, dvije bivše dugogodišnje djelatnice gradske uprave podsjetile su na priču o Muji i zlatnoj ribici.
Legenda kaže kako je Mujo, prije nego je od pijanog Bosanca postao trezveni Bošnjak, na adi kod Bosanskog Broda, lovio ribu. Kao i svakom pijancu, u jednom trenutku dogodi mu se sreća - ulovio je zlatnu ribicu koja mu obeća ispuniti tri želje, ako ju vrati u vodu.
Sav sretan, bez razmišljanja, Mujo zatraži neka savska voda postane rakija - i bi tako. Nakon što se uvjerio kako je voda zaista postala rakija, popi Mujo poduži gutljaj i poče razmišljati za što iskoristi drugu želju. Tražiti sretan život ili zabranu stvaranja trećeg entiteta? Nakon kraćeg razmišljanja, kako i priliči trezvenom Bošnjaku, zatraži od ribice neka onemogući stvaranje trećeg entiteta u Bosni i Hercegovini. I bi tako. Zasad.
Već pomalo opijen od posljedica ispunjenja prve dvije želje, ne pade Muji na pamet poželjeti neko opće dobro nego odluči, za sebe, zatražiti još jednu litru rakije.
Dakako, ni Gorki i njegovi 'ljudi s dna' niti Mujo i njegova rakija - nemaju nikakve veze s Verom Bartek i Nadom Samardžić Tomas. Dapače, one nemaju veze ni sa čime. Osim, možda, s malograđanskom sebičnošću.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
6e1f7b93f23a659d0dec86facb4d6e879d4e21b507.03.2015. u 10:03
@karlo... sve to stoji sto si napisao, da zivimo u normalnoj zemlji. Ovu situaciju bih prikazala malo slikovito. Zamisli logor (on ce predstavljati nasu drzavu) pun gladnih logorasa (nasi gradani). I dok oni tumaraju u potrazi za koricom kruha, dva... Prikaži svea logorasa dobivaju hamburger za obrok. I umjesto da budu sretni, oni galame kako nema dovoljno ketchupa.
-
karloveliki07.03.2015. u 06:50
Danas društvene mreže služe da građani mogu napisati svoja mišljenja, svoja razmišljanja, svoje kritike, svoje pohvale, svoje političke ocjene, liječiti svoje bolesne umove, iznositi svoje istine, svoje laži, vrijeđati druge, sprdati se, zabavljati se i još mnogo toga, tako da... Prikaži sve me svi ovi komentari ne čude i svi na to imaju pravo. Pošteno bi bilo da svaki komentar ima svoje ime i prezime ali većina je šifrirana upravo radi raznih Duspara, Marušića, Lujića, Milanovića, Karamarka i inih političkih kriminalaca, koji bi im mogli zagorčavati ionako gorak život. A sada o zahtjevu ovih dviju otjeranih djelatnica Gradske uprave za jednokratnu pomoč u iznosu od 1000 kuna. Neka su tražile jer po odluci grada na to imaju pravo. I na naknadu za novorođenće imaju pravo i oni koji rade, i oni koji ne rade, i koji imaju minimalnu plaću i koji imaju veliku plaću i oni iz Udruge pravaš i oni koji to nisu. Odluku o toj naknadi vidim kao jedan glas za Udrugu pravaš pa sad kad je taj glas izgubljen ni odluka ne vrijedi. Pa iako su dobile nekakvu otpremninu ( mnogo manju nego što bi zaradile do starosne mirovine), i činjenici da neki nisu dobili nikakvu otpremninu a i da su neki dobili mnogo veće otpremnine ( HŠ, INA, HEP, HŽ ) neka se bore za svoja prava jer nisu krive za ono što im se dogodilo. Trebaju valjda biti humanitarke pa se i ne prijaviti na Biro i ostati bez i te naknade jer eto dobile su otpremninu. Svi Vi kritičari iskreno razmislite kako bi Vi postupili da ste na njihovom mjestu.
-
6e1f7b93f23a659d0dec86facb4d6e879d4e21b506.03.2015. u 21:18
@maestro... promašio si članak. Neću nastaviti, jer je @Pogled_u_nistavilo rekao većinu, pa bih samo razvlačila to isto...
-
Tonda06.03.2015. u 19:31
Petar je ovdje potpuno u pravu, kao što je to često i slučaj. Komentari @Acije i sličnih su promašeni, jer ovdje nije riječ o tome kako neki imaju posao, a neki ne, nego o slučaju otkaza ljudima koji su dobro... Prikaži sve radili svoj posao ali nisu bili poslušni ili nisu članovi klana pa su zato potjerani. Rečenice koje je prezentirao @Milenijum ukazuju na razinu "educiranosti" tri razreda osnovne škole, vjerojatno član klana.
Prikaži sve komentare
-