/ 19
4582
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - Premda je navršila sedam desetljeća, Snježana Missoni svoje umirovljeničke dane provodi družeći se s folklorom i glazbom. To joj je skoro četiri desetljeća bio posao od kojega je živjela, ali i hobi u kojem je uživala. Danas je samo mentorica mlađim kolegama Folklornog ansambla Broda, no svakodnevno prebiranje po uspomenama dok lista brojne albume s fotografijama, isječke iz novina, dok sluša izvorne slavonske pjesme koje je vježbala s mladima... daje smisao njezinu življenju jer su folkloraši, osim nekolicine članova obitelji i prijatelja, njezina jedina obitelj.
Nije, kaže, imala vlastitu djecu, ali odgojila je mnoge generacije učeći ih kako je važno družiti se s vršnjacima, a istovemeno savladavati koreografije uz glazbu koju su davno nekada smislili naši preci i na taj način im se odužiti, sačuvati od zaborava tradiciju kraja iz kojega potičemo. Rijetko koji ljubitelj folklora i tradicijske pjesme na području Broda i puno šire nije upoznao rad ove iznimno vrijedne i odgovorne voditeljice folkloraša koja se gotovo slučajno u tome našla.
Naime, rođena Zagrepčanka od drugog razreda osnovne škole preselila se s obitelji u Grubišno Polje gdje se školovala, a studij tjelesne kulture završila je u Zagrebu, nakon čega je 1970.godine došla u Slavonski Brod kao nastavnik tjelesnog odgoja u bivšoj OŠ I. L. Ribar (B.Šulek). U područnoj školi u Vranovcima nedugo zatim je pokrenula dječju folklornu skupinu pa voli reći da su oni "krivi" što je život posvetila folkloru.
"Ta djeca su bila tako razigrana i stalno su plesala, a kako kao nastavnik tjelesnog nisam imala dvoranu, prilagođavala sam se uvjetima pa sam ih počela uvježbavati folklor."
I to se pokazalo punim pogotkom već od prvog nastupa za Dan škole. "Nakon toga išli smo u Karlovac na republičku smotru jer su bili odlični i to je bio prvi nastup uopće jedne dječje skupine na važnoj smotri, a veliki folklorist Zvonimir Ljevaković je tada predložio da idemo i na međunarodnu smotru folklora u Zagreb. I tako redom..."
Od tada je na sugestiju Mihaela Ferića desetak godina Missoni odlazila na seminare folklora što je organizirao Prosvjetni sabor Hrvatske, nakon čega je s folklorašima mogla vježbati sve plesove bivše države.
Osamdesetih godina u centru za kulturu "Đuro Salaj" postojao je izvrstan zbor koji je vodio Josip Jerković i tamburaški orkestar koji je vodio Ferić a tada je i "Đuro Đaković" kao prestižna tvrtka tražio profesionalnog voditelja istoimenog RKUD-a što je Snježana prihvatila. Poslije ukupno 14 godina rada s folklorašima RKUD-a i brojnih putovanja, vrsnih nastupa, nezaboravnih prijateljstava, 1995.godine se zbog obiteljskih razloga vratila u Grubišno polje gdje je kao voditeljica Centra za kulturu osnovala folklornu grupu, a uspjela je okupiti čak 140 djece u pet skupina iz osnovne i srednje škole.
"U početku nije bilo ničega, ni jedne nošnje ni tambure... sve je to trebalo ustrojiti a djecu sama uvježbati. Digla sam na noge sve njihove roditelje, a uz pomoć lokane zajednice i Ministrastva kulture sve smo uspjeli nabaviti. Djeca su se davala maksimalno, pa je bilo i rezultata. Uvježbali smo Bilogoru, Bunjevačke, Stare splitke plesove i mnoge druge, također smo putovali na smotre i na festivale, išli smo u Nizozemsku, Tursku Italiju...to je svima puno značilo, puno smo dali jedni drugima, no dosta me sve iscrpilo..." prisjeća se Missoni zbog čega je namjeravala u prijevremenu mirovinu.
"No Josip Perčević me zvao da se vratim u Brod u FAB a tako je i bilo od 2003.godine, još 10 godina, a nakon brojnih putovanja, nastupa, divnih a istovremeno zamornih turneja po Austriji, Njemačkoj, Poljskoj, Baltičkim zemljama, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj...osjetila sam da je dosta".
Povukla se a prije toga je odgojila nove voditelje FAB-a, Igora i Katarinu, koji su odlično nastavili posao uz njezino mentorstvo. Kroz gotovo četiri desetljeća rada s djecom, Snježana je pedantno vodila i sačuvala dokumentaciju o svemu što je radila i iza sebe ostavila. A bilo je toga puno.
Istovremeno s FAB-om, kratko je vodila KUD Perkovci a cijelo desetljeće je bila vanjski suradnik oriovačkim folklorašima. "Tu mi je bilo fantastično, najviše smo radili izvornu glazbu i izvorni folklor Posavine a na državnoj smotri osvojili smo treće mjesto, ispred velikih gradova. Snimili smo dva nosača zvuka sa ukupno preko 30 pjesama i plesova oriovačkog kraja gdje zajedno pjevaju i plešu stari i mladi..." kaže voditeljica dok pokazuje albume pune fotografija i prelijepih uspomena.
Svemu ju je, već davno privukla glazba, a premda je bilo teških trenutaka, brige o djeci posebice na putovanjima, nervoze... sada s dalekim odmakom,kaže, ostala su samo lijepa sjećanja. "Ne osjećam ništa dok koncert traje, u grču sam i stalno sve držim pod kontrolom, a kada vidim da se ansambl "spojio" s publikom i da ona uživa u nastupu što je i bio cilj, onda popuste kočnice. Shvatiš da se uloženi trud isplatio, i tada sam se osjećala sretno i prekrasno, to je neopisivi osjećaj..."Među današnjim veteranima ima četrdesetak bračnih parova koje je povezala ljubav prema glazbi i folkloru, a premda je u dvorani bila stroga i tražila disciplinu jer jedino tako se ,kaže, može postići uspjeh, svi su joj zahvalni, javljaju se i posjećuju je. Zato Missoni kaže; najponosnija sam time što sam na djecu uspjela prenijeti ljubav prema folkloru i tradiciji, što sam puno generacija naučila nečemu što je kvalitetno i što su njihova djeca nastavila taj put".
Odlazi i danas redovito na njihove koncerte i uživa u glazbi kojoj je posvetila život kao i djeci kakvu je odgajala kroz folklor.