Foto: Marija Radošević/SBplus
Foto: Marija Radošević/SBplus
Foto: Marija Radošević/SBplus
Foto: Marija Radošević/SBplus
Foto: Marija Radošević/SBplus
Foto: Marija Radošević/SBplus
Foto: Marija Radošević/SBplus
Foto: Marija Radošević/SBplus
Foto: Marija Radošević/SBplus
Njegov rad i život uvijek je bio i jest usmjeren na čovjeka, posebice na one ljude kojima su potrebni nada, mir, ohrabrenje… kao i na nesebičnu suradnju na svim područjima apostolata, pa ga s pravom možemo uvrstiti među franjevce koji su «podmetnuli leđa» kako bi franjevačka prisutnost ostavila duboki trag i doprinos - ne samo na području vjerskog života, nego i u prosvjeti, kulturi,...
„Vrlo je teško reći zašto se čovjek za nešto određuje. Naprosto, u Varaždinu sam se kao dijete susreo s franjevcima i to me nekako privuklo. Mi kažemo to je Božji poziv, gospodin potakne nekoga. Ja sam samo prihvatio ono na što me je gospodin Bog pozvao."
PRIJE više od 800 godina, sv. Franjo Asiški, utemeljio je franjevački
red na hrvatskom tlu i otad se franjevci posebno brinu o obrazovnoj, odgojnoj,
znanstvenoj i umjetničkoj komponenti društva, unaprjeđuju kulturni i vjerski
život. A još davne 1623. godine prvi put se u jednom dokumentu spominje
djelovanje franjevaca Bosne Srebrene u Brodu. No, franjevci su na ovom području
bili i ranije, prije nego što su došli Turci. Postoji naime podatak da se 1694.
godine na brodskom području spominje franjevački vinograd koji je možda
postojao i ranije jer su franjevci morali imati misno vino… Od tada,
franjevačka župa u Brodu mjesto je stalnog boravka redovnika dok je 1708.
brodska franjevačka rezidencija promaknuta u samostan. Prema nekim izvorima
njegov osnivač je fra. Augustin Jarić, koji je bio i prvi brodski gradonačelnik.
U istom samostanu, dugi niz godina živi, radi i djeluje dobro poznat Brođanima fra. Domagoj Šimunović, koji se franjevcima priklonio
još kao dječak. Rođen je 1937., a već 1952. godine otišao je, kako navodi, u
sjemenište u Zagreb. „Mi smo nekada ranije odlazili iz obitelji dok je danas
trend da djeca što duže ostanu s
roditeljima", kazao je pater Domagoj prisjećajući se razloga svog odabira
životnog puta. „Vrlo je teško reći zašto se čovjek za nešto određuje. Naprosto,
u Varaždinu sam se kao dijete susreo s Franjevcima i to me nekako
privuklo. Mi kažemo to je Božji poziv,
gospodin potakne nekoga. Ja sam samo prihvatio ono na što me je gospodin Bog pozvao". Odrastanje u vjerskom
ambijentu, u obitelji u kojoj je majka bila jako pobožna, ali i otac te dvije
sestre, svakako je utjecalo na njegov izbor.
Odrastao je u Varaždinu, a u Zagrebu završio teologiju nakon
čega je uslijedio studij germanistike i slavistike u Beču, gdje je kasnije i
magistrirao. Neko vrijeme je predavao na klasičnoj Gimnaziji u Samoboru, potom
desetak godina u Subotici, a onda se skrasio u Slavonskom Brodu gdje već desetljećima
ostavlja dubok trag u vjerskom, kulturnom, prosvjetnom, znanstvenom životu
Grada.
Utemeljitelj Klasične gimnazije
Iznimnom ustrajnošću prije četvrt stoljeća osnovao je
Klasičnu gimnaziju s pravom javnosti, koja nosi ime fra Marijana Lanosovića, podižući tako razinu srednjoškolskog
obrazovanja. Naime, u Brodu je pater Domagoj bio najprije devet godina kao
najmlađi gvardijan franjevačkog samostana, nakon čega je premješten, što je
inače, pojašnjava, česta praksa. „Svake šeste godine poglavar se mijenja, a ostala braća prema
potrebama. Prošao sam nekoliko samostana, napominje, a kada se pojavila ideja o
osnivanju Klasične gimnazije u ovome gradu, ponovo se vratio.
„Najvažnije je bilo riješiti stupove koji su bili rađeni od
pješčanika iz našeg brda, što se počelo rušiti. Vrlo spretni arhitekti su
podbočili te stupove, a majstori s otoka Hvara su ih oblikovali od kamena
bihacita iz Bihaća."
„U našoj hrvatskoj franjevačkoj provinciji već stoljećima
postoji tradicija gimnazije, a nakon osamostaljenja Hrvatske otvorila se
mogućnost da se gimnazija otvori i ovdje. Slučajno sam se susreo s tadašnjim
gradonačelnikom, Matom Vukelićem i on je kazao kako bi u Brodu mogao osigurati
zgradu i ostale pretpostavke za otvaranje Klasične gimnazije. Ja sam svakako
bio za to. Ako, naime, gledamo povijest hrvatske provincije može se vidjeti da
smo samostane imali točno na granicama Hrvatske… Zemun, Ilok, Vukovar, Osijek,
Koprivnica, Virovitica, Varaždin, pa onda Rijeka, Karlovac, Jastrebarsko,
Sisak…, tako je na red došao i Slavonski Brod. Smatrao sam kako je na granici jako potrebno imati čvrste vjerske i
kulturne ustanove. To čini državu čvrstom".
Sada, nakon 25 godina, brodska Klasična gimnazija ima visok
rejting. Od stotinjak gimnazija u Hrvatskoj, ona je na dvadesetom mjestu. „
Klasična gimnazija daje jedan novi štih kulturnom uzdizanju i Grada i učenika",
smatra pater Domagoj navodeći još jednu novinu od rujna ove godine. „U
Slavonskom Brodu ćemo imati i sjemenište što je do sada bilo u Samoboru i
Zagrebu. U rujnu dolazi pet sjemeništaraca koji će biti smješteni u jednom
dijelu samostana, a mladi pater će ih voditi i brinuti o njima".
Osnovne značajke franjevačkog reda
Na pitanje koje su osnovne karakteristike franjevačkog reda,
pater Domagoj polazi od sv. Franje Asiškog, koji je posebno bio oduševljen
Kristom Gospodinom. „Krist Gospodin je bio siromašan, ponizan, skroman, blizak
ljudima… a to je privuklo i njegove sljedbenike koji su zajedno s njim provodili jednostavan život. Sv. Franjo je htio da budemo blizu ljudima.
Govorio je: „Idite i pomozite ljudima na polju pa ako dobijete komadić kruha
budite zadovoljni. U ono vrijeme to je bilo jako znakovito.", objasnio je fra
Domagoj. Među franjevcima u Hrvatskoj ima nekoliko ogranaka - kapucini, konventualci,
i franjevci glagoljaši - oni koji su njegovali staroslavensku liturgiju i
jezik, no svi imaju i pridržavaju se istih pravila samo su kapucini malo stroži,
konventualci malo blaži, a brodski franjevci su opservanti, tu negdje u
sredini, saznajemo od fra Domagoja.
Brojni su veliki franjevci, među kojima je jezikoslovac fra. Marijan Lanosović. Sa šireg
brodskog područja je i prof. filozofije Ivan Velikanović, glazbenici Marijan
Jaić iz Vrbe i Kamilo Kolb iz Okučana, koji je napisao preko tisuću djela. „Bio
je sjajan solist, bariton, koji je želio postati operni pjevač, no zbog poziva
kojeg je odabrao to nije bilo moguće. Njegove su kompozicije zaista
respektabilne.", kazao je maestro Vladimir Kranjčević, prije nekoliko godina
kada je u Franjevačkom samostanu izvedeno Kolbovo djelo Križni put,
predstavljeno brodskoj publici prvi puta nakon 1926. godine onako kako ga
je autor zamislio - kao glazbu sa živim slikama. Među velikim franjevcima s
ovog područja, pater Domagoj se sjetio i Leonarda Novakovića koji je obnavljao
crkvu, pa jezikoslovca Grge Ćevapovića,…
„Vjerski nazor nije razlog netrpeljivosti. U pitanju je
izlika, paravan za ono što čovjek u sebi osjeća. Ako je netko veliki, pravi
vjernik taj nikada neće praviti takve usporedbe."
O značajnim franjevcima najviše podataka nudi Hrvatski
franjevački biografski leksikon, monografija koja obuhvaća gotovo dvije tisuće
biografija franjevaca i sestara franjevki što su ostavili duboki trag u
vjerskom, crkvenom, prosvjetnom, kulturnom znanstvenom, političkom, gospodarskom
životu prostora na kojem su živjeli. Riječ je o zbirci životopisa franjevaca od
16. do 21.stoljeća, poredanih abecednim redom, a preduvjet da se netko nađe u
leksikonu je - da nije među živima, ali da su djelovali ili su umrli u
hrvatskoj sredini. - kazao je fra. Domagoj Šimunović prilikom predstavljanja
obimne monografije.
Obnova Franjevačkog samostana, stupova, oltara, orgulja,
knjižnice, slika…
Tri stoljeća stari samostan, kroz vrijeme zahtijeva obnovu, tako
da se fra Domagoj Šimunović posebno angažirao oko dovođenja vrsnih restauratora
koji su radili na obnovi Franjevačkog samostana, oltara, orgulja, vrijednih
slika,… „Najvažnije je bilo riješiti stupove koji su bili rađeni od pješčanika
iz našeg brda što se počelo rušiti. Vrlo spretni arhitekti su podbočili te
stupove, a majstori s otoka Hvara su ih oblikovali od kamena bihacita iz
Bihaća. Od takvog istog kamena izrađeni su stupovi u zagrebačkom HNK, a što su više
izloženi atmosferilijama to postaju sve čvršći. Kad se vade iz kamenoloma mekani su i mogu se lijepo
obrađivati.
A u vrijeme gvardijana Sebastiana Golenića, obnovljene su
dva i pol stoljeća stare orgulje, koje su među najstarijima u Hrvatskoj.
Također glavni oltar pa neprocjenjiva knjižnica, koja je
zauzetošću patera Domagoja uzorno uređena i proglašena spomenikom kulture. „U
knjižnici imamo najveći broj hrvatskih rariteta. Što se čuva u trezorima. A
bogata je i knjigama od 16. do 20 stoljeća. Franjevci su uvijek išli studirati
izvan tadašnje provincije Bosne
Srebrene, koja se u vrijeme Turaka prostirala od Budimpešte do Dubrovnika. Ali i onda su oni
slali svoje studente na studije u Rim, Francusku, Njemačku, a kad su se vraćali
oni su donosili propovjedničke knjige i one iz kojih su učili i one su ovdje
ostale. Bili smo tako izjednačeni s ostalima, jer ono što se čitalo u tim okolnim državama tada se znači i ovdje
širilo. A kultura se širila i kroz tzv. dispute, svojevrsne dijaloge između dva
tabora, što su ostali dolazili slušati. Rasprave su bile zanimljive.
Posjetitelje su svakako privlačili i mecene koji su nakon tih večeri častile
sudionike.", kazao je pater Domagoj, navodeći kako nisu svi koji su došli u franjevačku školu postali franjevci,
nego tzv. đakoni, koji su bili učeni ljudi i vani širili kulturu.
Još od 1982. godine u samostanskom prostoru održavaju se
najbolji koncerti klasične glazbe. Osobito je riječ o koncertima orguljaške i komorne glazbe na kojima su nastupali
brojni poznati umjetnici - solisti i orkestri. Samostan je godinama mjesto književnih večeri, susreta intelektualne elite.
„Tu su dolazili glasoviti Bonaventura Duda, Emanuel Hoško,… ljudi koji su nešto značili u našim crkvenim krugovima i
uopće u javnom životu Hrvatske", kaže pater Domagoj prisjećajući se kako je nekada često dolazio i Dragutin
Tadijanović „koji je ovdje znao proslaviti svoj imendan, jer je kao dječak
živio u samostanu i tu je započeo pisati svoje prve pjesme".
Na pitanje kako ocjenjuje današnji interes mladih ljudi za
kulturu i duhovni život, optimističan je fra Domagoj. „Jednako je to. Začudim
se koliko mladi ljudi dolazi i želi njegovati vjersko-kulturni život".
I u devetom desetljeću stalno aktivan
„Puno razgovaramo s ljudima koji se žele izjadati. U
razgovoru ne dođemo toliko do rješenja koliko do normalnijih pogleda na neku situaciju."
Premda kaže kako se već malo umorio, pater Domagoj
svakodnevno radi i doprinosi zajednici u kojoj živi. Autor je i suradnik na
brojnim publicističkim djelima te sudjeluje na znanstvenim skupovima i
simpozijima. Može ga se vidjeti na kulturnim i raznim drugim važnim zbivanjima
u Gradu. „Volim pratiti sve ono što se događa u Brodu", a ima toga jer je član Matice hrvatske, Lige protiv raka,
Filatelističkog društva, Rotary cluba, dugi niz godina surađuje s Općom bolnicom
„Dr. Josip Benčević", ljekarnama,…
Za 50 godina svećeničkog rada i 30 godina kulturnog i
društvenog djelovanja, za sveukupan doprinos kulturnom, vjerskom, znanstvenom i
prosvjetnom životu Grada te promicanju vrijednosti, položaja i ugleda
Slavonskog Broda, prije šest godina, dodijeljena mu je Povelja počasnog
građanina. „Ponosan sam i zahvalan na
tom priznanju", kazao je neumorni pater Domagoj.
Pohvale Gradu u kojem živi
„Divim se tome što smo postali sveučilišni grad. To je
veliki iskorak i treba biti zahvalan svima koji su to riješili jer je bilo i
onih ljudi koji su to opstruirali. Sveučilište svakako podiže rejting
Slavonskog Broda. I to me veseli. Grad je, osim toga, svakog dana sve ljepši.
No, mi smo previše skloni kritizerstvu.", komentira one koji su svakodnevno
puni objeda na račun izgleda Grada.
O novim generacijama
Udaljavaju li se ljudi, robuju li previše konzumerizmu,
sapunicama, nevažnim stvarima, zanimalo me, no pater Domagoj je i tu
optimističan. „Nemam dojam da se ljudi udaljavaju. Kad sam studirao, govorilo
se o problemu otuđenja, u literaturi, člancima… već je Adamu i Evi bilo rečeno 'u
znoju ćeš lica svoga jesti kruh'. Ništa se ne mijenja. Mi sve manje poznamo
ljude. Kad smo bili mladi imali smo krug
ljudi s kojim smo se slagali, tako i ovi mladi danas, ne smijemo procjenjivati
po svojim nazorima mlađe generacije. Sjećam se da su se stariji pitali kakvi
ćemo mi biti, a i Sokrat je rekao kako uvijek ljudi misle da su slijedeće
generacije lošije. No, ništa novo pod suncem", zaključuje pater.
Ima li nade za pomirenje katolika i pravoslavnih vjernika
Može li vjera biti razlog za prezir, mržnju, upitala sam ga,
aludirajući na poneke loše odnose, posebno između katolika i pravoslavnih
vjernika. „Nije to pitanje vjere. Vjerski nazor nije razlog netrpeljivosti. U
pitanju je izlika, paravan za ono što čovjek u sebi osjeća. Ako je netko
veliki, pravi vjernik, taj nikada neće praviti takve usporedbe. A što se tiče pitanja da se svi kršćani sjedine… kao
što je krenulo od glave… kad se te glave smire onda će to i narod prihvatiti. A
za nešto što je gotovo tisuću godina bilo rastavljeno treba isto toliko vremena
da se sastavi", smatra pater Domagoj, ipak optimistično zaključujući kako „po
malo sve ide prema ljepšim odnosima".
Kako provodi dane
Sa 83 godine, fra Domagoj Šimunović još uvijek doprinosi
prije svega brodskom samostanu dijeleći obaveze s još četiri fratra. „Mi smo
jedno bratstvo. Nemamo određenu mirovinu, nego sam član u našoj franjevačkoj
obitelji koja se skrbi da imamo sve što nam je potrebno za normalni život. A
ništa se posebno ne radi u mojim godinama nego najosnovnije, svete mise, ispovijedi…
Idem koji put na ispomoć drugim župama i nemam više nikakve posebne
odgovornosti".
Dan, kao i ostali, započinje molitvom, za doručkom članovi
bratstva u lijepo uređenim blagovaonicama dugo razgovaraju. „A u lijepom
ambijentu bitna je i hrana koja se unosi… kao i čaša vina ili rakije jer imamo
svoje proizvode. Nešto od toga i prodajemo. Koji put odem u vinograd nešto
uraditi pa slijedi zajednička molitva, poslije ručka odmor, onda opet
zajedničke vježbe, čitamo, pišemo, molimo, dolaze ljudi, imamo ispovijedanje,…
i ispunjen je dan.", rekao je pater Domagoj navodeći kako će od njih pet
fratara u brodskom samostanu jedan voditi sjemeništarce, jedan je gvardijan,
jedan će posjećivati bolnicu i bolesnike. „Imamo puno razgovora s ljudima koji
se žele izjadati. U razgovoru se dođe možda, ne toliko do rješenja koliko do
normalnijih pogleda na neku situaciju.", govori pater o svojevrsnoj ulozi
psihijatra, psihologa, sve više potrebnih u suvremenom svijetu.
Poruka novim generacijama
Kada sam ga upitala ima li neku poruku, posebice mladima,
kazao je: „Tko sam ja da bih imao poruke. Svatko neka pokuša osjetiti život po
svojoj savjesti, ono na što ga savjest nuka." . Tako je i pater Domagoj odabrao
svoj životni put, koji ga je ispunio i usrećio. „Nikada ne bih mijenjao svoj
poziv, ni da se sto puta rodim. Lijepo je biti franjevac. Usprkos ponekim
teškoćama, osjećam radost i pun sam oduševljenja zato što sam fratar.".
Potvrđuje to s rukom na srcu i osmijehom na licu.