SBplus.hr, Slavonski Brod Slavonski Brod

Obrazovanje : Osnovno

Roditelji brodskih učenika:

'Naša djeca ne znaju za bolje, no mi ćemo se za to izboriti'

Foto: Ž.G./SBplus

Roditelji djece s posebnim potrebama iz svih dijelova Brodsko-posavske županije, ali i izvan nje, rano jutros krenuli su put Zagreba iz Slavonskog Broda u kojemu se nalazi Osnovna škola Milan Amruš koju odavno čine samo ljudi, a ne i zidovi oronule zgrade.

SLAVONSKI BROD - Roditeljima djece s posebnim potrebama i teškoćama u razvoju. nije se danas bilo lako organizirati kako bi iz Slavonskog Broda krenuli na zagrebački Markov trg. Kako je jučer najavio SBplus, tamo odlaze izboriti se za ono što im odavno pripada - izgradnju nove zgrade Osnovne škole Milan Amruš, jedine za takvu djecu na području Brodsko-posavske županije, a koju pohađaju i učenici iz susjednih županija.

Mada su u Proračun konačno prošli, današnjim odlaskom u Zagreb, roditelji i djelatnici Škole, očigledno, Vladi poručuju - ubrzajte proces.

- Moja djevojčica ima Down sindrom. Pohađa Osnovnu školu „Milan Amruš" i ima 14 godina. Svima nam je ta škola boljka i svaki dan se borimo da priuštimo djeci koja je pohađaju ono što zaslužuju, a to su normalni i humani uvjeti za obrazovanje, posebice, zdravstveno-higijenske uvjete. Djeca se u staroj zgradi često razbolijevaju, kupe infekcije i stalno su kod kuće jer su bolesna. Bolji je higijenski standard nemoguće održati jer se radi o prestarom prostoru koji je nemoguće 'dovesti u red'. Ta zgrada više nije za upotrebu i davno je trebala biti zatvorena. Idemo tražiti odgovore. Dobili smo pomoć Grada koji je financirao minibus, oni nam sve ovo vrijeme daju podršku, ali izgradnja škole za djecu s posebnim potrebama iz tri županije trebala bi biti državni projekt. - za SBplus kazala je Selena Šekuljica, majka djeteta s teškoćama u razvoju.

Roditelji čija su djeca već pred kraj obrazovanja u toj ustanovi, najemotivniji su kada govore o ovoj temi jer već godinama slušaju jednaka obećanja i prolaze iste trenutke nadanja koji ih, potom, bacaju u beznađe.

- Znamo što tražimo, znamo što naša djeca zaslužuju, znamo koliko je ovaj grad, s djecom koja žive u njemu, zapostavljen i ne možemo više šutjeti na tu diskriminaciju. Jednostavno je - dosta. Iskazali smo puno strpljenja, naša djeca ni ne znaju u kakvim se uvjetima nalaze, oni su sretni jer imaju dobre ljude koji tamo brinu o njima. Ja svoje dijete u tu školu vodim od osme godine, dakle, više od dvije tisuće dana. Svaki dan s grčem u želudcu, ostavljam je tamo, strahujući hoće li mi netko javiti da se nešto dogodilo. To nisu uvjeti dostojni te djece, posebice one u invalidskim kolicima koja se ne mogu ni kretati tim hodnicima i prolaziti kroz uska vrata. Ovaj put idemo pitati odgovorne - koliko dugo misle graditi ovu školu, hoće li uopće biti novaca… ovim tempom, odnosno, kako je predviđeno Proračunom, sa skokom cijena građevinskih radova i materijala, možda sljedeće godine uspiju saliti temelje. Tako će nam trebati još minimalno pet godina. - poručila je majka Selena.

Za odlazak na prosvjed okupilo se oko sedamnaest roditelja, a mnogima nije bilo teško doći ni iz udaljenijih mjesta. Ovo je, kažu, njihova borba i oni će u njoj pobijediti.

- Bilo je teško organizirati ovaj prosvjed i odlazak roditelja jer nam je svaka minuta odvojenosti od naše djece, zapravo, problem. Imam sreće što je muž na godišnjem, inače ne bih mogla sudjelovati. Škola je neadekvatna za djecu s posebnim potrebama. Ima puno težih slučajeva od moje kćeri u toj Školi i idem se boriti za njih jer zaslužuju bolje uvjete školovanja. Kad sam prvi put ušla u zgradu Škole, skoro sam pala u nesvijest, ali izvrsni djelatnici i stručnjaci su ublažili dojam. Oni spašavaju cijelu ovu stvar. - za SBplus kazala je Nada Dukić Sudar, majka osmogodišnje djevojčice Lucije Ivane s dijagnozom autizma i ADHD-a koja se, sa suprugom, prije nekoliko godina, iz Zagreba preselila u Vrpolje te za svoje dijete želi uvjete jednake onima u metropoli.

Stručni suradnici i nastavno osoblje Škole dosad je nadoknađivalo sve vidljive nedostatke zgrade u kojoj rade već desetljećima, no i oni polako gube snagu. Sa suzama u očima i 'knedlom u grlu' progovorili su o problemima s kojima se nose. Ne žele više svoje učenike podučavati, odgajati i rehabilitirati u učionicama vlažnih zidova sa čijih stropova otpada žbuka.

- Radim u Školi već dvanaest godina. Toliko dugo učenici s posebnim potrebama iz cijele Županije i mi stručnjaci koji s njima radimo, slušamo obećanja. Danas sam ovdje kao glas učenika s višestrukim teškoćama u razvoju koji ne znaju da postoji bolje i ne znaju da zaslužuju bolje. Danas idemo u Zagreb kako bi se čuo naš glas, kako učenici, nakon četiri desetljeća, više ne bi morali slušati obećanja. Tražimo školsku zgradu primjerenu učenicima u 21. stoljeću. Imamo stručnost i kompetentnost te entuzijazam, znanje i volju. Postižemo s u čenicima zavidne rezultate, ali to nije dovoljno. Treba nam prostor. Grad Slavonski Brod osigurao je zemljište i građevinsku dozvolu, ali mi i dalje nemamo svoju novu školu. Nemamo prostor za programe koje želimo provoditi za učenice s teškoćama. - za SBplus kazala je Marta Prohaska, profesor-rehabilitator u Osnovnoj školi „Milan Amruš".

Mada znaju kako izgleda Proračun za sljedeću godinu, u Školi se neće zadovoljiti mrvicama. Naime, prema troškovniku iz 2016. godine, za izgradnju takve Škole, potrebno je 40 milijuna kuna. Kako je za sljedeću godinu Proračunom predviđeno tek 14,7 milijuna kuna, jasno je kako bi se, s rastom cijena u građevinskom sektoru, čekanje nastavilo.

- Neslužbeno su nam javili kako je u Proračunu 'prošlo' financiranje izgradnje naše Škole, no to su sve neslužbene informacije koje ne možemo shvaćati ozbiljno. U Školi sam već petnaest godina i kada sam u nju ušla govorilo se o izgradnji nove zgrade. Prošlo je previše vremena, a roditelji i djeca više ne mogu čekati. Želimo točne informacije - kad izlazi natječaj za gradnju i kada će početi radovi. - za SBplus kazala je novoizabrana ravnateljica Osnovne škole „Milan Amruš", Nataša Čošić.

Početkom prosinca prošle godine, 'brodski' saborski zastupnici - Pero Ćosić, Ljubica Maksimčuk i Marko Šimić - objavili su vijest kako su u Hrvatskom saboru usvojeni amandmani za Osnovnu školu „Milan Amruš" te Sveučilište u Slavonskom Brodu. I tada je objavljen način financiranja u narednim godinama (2020.-2022.) koji će, sudeći prema Proračunu za sljedeću godinu, biti ispunjen.
- U posebnom dijelu Prijedloga državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu, s projekcijama za 2021. i 2022. godinu, već je predviđeno financiranje izgradnje nove škole, tako da razloga za prosvjed nema. Osnovnoj školi „Milan Amruš" sljedeće je godine za tu svrhu osiguran iznos od 14,7 milijuna kuna, a potom u naredne dvije godine iza toga po 10,2 milijuna kuna. To je u skladu s amandmanom koji smo podnijeli prošle godine na Državni proračun. Ove se godine Projekt nije uspio financirati iz darovnice norveške Vlade, putem Europskog gospodarskog prostora pa će financiranje morati ići iz Proračuna, što je već i dogovoreno te će biti ostvareno. Bude li, u međuvremenu, mogućnost prijave i za norvešku darovnicu, sredstva ćemo povući i iz tog dijela.- za SBplus kazao je saborski zastupnik Pero Ćosić.

Mada su u Proračun konačno prošli, današnjim odlaskom u Zagreb, roditelji i djelatnici Škole, očigledno, Vladi poručuju - ubrzajte proces.

Broj komentara: 1

Komentirati članak možete samo ako ste prijavljeni!

Registracija Prijava

vladoo

Komentirano: 14.11.2019. | 10:43

pa dobro ljudi božiji, koliko je teško razumiti da je fraza "djeca s posebnim potrebama" pogrešna i izbačena iz službene terminologije zbog svoje ne točne poruke da djeca s teškoćama u razvoju imaju neke "posebne" potrebe. Djeca s teškoćama u razvoju imaju iste potrebe kao i ostala djeca a to su: potreba za zdravstvenom zaštitom, obrazovanjem, obitelji itd.itd. Ono na šta naziv "djeca s posebnim potrebama" aludira su fizičke različitosti od ostale djece. To što neko djete češće koristi zdravstvenu zaštitu ne čini ga ništa posebnijim od djece koja rjeđe trebaju tu istu zaštitu. Potreba je "zdravstvena zaštita". To što netko koristi kolica za kretanje nije posebnija potreba za kretanjem od nekog ko se kreća bez kolica. Potreba je ista...potreba za kretanjem. Rampe i liftovi ili zdravstvena pomoć i obrazovanje nisu posebne potrebe već iste. Način za zadovoljavanje tih potreba je različit a dužnost društva je omogućiti jednaku dostupnost javnih institucija svim svojim članovima...to se zove civilizacija.

Broj komentara: 1

Komentirati članak možete samo ako ste prijavljeni!

Registracija Prijava

Komentari članaka objavljuju se u realnom vremenu. SBplus.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani.