Foto: M. Ban
Foto: M. Ban
Foto: M. Ban
Koliko god je lijepo što se danas brojnim manifestacijama sjećamo znamenitih Brođana, toliko je tužno što često i uporno ignoriramo dio povijesti Broda na Savi koja je jednako zanimljiva i bitna.
SLAVONSKI BROD - Upitate li nekog od mlađih Brođana zna li gdje se
u njegovu rodnom gradu nalazila Trenkova kuća, vjerojatno nećete dobiti
odgovor. Naime, dio povijesti današnje slavonskobrodske Štampareve ulice i
građevine koja se nalazila nasuprot Općoj bolnici „Dr. Josip Benčević", polako,
ali sigurno pada u zaborav.
Kulturno nasljeđe, čini se,
ponekad se čuva selektivno, a sve bi to mogle biti zanimljive povijesne crtice
- i domaćima i turistima - u obilasku Slavonskog Broda.
Podsjetimo se dijela te
povijesti. U kući koju su Brođani nazivali 'Trenkovom' živio je otac poznatog
vojskovođe Franje Trenka (1711.-1749.), Ivan Trenk dok je bio
zapovjednik slavonskobrodske Tvrđave.
Ivan barun Trenk, prvo je
služio u pruskoj vojsci, a kasnije se pridružio austrijskoj vojsci nakon što je
nastupio ofenzivni rat Austrije protiv Osmanskog Carstva. Odrekao se
protestantizma i postao katolik. Bio je barjaktar te je sudjelovao u ratovima u
vrijeme Leopolda I., Josipa I. i Karla VI., a nakon što je oženio gospođu Keiler von Hargvatten, dobili su tri sina
i razlika je bila po dvije godine između svakoga od njih redom. Franjo Trenk, najmlađi od njih, rođen
je u južnoj Italiji 1711. godine te ga je prilikom rođenja zamalo zadesila smrt,
no babica ga je uspjela spasiti prilikom tog skoro pa tragičnog događaja.
Franjo Trenk je u djetinjstvu
bio vrlo zaigrano dijete, nemirne prirode. Otac je, vidjevši to, odlučio kako će
ga uvijek imati na oku. Često su mijenjali boravište zbog očevih dužnosti
tijekom njegova djetinjstva te se tako jednom Franjo uspio sakriti te promatrati
bitku protiv Osmanlija kod Petrovaradina koja se zbila 5. kolovoza 1716. godine,
u kojoj je njegov otac sudjelovao te zadobio rane.
Gledajući oca, Franjo je postao
veliki ratnik. Sudjelovao je u 102 dvoboja, 14 puta bio je ranjavan, a dvaput
osuđen na smrt. Utemeljitelj je vojne glazbe, uveo je kravatu, manžete i
ukrasnu dugmad na rukave kaputa i košulje vojne odore. Franjo je govorio sedam
jezika, volio englesku književnost i glazbu, svirao violinu, izvrsno pjevao i
plesao,...
Ratničke legende oca i sina
svakako bi mogle pomoći u kreiranju i prenošenju brojnih priča o tim znamenitim
stanovnicima Broda na Savi.
Kad već nije mogla biti sačuvana
građevina u kojoj su živjeli, neka ostane trag o njezinu postojanju koji još
bogatijom čini cjelokupnu povijest grada Slavonskog Broda.