U analitičkom znanju - u analizama samima, nema ništa loše ako one ne postaju sredstvo manipulacije ljudima. Uvjeravajući ih da je znanje apsolutno, manipulanti oskvrnjuju tendenciju čovjeka da bude istovremeno i emotivan i razuman.
Dr.sc. Ivana Seletković nova je
kolumnistica portala SBplus koja će svojim pisanjem - u najvećoj mjeri - tematski
biti fokusirana na umjetnost i kulturu, odnosno, događanja iz tih oblasti na
području Slavonskog Broda i Brodsko-posavske županije. Istovremeno, pružat će
svoje interpretacije, doživljaje, prikaze, kritiku i analizu pojava i djela u
tim sferama. Magistrirala je komparativnu književnost i doktorirala sociologiju
na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Dosad je objavila dvije knjige: zbirku
poezije „Dlanovi znojni od čekanja" i znanstveno djelo „Društvena
fenomenologija opere".
„NARNIJSKE kronike", pogotovo
nakon filmske adaptacije, usmjerile su pažnju na očito vrlo plodnog i
maštovitog pisca C.S. Lewisa.
Međutim, izdavačka kuća Verbum, ove godine nudi nešto sasvim novo: novo izdanje
njegove knjige „Ukinuće čovjeka" u prijevodu Karla Kovačića. Knjiga koja je prvi put objavljena 1944. aktualna je i danas, a počinje predgovorom Michaela Warda, a na početku stoji sljedeći zaključak, odnosno, Lewisov
opis vlastite knjige: „meni gotovo najdraža od mojih knjiga”.
Dakako, takav pristup može
izazvati zanimanje, mnoštvo pitanja koja postavljamo kada nam netko kaže što i
zašto čita ili piše. I zaista, ponukana tim uvodnim riječima, uzimam knjigu i
krećem u avanturu čitanja bez nekih velikih očekivanja. Ne zato jer smatram da
knjiga ne vrijedi, nego stoga jer ne želim vlastitim predumišljajima uništiti
osnovni sadržaj, neku osnovnu misao - ako postoji. Veliki naslov je, ipak,
slutio novo vrijeme, suvremene probleme, nesuvislu ili neafirmiranu misao o
čovjeku kojeg je dočekalo vrijeme nekog pada, Faustove prodaje dušu vragu,
nekog tankoćudnog upozorenja na sam život vrijedan življenja.
I bi tako.
Jedan zanimljiv i vrlo edukativan
dio sastoji se i od „obračunavanja" s pogreškama u koracima učenja. Bit učitelja koji ne uništava senzibilitet
učenika je samo jedna od misli kojima Lewis želi potaknuti samoanalizu ili
kritiku samog sebe. Jer, senzibilitet
nije, zapravo, ništa opasno, senzibilitet je guranje naprijed i davanje podstreka
onome što se nalazi u nama. No, Lewis se ne zaustavlja na tome. Ide dalje
razmatrajući koliko opasno može biti odustajanje od emocija, upravo u skladu s
tim senzibilitetom i kako sve pošasti suvremenosti nazvane osvajanjem prirode
povlače sa sobom upravo to ukinuće čovjeka. Jer Lewis poučava, želi naglasiti
što je istinito, vrijedno i pravedno.
Odustati od čovjeka, značilo bi
odustati od morala, a moral je vezan emocijama. On nam govori kako i zašto
nešto činiti, koji su rezultati naših odluka i našeg postojanja koje nije samo
za sebe. Međuovisnost ljudi i prirode je
upravo međuovisnost morala i emocija jer tek tada mi postajemo ljudi. Lewis
ističe svoj teizam - vjeru, ali je ne nameće, on otklanja svaku mogućnost da ga
netko svrstava u fanatike. Zalažući se za univerzalne vrijednosti i crpeći ih
iz različitih izvora, Lewis ističe veze analitičkog znanja i manipulativne
moći. U analitičkom znanju - u analizama samima, nema ništa loše ako one ne
postaju sredstvo manipulacije ljudima. Uvjeravajući ih da je znanje apsolutno,
manipulanti oskvrnjuju tendenciju čovjeka da bude istovremeno i emotivan i
razuman. Dakle, ne stoji nigdje zapreka znanju, napretku, analizi nasuprot humanizmu
ili možda ako mogu tako reći: čovještvu.
Postoji mirenje svih strana.
Mogu li onda reći da je Lewis
želio ponuditi recept za sretan život protiv ukinuća čovjeka?
Nigdje decidirano ne stoji
citiran hvalospjev ljubavi, ali vjerujem da Lewis cilja upravo na njega ili na
riječi: ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas.
Zašto?
Upravo zato jer senzibilitetu,
emocijama, prirodi, moralu, tradicionalnim vrijednostima nasuprot ideologijama,
dati toliki značaj znači ljubiti. A koga?
Čovjeka, dakako. Boriti se
protiv njegovog ukinuća, znači pisati o problemima koji ga u suvremenom svijetu
najviše tište.
I na kraju, problem je i u
našoj percepciji nas samih, naših mogućnosti i htijenja. Ako imamo sebe i druge
u vidu, radimo protiv uništenja prirode i čovjeka. Ako znamo vlastite slabosti,
ako ih osjećamo, manje ćemo griješiti u koracima života. Lewis piše da je „prozreti
sve stvari isto što i ne vidjeti". To znači: znati vlastite granice, a to
nikako ne znači biti slab. Dapače! Učimo od Lewisa.