Foto: Ž.G./SBplus
Foto: Ž.G./SBplus
Foto: SS/YTSandra na snimanju spota
Foto: SS/YT
Mlada brodska sopranistica za SBplus je otkrila kako se osjeća na pozornici, tko su joj uzori iz svijeta opere, može li se od pjevanja živjeti te komu je najviše zahvalna za svoje uspjehe.
SLAVONSKI BROD - Finalnu pjesmu mjuzikla „Jalta, Jalta", „Neka cijeli ovaj svijet", jednu od
najpoznatijih skladbi iz svijeta klasike, ujedinjenim su snagama otpjevali
mladi iz cijele Hrvatske za projekt kojeg Večernji list provodi u suradnji s
Ministarstvom turizma i sporta, Hrvatskom turističkom zajednicom te partnerom
projekta, HRT-om. Cilj je predstaviti Hrvatsku i njezine županije te otkriti
sve ljepote i običaje Lijepe Naše.
A u otkrivanju ljepota Slavonskog Broda i
Brodsko-posavske županije, pomogla je 18-godišnja sopranistica, Brođanka Sandra Böhm, za čiji se glas već odavno
zna i čuje.
Portal SBplus već je ranije pisao o njezinim uspjesima na
različitim natjecanjima, a bila je ovo prilika za novi razgovor s djevojkom
koja sanja velike pozornice opernih kuća.
- Ljubav prema glazbi potekla je iz moje 'glazbene'
obitelji. Od najranijih dana počela sam pjevati i 'sviruckati', ponajviše s
tatom. Kada su roditelji prepoznali moj sluh i talent, upisali su me u Glazbenu
školu. U srednjoj školi upisala sam smjer pjevanje, krenula sam na natjecanja i
tu sam zaključila kako bih se u budućnosti voljela baviti opernim pjevanjem te
da, na neki način, uistinu osjećam i poziv baviti se time. Ostala sam ustrajna
na tom putu i nadam se da će tako biti i u budućnosti, s obzirom na to da u
prvom pokušaju nisam uspjela upisati Glazbenu akademiju u Zagrebu. O strogim
kriterijima dovoljno govori činjenica da ju je ove godine upisalo samo sedmero
te da je većina kandidata bila i nekoliko godina starija od mene. - za SBplus
kazala je Sandra koja ne planira odustati od svog cilja.
Zlatni tenor opere, Luciano Pavarotti, jedan je od najpoznatijih opernih pjevača u
svijetu pa mu većina onih koji tek ulaze u taj svijet zavide, ali i zahvaljuju
jer je operu približio 'običnom' čovjeku.
- Pratim sve najpoznatije operne pjevače. Ne mogu
nikoga od njih izdvojiti kao poseban uzor, ali svatko od njih može me nešto naučiti.
Svi me oni motiviraju i inspiriraju. Za Pavarottija svi znaju, operu je doveo do vrhunca kada je
u pitanju popularnost. Svaki prolaznik koji nema nikakvo znanje o operi, zna
tko je on. To je poticajno i inspirativno te bih voljela da jednog dana više
ljudi uđe u taj prekrasan svijet. Opera nije samo za one koji vole klasičnu
glazbu i može se svidjeti širim masama. Vjerujem da bi se svidjela mnogima kada
bi joj dali priliku i kada bi, možda, slušali samo dijelove opera iz različitih
zemalja, a ne samo ove svjetski najpoznatije komade. - mišljenja je naša
sugovornica.
Javni nastup i 'samovanje' na pozornici, Sandri nikada
nisu bili problem, usprkos naočigled plahoj i sramežljivoj naravi. Čini se kako
je tek na pozornici ona prava i najbolja verzija sebe.
- Rano sam stala na pozornicu i samostalne sam nastupe
imala već u osnovnoškolskim danima. Tada sam svirala klavir. Sjećam se da sam
tada imala jako veliku tremu, što je danas drugačije. Sada postoji pozitivna
trema koja me tjera da pokažem najbolje što mogu i znam u tom trenutku. To
svojevrsno opuštanje dijelom je nastupilo zbog već stečene navike samostalnog nastupanja, a i sada kada stanem
na pozornicu i kada pjevam, postoji velika ljubav prema tomu i to mi više nije
opterećenje. - pojašnjava Sandra.
No ne ide uvijek sve tako glatko. Puno je vanjskih, ali
i unutrašnjih čimbenika koji sam trud na dan nastupa mogu 'baciti u vodu'.
- Priprema za izlazak na pozornicu traje neko vrijeme.
Upjevavanje prije koncerta za mene traje sat do sat i pol. To mi je optimalno
vrijeme. Uvijek to pokušavam odraditi što sporije i što kvalitetnije, tako da
ne bude sve u zadnji čas. Pjevanje je veliki proces koji može ovisiti samo o
jednom danu ili promjeni koja se u tom danu dogodi. Ako, primjerice, dođe do
nagle promjene vremena pa padne kiša, već to što je nekomu sitnica meni može
poremetiti ritam. Zaboli li me stomak, to također utječe na moju izvedbu i rad
cijelog 'instrumenta'. U pjevanju je tijelo instrument i zato treba brinuti o
njemu. - svjesna je mlada sopranistica.
Žao joj je što više ljudi prema glazbi ne osjeća isto
što i ona te što mladi u Slavonskom Brodu nisu toliko zainteresirani za
bavljenje tom vrstom umjetnosti.
- Zainteresiranih za profesionalno bavljenje glazbom i
pjevanjem moglo bi biti veće. Pretpostavljam da je u našem društvu svima to
prevelik rizik. Uvijek se postavlja pitanje može li se od toga živjeti. Od
svakog posla se može živjeti ako ga dobro obavljaš. U tom je poslu najvažnije
biti što bolji i istaknuti se jer postoji jako puno pjevača sa istim snovima.
Ne kažem da treba biti ekstremno natjecateljski nastrojen prema svima, no treba
dati sve od sebe i pokušati iz sebe izvući ono najbolje. Mladi hrvatski pjevači
orijentirani su prema Sloveniji, Beču i Grazu, a oni koji ostaju u Hrvatskoj,
dakako, prema Zagrebu, ali i Puli te Splitu. - otkriva nam Sandra.
Iz posljednje suradnje s mladima iz cijele Hrvatske,
Sandra je ponijela najljepše dojmove.
- Voljela bih da sam upoznala sve te ljude s kojima se
pojavljujem u spotu i tužna sam što se zbog epidemioloških mjera nismo susreli
uživo. Svatko od nas predstavljao je svoj grad. Bila mi je čast svojim glasom predstaviti
Slavonski Brod u tako velikom projektu. Morala sam četiri-pet puta uz Savu
otpjevati cijelu pjesmu kako bismo snimili kadrove za spot, a zvuk smo snimili
posebno. Za snimanje u Slavonskom Brodu angažiran je Kadir Lovrenčić koji je posao obavio profesionalno i pomogao mi da se opustim. Spot je
predivan i prekrasno je vidjeti mlade kako promoviraju svoj kraj. Bilo mi je to
prvo takvo iskustvo i vjerujem da će biti korisno u budućnosti. - opisuje
Sandra, naglašavajući kako joj je bilo neobično naći se 'face to face' s
kamerom usmjerenom samo na nju.
Za kraj našeg razgovora, Sandra je željela zahvaliti
svima koji su je prethodno desetljeće njezina života vodili na glazbenom putu,
prepunom izazova, uspjeha, ali i padova. Posebno je izdvojila dvije profesorice
koje su je oblikovale kao sopranisticu, ali i mladu osobu.
- Ove godine vodila me Ana Ticl Bušić. Naporno smo radile. Cijelu godinu pripremale smo se
za natjecanja, završni rad i nastavak školovanja. Zahvaljujem profesorici na svemu što me naučila, ne samo u pjevačkom smislu, nego i u životu. Također, ne smijem zaboraviti spomenuti profesoricu Helenu Lamešić koja je moja korepetitorica, a važan je segment svih mojih uspjeha. Bez nje ne bih mogla
pjevati uz klavirsku pratnju. Ona me u svemu pratila; ne samo na klaviru, nego
me i bodrila. Uvijek je bila uz mene i također joj upućujem jedno veliko hvala.
- poručila je Sandra.
Vjerujemo kako će Sandra, gdje god je odveo njezin
uspjeh u pjevanju, nastaviti promicati grad u kojemu je naučila prve glazbene
note i otpjevala prve stihove.