Ono u čemu je SBplus kao informativni medij najmanje uspio jeste relevantno opserviranje brodske institucionalne kulture - njihovih redovitih djelatnosti i rezultata vidljivih u Gradu. Najmanje dva su razloga tome: portal nema profesionalnih suradnika koji bi to kao novinari činili, a zaposlenima u kulturi ne pada na pamet komešati se u svojoj ugodnoj oportunističkoj ljušturi. Naime, svi djelatnici u institucijama kulture, kao i u nekim drugim oblastima, svjesni su činjenice kako bi premanentno programsko i umjetničko provjetravanje ustanova - kroz sve pore - izbacivalo ustajalu atmosferu u kojoj djeluju i kruh svoj nasušni zarađuju radnici u kulturi i kulturni radnici. Zbog toga, sa zadovoljstvom, objavljujemo reagiranje Ivana Šeremeta, umjetnika koji je izvan Slavonskog Broda hvaljen, a u njemu ponižavan.
"Osobno iznositi činjenice o svom djelovanju, jedno je od najvećih poniženja. No, ako ono predmnijeva istinu umjesto materijalne koristi valja izgorjeti u toj izloženosti…
Osobno iznositi činjenice o svom djelovanju, jedno je od najvećih
poniženja. No, ako ono predmnijeva istinu umjesto materijalne koristi valja
izgorjeti u toj izloženosti…
Najzastupljeniji sam umjetnik izvan Slavonskog Broda u posljednjih 30-ak godina, na samostalnim i žiriranim izložbama koje prate tekstovi uglednih kritičara.
S radovima sam zastupljen u nekoliko relevantnih galerija, a u svom gradu nemam ni jednu službenu izložbu.
Sukladan je stav oko pomoći uz moju Monografiju, za djelatnike Galerije "sukob interesa".
Od Ministarstva kulture RH povukao sam najviše sredstava, više od Trijenala akvarela i najmanje od Upravnog vijeća Galerije umjetnina.
Zato sam prezentirao više od 100 (sto) umjetnika iz regije i bio jedini Brođanin izbornik Bijenala.
Imam „više projekata nego svi kustosi Galerije zajedno" (g. Pešut) a jedinom mi je umanjena plaća za 1000,00 kn na godinu dana.
To turbulentno vrijeme ravnatelj Galerije lakonski opservira: „Odjebi, idi u penziju starče… kad te budem trebao za mišljenje javim ti".
Istovremeno g. Pešut nasljeđuje Galeriju Ružić, Trijenale akvarela i Podobnog, kojeg promovira u predsjednika Upravnog vijeća i dodjeljuje mu nagradu Grada Broda, na osnovu čega?
Nije li i taj (licemjeran) čin u funkciji privatiziranja resursa?
Najodgovorniji od samog početka, samovoljno, zbirku Ružić popunjava radovima umjetnika koje kipar zaobilazi u velikom luku.
Također prezentiranje Ružićeva opusa prema poznatim predlošcima s izostavljenim problematiziranjem nije dostatno niti u skladu s „kretanjem" koje je umjetnik cijenio i zagovarao.
Na tragu nerazumijevanja je i konstatacija da djela Kate Mijatovića (predstavnica Hrvatske na Venecijanskom bijenalu) ili Andreje Kulunčić (izlagala u MoMI) ne pripadaju programu Galerije. Čudim se, a na nož su dočekani jedan Ivan Kožarić, Tomislav Gotovac i Dalibor Martinis.
U kroničnoj besparici simptomatična je i institucija „gostujućeg kustosa". A predvidljivi su radovi i nastupi onih koji funkcioniraju na ugodi i dodvoravanju, koji ne spadaju u domenu odgovornosti prema temeljnom, ali „relevantno" popunjavaju termine.
U kontekstu je i pretjerano fetišiziranje, akvarelom slikanja motiva koje g. Pešut inaugurira. Ne umanjujući njegovu važnu misiju za opstojnost Trijenala pitam: Što bi se dogodilo nakon izostanka sredstava građana koje on koristi najviše za potporu osobnim interesima u skladu s tezom: Postojiš samo ako slikaš akvarele. Zanima me hoće li porezni obveznici konačno saznati gdje je stvarno mjesto tom projektu u korpusu recentnog slikarstva i umjetnosti uopće? Za to pitanje konzultirat ću jednog od kompetentnih stručnjaka – dr.Želimira Koščevića.
„U zatvorenim sredinama moguće je ponuditi parodiju intuicije i moguće je da se taj pastiš uzme ozbiljno kao zaštitni znak gradskog identiteta. To što proizvoljni pastiš koristi mrtav jezik nikomu ne smeta."
Moja spoznaja nadilazi govor mržnje ali i obvezuje na odgovornost. Prije svega prema vlastitoj obitelji, ali i onima koji još uvijek unatoč misle na čovjeka, a na umjetnost gledaju kao na bitan organon za njegovo određivanje".
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
Borislav_Stipic29.08.2017. u 13:56
Pismo Ivanu Šeremetu (otvaram za javnost) (Pisano u Slavonskom Brodu 1. srpnja 2017.) Hvala, Ivane. Počeo je novi dan a ja upravo po drugi puta pročitah 'od ranije mi poznati tekst' koji si mi poslao. (Ovo u apostrofima - nažalost!).... Prikaži svest!). Poznat mi je i cijeli kontekst koji uopće nije nov i nisi samo Ti dio te, moram upotrijebiti tu riječ, ružne mizanscene na slavonsko-brodskoj likovnoj pozornici. Priča traje desetljećima i u njoj su ranije bili neki drugi likovi, a sada (čini se) ipak iste likove igraju neke druge osobe. To je sudbina djelovanja u provinciji. Srećom, Ti si odavno ne samo iz nje iskoračio, nego se i jasno pozicionirao kao uvaženi akter recentnih umjetničkih zbivanja puno šire od "te uske varoši" i "tih uskih ljudi". Ipak, razumijem Tvoju frustraciju. Unatoč tom razumijevanju, ne znam tj. sumnjam da bi javnom pisanom (medijskom) reakcijom mogao nešto bitno promijeniti. Tek nešto efikasnija mogla bi (mogla bi!) biti drugačija javna reakcija kojom bi sve ključne činjenice objelodanio zainteresiranoj javnosti na način da to 'priopćenje' bude ne samo taksativno nabrajanje činjenica (iz teksta koji si mi poslao) nego živim i izravnim pristupom pred njih (zainteresiranu publiku) postaviti pitanja kao izazov, kao Tvoj osobni doprinos mijenjanju percepcije svijeta kroz kreativni čin i recepcije umjetničkoga u tom svijetu ili njegovom dijelu koji čini Slavonski Brod. Tvoja primarna zadaća, bar ja tako gledam na Tvoj rad, pored odgonetanja vlastitih upitnosti, pokušaja davanja i iznalaženja odgovora ili bar sugestije prema odgovoru, jest - odgoj publike. U svim sferama umjetnosti publika je važan sukreator umjetničkoga. Umjetničko ne postoji bez jasnoga koncepta, jasne ideje, ne počiva samo na talentu, samo na nadahnuću, samo na vještini, nego je sve to važno. Nekada i u nečemu nešto od toga više, nešto manje, ali koncept je ne samo neizostavan, nego je i dominantan. Glazbena publika mora biti odgojena da bi mogla i s razumijevanjem i s užitkom pratiti izvedbe velikih glazbenih djela. Isto je i s teatrom. Bojim se, pak, da smo kod likovnosti, performansa, konceptualne i multimedijalne umjetnosti zapeli u višim razredima osnovne ili u najboljem slučaju početnih razreda gimnazije te se, načelno, zadržali na ovo mi se sviđa, ovo mi se ne sviđa. Moju potporu, Ivane, imaš. Jednako kao i poštovanje. Ako misliš da gdje i u čemu mogu pomoći, slobodno se javi a svakako mi javi ako i kada odlučiš što ćeš s ovim tekstom. Hvala. P.S. (29. kolovoza 207.) Raduje me što je ovaj tekst, nakon što si ga uz dojmljive elemente performansa, sredinom srpnja izveo u brodskoj Tvrđavi, osobito one u Galeriji Ružić, ugledao svjetlo dana i na najčitanijem brodskom portalu. Ako se, nakon svega, ništa ne bude promijenilo, makar će ostati pisani trag kako je bilo i onih svjesnih da se u brodskom kulturnom i likovnom životu štošta mijenjati mora. Tim više što smo, u međuvremenu, i na nedavnom primjeru takozvanih 'svjetskih umjetničkih igara' iskusili kamo vodi diletantizam. S poštovanjem i srdačno, Borislav Stipić
-