
Foto: Iz privatne arhive za SBplusGoran Đurđević

Foto: Iz privatne arhive za SBplus

Foto: Iz privatne arhive za SBplus

Foto: Iz privatne arhive za SBplus

Foto: Iz privatne arhive za SBplus

Foto: Iz privatne arhive za SBplus
'U Kinu sam otišao iz nekoliko razloga. Prvi razlog za odlazak iz Hrvatske bila je i nemogućnost dobivanja posla u struci. Drugi razlog je, pak, bila želja za napretkom u profesionalnom i privatnom smislu. Treći razlog bio je istraživanje i širenje okvira jer sam želio saznati više o Aziji, Dalekom Istoku i Kini - ponajviše o Han dinastiji.'
PEKING - Prediplomski
i diplomski studij arheologije i povijesti u Zadru, dvosemestralni programi
Mirovnih i Ženskih studija, doktorat u Pekingu, postdiplomski studij
komparativne mitologije u Indiji - sve su to već ostvarene 'zlatne medalje' 34-godišnjeg Požežanina, Gorana Đurđevića.
Goranova priča započinje tako što je u svojoj rodnoj Požegi
završio osnovnu školu, potom i gimnaziju nakon koje je otišao studirati na
Sveučilište u Zadru, a na kraju je završio u Pekingu.
- Nakon Zadra, a prije odlaska u Peking, u Zagrebu sam
realizirao dvosemestralne programe Mirovnih i Ženskih studija. Uslijedio je moj
odlazak na Sveučilište Capital Normal u Pekingu - kako za mene to još uvijek
nije bilo dovoljno, stekao sam i diplomu postdiplomskog studija komparativne
mitologije na Sveučilištu u Mumbaiju. Nažalost, taj indijski postdiplomski je
bio online, stoga nisam bio u Indiji. U međuvremenu sam boravio jedan semestar
na kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu (UCLA). - za SBplus kazao je
34-godišnjak.
Nezaposlenost u
Hrvatskoj odvela ga u Peking
Što ga je, osim studija, odvelo u glavni grad Narodne
Republike Kine u kojem živi gotovo šest godina, otkrio nam je i sam.
- U Kinu sam otišao iz nekoliko razloga. Prvi razlog odlaska iz Hrvatske bila je i nemogućnost dobivanja posla u struci. Mene su oduvijek privlačili znanost i istraživanje, a nije bilo mjesta da dobijem takav
posao - čak niti u široj struci kao što su arhivi, muzeji, škole,… iako sam
redovito sudjelovao na natječajima i slao mnogo zamolbi. Drugi razlog je, pak,
bila želja za napretkom u profesionalnom i privatnom smislu. Kad sam odlučio
otići u inozemstvo, razmatrao sam najbolje ponude, a po tome pitanju Kina je
bila na vrhu. Kineska stipendija je izvrsna i pokriva apsolutno sve - povratnu
kartu jednom godišnje za Hrvatsku, smještaj u dvokrevetnoj sobi, školarinu
fakulteta, troškove upisa, zdravstveno osiguranje i stipendiju u iznosu od 3500
kuna. Treći razlog bio je istraživanje i širenje okvira jer sam želio saznati
više o Aziji, Dalekom Istoku i Kini - ponajviše o Han dinastiji. - govori nam
Goran.
Iako je u Kinu otišao iz prethodno nabrojanih razloga, u
Hrvatskoj je radio određeno vrijeme te se krajem kolovoza 2017. godine
zaputio u Peking gdje radi kao profesor na Sveučilištu za strane studije i predaje četiri kolegija - Ekohumanistiku, Digitalnu humanistiku, Carstva u
komparativnoj perspektivi i Globalne antičke svjetove.
- U Hrvatskoj sam
radio na više mjesta. Nakon završetka studija u Zadru, u potrazi za poslom,
vratio sam se u Požegu gdje sam nekoliko mjeseci bio nezaposlen. Nakon toga,
krenuo sam sa stručnim usavršavanjem - riječ je bila o tada popularnoj mjeri od
1600 kuna mjesečno - s trajanjem od godinu dana u Osnovnoj školi Antuna
Kanižlića, nakon čega sam ponovno bio nezaposlen. Prošao je i taj kratki period
nezaposlenosti te sam bio na zamjeni u istoj školi još 18 mjeseci. Potom sam
opet bio nezaposlen i preselio se u Zagreb gdje sam radio na mjestu tajnika u
Hrvatskom savezu CB radioklubova. - pojašnjava nam.
Uz želju za napretkom, objavio je i tri knjige
Osim što ga je
želja za napretkom te potraga za poslom u struci odvela u Peking, njegovim
željama nije bilo kraja te je dosad objavio tri knjige i još toliko ih je i
uredio.
- Istaknuo bih dvije
koje su objavljene tijekom posljednjih mjeseci. Prva je „Svila, zmajevi i papir" koju sam napisao u koautorstvu s kolegom Zvonimirom
Stopićem - Zagrepčaninom i profesorom na Sveučilištu Capital Normal u
Pekingu. Knjiga je zamišljena kao uvodnik u prošlost Kine počevši od prvih
ljudi pa do kraja carske Kine. Pisali smo je nekoliko godina i smatram da ima
nekoliko posebnosti. S jedne strane, to je relativno kratka knjiga s veoma
malim poglavljima pisanima razumljivim jezikom pa je mogu čitati i
srednjoškolci i studenti i zainteresirana javnost. S druge pak strane,
sintetizirali smo golemu literaturu i povijesne izvore na različitim jezicima uključujući
kineski, engleski i regionalne jezike kako bismo dobili skicu prošlosti kineske
civilizacije. Uvijek volimo reći da je knjiga i hrvatski i kineski proizvod. -
otkriva nam Goran, dodajući kako knjiga ne bi bila završena bez pomoći njihovih
kineskih profesora i kolega.
Njegova druga
knjiga naslovljena „Dnevnik
čitanja" nastajala je desetak godina, a riječ je o skupljenim prikazima i
recenzijama te predgovorima i pogovorima - što je čini 'knjigom koja govori o
knjigama'.
- Želio sam
pokazati moj dnevnik čitanja i potaknuti ljude na često zanemarene i
zaboravljene knjige koje su iznimno važne. Pri čemu podcrtavam ekohumanistiku, odnosno, poveznicu između humanističkih znanosti i ekoloških tema. Takve su znanosti i
discipline kao što su ekofeminizam, ekokritika, okolišna antropologija,
ekohistorija i mnoge druge iznimno važne za shvaćanje prirode i okoliša u
prošlosti i sadašnjosti kao i sve reprezentacije prirode (pejzaža, biljaka,
životinja, bolesti, prirodnih nepogoda itd.) u umjetnostima. - pojašnjava nam.
Kinesko mu je ime Gao Shan
Kao što Hrvatska
ima svoju kulturu, tako i Kina ima svoju. Goran nam
je otkrio kako se snašao među kineskim narodom te kakav je život u državi punoj
raznorazne tehnologije.
-
Napredovao sam od gore do velike planine. Naime, moje je ime Goran, a kinesko
mi je Gao Shan - u prijevodu 'Velika Planina'. Kad je riječ o životu ovdje, on
je veoma lagan po pitanju svega. Ovdje sve možemo naručiti online i dolazi u roku 2-3 dana. Pritom ne
mislim na dnevne potrepštine kao što su lijekovi, voće i povrće, dostava hrane
i slično koje dolazi u roku od 30 minuta. To je velika prednost života u velikom
gradu kao što je Peking. Također, sva su plaćanja preko QR kodova i WeChata -
mobilne aplikacije poput Vibera ili WhatsAppa - te služi za puno više stvari.
Dakle, osim što razgovaramo i dopisujemo se, možemo plaćati u dućanima,
naručivati taksi, naručiti se kod liječnika ili kupiti kartu za vlak. Upravo su
vlakovi veoma zanimljivi jer su ti brzi vlakovi specifičnost Kine pa za oko pet
sati stižemo iz Pekinga u Šangaj koji je udaljen oko 1100 kilometara. Uz sve to, na
našem fakultetu u studentskoj menzi postoji robotizirana blagajna koja
prepoznaje što ste kupili. Roboti su me poslužili u restoranu i u banci - to je
Kina budućnosti. Što se tiče ljudi, oni su veoma pristojni, ali rezervirani
prema strancima jer u Kini vlada kolektivni identitet što znači da je velika
uloga kolektiva - počevši od obitelji u kojima roditelji i stariji imaju daleko
veću ulogu nego što u Hrvatskoj imaju škole, posao i ostalo. Uvijek ste dio
kolektiva i uvijek ste tako promatrani. - otkriva nam Goran, dodajući kako
nikada nije mislio previše o tomu gdje će ga život odvesti.
- Nekako sam pustio da život teče i da ga lagano usmjeravam.
Budući da volim putovati, mogu zamisliti da živim na različitim mjestima. Za
mene je biti drugačiji pohvala i inspiracija. Upoznavanjem drugačijih osoba,
običaja i mjesta obogaćujem sebe i shvaćam koliko još mogu napredovati.
Također, shvaćam i sve sličnosti među ljudima, ali i one male razlike.
Nažalost, te nas male razlike ponekad dijele. Zato mislim da je super što sam
dosad uspio biti polusvjetski putnik (jer još nisam prešao ekvator) i što sam
živio na tri kontinenta. Iz te perspektive smatram kako nigdje nije daleko i sve
ovisi koliko se snalazimo, s kojim smo ljudima u kontaktu i kakve hobije i
život imamo. Tehnologija nam, također, pomaže da budemo bliži s najbližima koji
nam nisu dovoljno fizički blizu. To je isto vrijednost koju ne treba
zaboraviti. - zaključio je Goran koji može biti primjer svima onima koji
'ganjaju' svoje snove i želje jer je on, uistinu, pokazao da sve što poželiš, možeš i ostvariti uz strast, rad i trud.