Foto: P.S./SBplusVinko Vrbanac i Stjepan Antolašić
Foto: P.S./SBplus
Foto: P.S./SBplus
'Kako smo se osjećali pišući knjigu? Otprilike, nas dvojica isto razmišljamo. Pišući ovo sve smo to proživljavali ponovno. Knjiga je pisana izrijekom i emotivnim nabojem, otprilike onako kako smo sve doživljavali u to vrijeme.'
POŽEGA - Sinoć
je, na Galeriji svjetlosti Gradske knjižnice Požega, održana promocija knjige 'Strategijska obrambena operacija 91./92. godine'. Umirovljeni general Vinko
Vrbanac te umirovljeni brigadir Stjepan
Antolašić, obranu Slavonije i Baranje u Domovinskom ratu nastoje prikazati svojom knjigom kao jedinstvenu strategijsko-obrambenu
operaciju. Pritom, prvenstveno, žele ukazati na važne borbe koje su se odvijale na području Požeško-slavonske županije, kao što je bio 'Papuk 91'.
Vinko Vrbanac rođen je 1947. godine u Sovskom dolu,
umirovljeni je general Hrvatske vojske.
- Bio sam u bivšoj vojsci JNA i prešao u Hrvatsku vojsku 6.
kolovoza 1991. od kada zapravo počinje moj ratni put sve do '96. kada sam
umirovljen. Nakon toga, posvetio sam se obitelji i krenuo pisati, a ovo je moja
treća knjiga u kojoj sam autor i suautor. - za SBplus kazao je umirovljenik Vrbanac.
Od Vukovara do Oluje, ovdje kao da se ništa nije događalo
Ova dva umirovljena prijatelja, ispričala su nam kako su
došla na ideju da napišu knjigu, a progovorila su i o svom prijateljstvu.
- Bila je to naša zajednička ideja. Već dugo se gombamo oko
toga. Patimo već neko vrijeme, a pod time mislim, otprilike, deset godina. Rat
u kojemu smo mi sudjelovali na prelasku '91. na '92. godinu ovdje je, na neki način,
ignoriran. Recimo, kada se govori o Vukovaru, odmah prelaze na Oluju kao da se
ovdje ništa nije događalo. To nas je progonilo neko vrijeme i onda smo unazad
dvije godine odlučili napisati knjigu o tome dijelu na kojemu se dogodila obrambena
operacija, a koju smo nazvali strategijskom jer je po svim obilježjima takva jer je je - ustvari - obranila Hrvatsku. - kazali su.
Umirovljeni brigadir, ujedno školovani časnik, Stjepan
Antolašić, rođen je u Našicama. Prije rata radio je u zrakoplovstvu u Zadru. Hrvatskoj
vojsci neslužbeno je pristupio '90. godine, a službeno u kolovozu 1991.
- Naše druženje datira iz '91. godine kada smo se upoznali
ovdje u vihoru rata. Ja sam ovdje došao 14. studenog u operativnu zonu, a on je
tada bio na funkciji zamjenika zapovjednika operativne zone, ali je bio
detaširan u operativnu grupu Vukovar-Vinkovci. Ja sam bio na mjestu načelnika
obavještajnog odjela. Znači, rukovodio sam tim poslovima. Naše prijateljstvo
datira iz umirovljeničkih dana, počeli smo se družiti kao ratni suborci, ali
smo vrlo blisko surađivali i u ratu, jer moj je posao bio na crti zapovijedanja
osigurati potrebite informacije. Vezano za ideju, nekim čudnim spletom okolnosti,
a kod nas se događaju jako čudne stvari. U jednom djeliću, odnosno 30 godina od
početka Domovinskog rata, u povijesti nije spomenuta niti milisekunda onoga
što se ovdje događalo (op.a. na području Požeško-slavonske županije). Izgubljena je cijela operacija koja je možda, čak, značajnija
i od Oluje, a to je naša operacija o kojoj govorimo u knjizi. Oluja je bila strategijska-napadna
operacija, a naša je bila strategijska-obrambena operacija što smo u knjizi i
dokazali. Bila je to strategija od značaja za sudbinu države, kao i Oluja, a to
je prešućeno. Ovom knjigom, mi smo se odužili slavonskim ratnicima koji su
najvećim djelom, na svojim plećima, izveli tu operaciju. - za SBplus otkrio je
Antološić.
'Po njima, rat bi bio
završen 1991. godine'
Široka je ovo tema, no je li bila problematična za oba pisca, otkrio nam je Vrbanac.
- Njegov posao je bio doznati sve o našem neprijatelju, a potom nas obavijestiti o tome. Upravo o tome je on i pisao, a ja sam bio zadužen za pisanje o vođenju bitki naše vojske i sile. Naravno, tu smo se nadopunjavali. Nastojao sam da pišemo o onome gdje
smo bili i što smo doživjeli. Ova knjiga ima dosta osobnih podataka i doživljaja.
Bilo mi je malo čudno, ali i smješno što o sebi pišem u trećem licu. - kazao
je.
Onoga trena kada je uspješno provedena napadna operacija „Papuk 91", kako nam je kazao Vrbanac, pred primirje 2. i 3. siječnja 1992. godine,
završena je obrambena operacija.
- U našoj knjizi, imate 1200 imena ljudi koji su sudjelovali
u ratu i s kojima smo mi razgovarali te utvrđivali podatke kako bi sve u knjizi
bilo istinito. Prema tome, ništa u knjizi nije izmišljeno, nego su ljudi
ispričali kako je to stvarno izgledalo. Također, tu su napisane i nabrojane sve
naše brigade koje su u to vrijeme stale na obrambenu crtu i zaustavile ih.
Znači nismo pobijedili, ali smo ga zaustavili. U to vrijeme to je bilo jednako
pobjedi. - dodao je.
Ono što njihovu knjigu čini ekskluzivnom izvorni je dokument na kojemu se vidi što je zadatak napadača, odnosno, kako će uništiti
snage Hrvatske.
- U knjizi smo objavili izvorni dokument gdje se vidi da je
zadatak napadača bio uništiti snage Hrvatske u Slavoniji, spojiti se sa snagama
na Papuku i nastaviti prodor prema Varaždinu i Zagrebu. Po njima bi rat bio
završen 91. godine, ali to se nije dogodilo jer smo ih zaustavili i 'očistili'
snage s Papuka. Tu operaciju „Papuk 91" naročito nitko ne spominje. Oluja i Domovinski
rat su završili, a ovdje su zaustavljene snage. Ne samo u Vukovaru, nego u
čitavoj operativnoj zoni Osijek. - pojašnjava.
Pišući knjigu
proživjeli su rat ponovno
Unatoč težini teme, uspjeli su dovršiti knjigu, a kako su se
osjećali tijekom pisanja kazao nam je umirovljenik Antolašić.
- Kako smo se osjećali pišući knjigu? Otprilike, nas dvojica
isto razmišljamo. Pišući ovo, sve smo to ponovno proživljavali. Knjiga je pisana
izrijekom i emotivnim nabojem, otprilike onako kako smo sve doživljavali u to
vrijeme. Zbog toga, naša lektorica nam je dala primjedbu da ne možemo pisati
'takozvana JNA' kada se ona tako zvala. Njoj je u glavi bio pravopis, a nama nešto
sasvim drugo. Ona ne može biti JNA, tada je prestala biti i za nas je onda bila
- 'takozvana JNA'. U svakom svom službenom izvješću sve postrojbe sam nazivao 'takozvane JNA', iako sam ja 'jučer' došao iz nje. Ona je postala 'takozvana' onda kada
smo mi napustili tu vojsku. - zaključio je Antolašić.