Denis Ćosić(Foto: Nikola Kuprešanin/privatna arhiva)'Mladim pjesnicima bih poručio da čitaju, jer se previše piše, a premalo čita. I to neka čitaju što više suvremenih pjesnikinja i pjesnika. Police lokalnih knjižnica ih radosno iščekuju.'
POŽEGA - Denis
Ćosić (25) iz Požege prvostupnik je ekonomije hotelskog menadžmenta i
Student diplomskog studija upravljanja ljudskim potencijalima. Ono po čemu je
Denis poznat jest pjesništvo koje ga je počelo zanimati krajem srednjoškolskog
obrazovanja.
Pjesme su mu
objavljene u različitim antologijama, zbornicima, časopisima i na portalima u
Hrvatskoj i regiji te prevođene na engleski, francuski, makedonski i slovenski
jezik.
SBplus: Kako si
krenuo s pjesništvom i zašto si se odlučio na to?
Denis Ćosić: Poezija
me počela zanimati krajem srednjoškolskog obrazovanja, a ozbiljniji angažman i
konačno opredjeljenje za takav oblik izražavanja dogodio se na fakultetu.
Odabrao sam poeziju jer sam tako najbolje mogao dočarati nijanse svojih
osjećanja koja se ne mogu dokučiti svakodnevnim uporabnim jezikom. Reći sebi
ili nekome drugome da sam tužan ili razočaran bila bi neistina. Zato sam pažnju
usmjerio na poetski jezik i shvatio da se osjećam poput ''napuštenog laneta
koje čezne blizinu'' ili ''da trebam staviti krijesnice u oči i pretvarati se
da svijet koji gledam nije pomrčina'' kako sam se kasnije izrazio u nekim
pjesmama. .
SBplus: Što tvoje
pjesništvo čini posebnim?
Denis Ćosić: Nekada
je pisanje ugodan proces, pogotovo kada ideja o pjesmi već duže vrijeme nastaje
u mislima ili bilješkama pa proces ispisivanja te pjesme bude protočan i
prozračan. Često puta bude emotivno iscrpljujuć ili zamoran, najčešće onda kada
se bavim osjetljivim osobnim temama ili kada trebam uređivati tekst. Čitatelji
će u mojoj poeziji naći stvarno različiti spektar tema i motiva – ima pjesama o
rodno uvjetovanom nasilju, seksualnih tema, potrage za vlastitim podrijetlom,
ekologije, mitova i magije. Što moje
pjesništvo čini posebnim ostavio bih najprije čitateljima i stručnjacima, ali
ako bih nešto trebao izdvojiti onda je to nastojanje da samog sebe ne ponovim.
Pedeset pjesama bez
imena
Prva zbirka pjesama
„Neonski bog mržnje" uzašla je 2019. godine s pobjedom na natječaju Pjesničkih
susreta u Drenovcima za najbolji neobjavljeni rukopis. Zbirka je nagrađena
Poveljom uspješnosti na 25. danima Josipa i Ivana Kozarca. Iste
godine, s rukopisom Crveno prije sutona, koji je završio i u najužem izboru
natječaja Trećeg trga, osvaja nagradu ,,Goran za mlade pjesnike".
SBplus: Što si do
sada sve napisao?
Denis Ćosić: Napisao
sam tri zbirke poezije. Za prvu i drugu zbirku dobio sam nekoliko književnih
nagrada što me posljedično i afirmiralo kao pjesnika i predstavilo na hrvatskoj
pjesničkoj sceni. Treća je, koja se zove Košute su plakale bez rogova, izašla u
rujnu 2021. godine u izdanju Hrvatskog društva pisaca. U cijeloj toj zbirci
niti jedna od pedeset pjesama nema naziv i zbirka se može čitati kao mala bajka
ili poema
SBplus: Vidiš li se
u pjesničkom svijetu i u budućnosti?
Denis Ćosić: Uskoro
planiram objaviti i četvrtu zbirku poezije koja je još u procesu ispisivanja, a
s vremenom će doći i neki drugi projekti na kojima radim potiho i malim
koracima. Mislim da sam napravio već puno toga sa svojih 25 godina i ne bih
volio žuriti s tim projektima. Dojma sam da su tržišne okolnosti takve da moraš
konstantno biti prisutan na književnoj sceni i proizvoditi nove radove kako ne
bi pao u prividan zaborav, a istovremeno graditi i svoj imidž putem intervjua,
promocija, uključivanja u različite manifestacije, što mi se osobno ne sviđa i
stvara mi određeni animozitet. Rekao bih da se vidim u pjesničkom svijetu u
budućnosti, ali ponešto drugačijem od onoga estradnog u kakav se pretvara.
SBplus: Kako
uspijevaš 'ukomponirati' pisanje sa svojim obavezama?
Denis Ćosić: Često
me to pitaju, ali nemam nekakav recept ili savjet. Vjerujem da se uvijek nađe
vrijeme za ono što istinski volimo.
SBplus: Za kraj, što bi
poručio mladim pjesnicima koji su na početku svoje karijere?
Denis Ćosić: Mladim
pjesnicima bih poručio da čitaju, jer se previše piše, a premalo čita. I to
neka čitaju što više suvremenih pjesnikinja i pjesnika. Police lokalnih
knjižnica ih radosno iščekuju.