Valentina Neferović, ravnateljica Gradskog kazališta u Požegi(Foto: P.S./SBplus)'I dalje imamo dosta ideja. Meni je sada u glavi sve ovo što smo napravili, a sada je cilj povećati aktivnosti još više.'
POŽEGA - Teško da se ijedan grad u širem
okruženju može 'pohvaliti' s tri stoljeća starom kazališnom tradicijom kao što
može Požega, od prve predstave kojoj je pozornica bila postavljenja pod
šatorskim platnom u dvorištu isusovačkog samostana, do nezahvalnog stanja 2013.
godine sve do danas.
Kako je danas u Gradskom kazalištu Požega, što se sve
promijenilo od 2013. godine i tko im pomaže u sufinanciranju saznali smo u
razgovoru s ravnateljicom kazališta, 35-godišnjom Valentinom Neferović.
SBplus: Dobili ste od Ministarstva kulture i
medija sredstva za rasvjetnu opremu, o kolikom iznosu je riječ?
Valentina Neferović: Svake godine Gradsko
kazalište Požega, kada su objavljene prijave za sufinanciranja bilo opreme ili
programa, traži i prilaže svoje prijave Ministarstvu. Ove godine sredstva smo
dobili za rasvjetnu opremu u iznosu od 50 tisuća kuna, zapravo svake godine i
dobijemo u nekom određenom iznosu. Ovim putem i zahvaljujem Ministarstvu
kulture i medija jer nam svake godine pomažu i sufinanciraju određenim
iznosima, što za opremu što programe.
Ono što je nama sada bitno je da u nekom idućem razdoblju
tražimo i dobijemo od njih sredstva za sufinanciranje kupovine tonske opreme, a
to je ono što nam je sada najpotrebnije.
SBplus: Sklopili ste suradnju s Akademijom za
umjetnost i kulturu u Osijeku, što ona za Vas i za njih znači?
Valentina Neferović: Gradsko kazalište Požega je
u lipnju 2020. godine, u teškoj izazovnoj godini, sklopilo i potpisalo jednu
lijepu suradnju s Akademijom za umjetnost i kulturu u Osijeku prema kojem je
Kazalište postalo nastavna baza osječkoj Akademiji.
Za nas to znači da studenti Akademije, konkretno glume,
imaju u našem kazalištu scenu za probe, rad na konkretnim projektima, odnosno
predstavama, imaju i kompletnu logistiku po pitanju djelatnika. Prvenstveno se
to odnosi na dio djelatnika koji su vezani uz sam proces nastanka predstave,
znači tehničari, tonac, rasvjeta i ostali.
To je jedna lijepa suradnja na dobrobit njih i Gradskog
kazališta jer mi repertoarno po kazališnoj sezoni sa njihovim predstavama
zapravo samo podižemo program po broju predstava koje su napravljene u sezoni.
Ono što je zanimljivo u kazalištu je što kazališna sezona
otprilike traje kao i školska godina. Znači svaka kazališna sezona počinje 1.
rujna, a završava 30. lipnja. Obično imamo srpanj i kolovoz za nekakve godišnje
odmore, eventualno ljetne festivale, nastupe i predstave po drugim kazalištima.
SBplus: Ovo je Vaš drugi mandat, kako se
razvijalo kazalište Vašim dolaskom?
Valentina Neferović: Upravo tako, ovo je moj
drugi mandat, a potvrđena sam i za treći. U kazalište sam došla u rujnu 2013.
godine, zapravo sam prihvatila poziv da dođem ovdje, prvenstveno jer me zanima
područje kulture. Znači diplomirala sam kroatologiju i filozofiju na hrvatskim
studijima Sveučilišta u Zagrebu, a trenutno sam i na doktorskoj školi u Osijeku
smjera kulturologija, odnosno Književnost, umjetnost i kultura u europskom
kontekstu. Vjerujem da ću kroz nekih godinu dana i doktorirati. Gledano na to
sve mene izuzetno zanima i područje kulture i tu se evo i dalje namjeravam
školovati i usavršavati.
Te 2013. dobila sam poziv u Kazalište koje je tada, zaista,
bilo u jednom nezahvalnom stanju po pitanju produkcije, zapravo svih nekakvih
odnosa u njemu. Ja sam to prihvatila iako je bio jedan veliki izazov za mene.
Nije bilo lako, bilo je veoma teško i stresno.
Ono što je meni bilo najvažnije da samo nekakvim radom i
rezultatom mogu opravdati i svoj dolazak u kazalište i da je to ono što je meni
najbitnije. Sada kada pogledam, vraćajući se u tu 2013. godinu, a nije me bilo
tri godine u međuvremenu jer sam bila na porodiljnom dopustu, dosta toga se
napravilo.
Moj prvotni cilj bio je vratiti ljude u kazalište. Uložili
smo dosta u marketing i promociju kazališta, počeli smo raditi dobre, vlastite
predstave, gledali smo da stvarno budu dobre s poznatim glumačkim imenima. Ta
nekakva 'muka' trajala je pola godine. Zapravo smo u kratkom roku, zaista,
došli do toga da je nama gotovo svaka predstava rasprodana i da se traži karta
više. Mi sada imamo svoju stalnu publiku i jedini problem sada nam je prostor,
odnosno veličina dvorane.
Drugo što smo napravili je vraćanje SKAD-a i KAD-a, odnosno
Srednjoškolsku kazališnu družinu i Kazališne starije amatere. Što je
specifičnost Gradskog kazališta Požega? Mi nismo samo dječje kazalište, nismo
samo za odrasle, nismo amatersko kazalište, mi smo svo troje, a u konačnici to
je veliki posao i odgovornost. Znači pokrivamo sva tri područja. Imamo
amaterski studio i proizvodimo profesionalne predstave i za djecu i za odrasle.
Vraćanjem u život i ponovnim pokretanjem SKAD-a i KAD-a,
postigli smo to da je naš dramski studio živ, a svi su oni na kraju kazališne
sezone prikazali svoju predstavu koju su radili u tom periodu.
Najvažniji dio, meni osobno kao ravnateljici, tog dramskog
studija su ti srednjoškolci, odnosno rad s njima. Zašto? Upravo od te 2013.
godine do danas iz SKAD-a četvero mladih Požežana je na akademijama glume.
Dvoje ih je na Akademiji u Osijeku, a to su Anabela Sulić i Matko Trnačić dok
je drugih dvoje u Zagrebu - Ružica Maurus i zadnji koji je upisao Ilija Paović.
Znači to je ono što je nama bitno već kroz srednju školu
raditi s ljudima koji imaju u sebi talent, ambiciju, želju i volju postati
glumci. Tu im mi već pomažemo i otvaramo nekakve puteve, a pomalo ih i
pripremamo za prijemne ispite raznim radionicama. Samim time radimo im dobar
temelj prvo za upis, a zatim i nastavak studija.
Za kazalište to u konačnici znači da mi sada imamo četvero
ljudi na studiju koji će za dvije godine završiti svoje fakultete i ja se nadam
da će se oni svi željeti vratiti u svoj rodni grad Požegu i zaposliti se u
Gradskom kazalištu Požega.
Tu su još razni projekti kao što je 'Teatralija' - teatar i
sve ostalo jednodnevna manifestacija kojom na simboličan način obilježavamo
kraj sezone, tu je i 'Treća je dječja' što znači da je svaka treća subota u
mjesecu rezervirana za dječju predstavu. Slijedeća su dva, možda i najveća
projekta 'KaZlaDo', odnosno dvodnevni kazališni susreti dramskih skupina
Požeško-slavonske županije i zadnji projekt je 'KaFe' - požeški kazališni
festival.
Pokrenuli smo ponovno i kazališne novine, a one su bitne jer
je u njima sadržana cijela kazališna sezona. Sve to je pokrenuto u periodu od
2013. godine do danas. Naravno, to nije sve. I dalje imamo dosta ideja. Meni je
sada u glavi sve ovo što smo napravili, a sada je cilj povećati aktivnosti još
više.
SBplus: Odigrana je premijera, 4. lipnja, kazališne
predstave 'Guja u njedrima', o čemu je tu riječ?
Valentina Neferović: Naime, 'Guja u
njedrima' je kazališni tekst poznatog i svjetski priznatog autora Alana
Ayckbourna, a u požeškom kazalištu ta predstava okupila je poznata imena
hrvatskog glumišta. Redatelj je Rajko Minković, a uz Jasnu Picukarić i Hanu
Hegedušić tu su i naše tri Požežanke - Ines Bojanić, Ružica Maurus te Ana Mikulić kao kostimografkinja dok je scenografkinja Irena Kraljić, a dizajn plakata i
programske knjižice osmislio je Vladimir Resner.
Naravno tu su pridonijeli i ostali
djelatnici Gradskog kazališta Požega: za rasvjetu Goran Krompotić, ton Dario
Hak, garderobijerka Ljiljana Rodić i Renato Pok u scenskim poslovima.
Savršena je ovo suradnja koja je dovela
poznata glumačka lica i ujedinila ih s Požežankama te su zajedno pokazale
izazovne glumačke interpretacije. Napravili smo jako dobar posao, a pokazatelj
je tomu zadovoljna publika.
Pokazatelj je ovo kako se i od nezahvalnog stanja uz rad i
trud, koliko god teško bilo, može učiniti nezamislivo.