OPĆINA Sibinj našla se na naslovnicama nacionalnih medija. Po zlu! Čime su to mještani Sibinja zaslužili da se ime njihove općine spominje u negativnom kontekstu?
Odrastao sam u Bartolovcima koji su uvjek pripadali Sibinju, pa tako i sada pripadaju općini Sibinj. Imam dovoljno godina i relativno dobro pamćenje, pa se mogu sjetiti vremena kada je Sibinj bio isto tako „u svim ustima", ali po dobru. Bila su to vremena, kada su mješatni Sibinja i pripadajućih naselja bili ponosni na svoje selo, na ljude u njemu, na sebe...
Kako je moguće da se to okrene, da se ...kako bi Zagorci rekli ...prehiti?
Ne znam! Znam samo da su od 1990. na ovamo, u Sibinju, na površinu isplivali ljudi, čije su sposobnosti i časne nakane vrlo upitne. I oni su omogućili da se nekadašnji dobri duh izgubi, nestane, potisne u zaborav...
Pohađao sam osnovnu školu u Sibinju, koja se tada zvala „Stjepan Sekulić - Jucko". Ne znam kojem li je idiotu, ili ...grupi idiota, palo ma pamet preimenovati naziv škole. I iz kojega razloga!? Stjepan Sekulić rodom je iz Slobodnice, dao je u najranijoj mladosti svoj život za svoje ideale i koliko mi je poznato nikada nije prisvojio tuđe vlasništvo, niti učinio bilo što zbog čega bi se njegovi susjedi morali stidjeti. Poznavao sam njegovu majku i brata, imali su vinograd u blizi našega, radili su, patili se poput ostalih mještana. Majka je do smrti nosila šokačku nošnju.
Moje škole nema više. Ova sadašnja nosi drugo ime i ništa više ne podsjeća na Stjepana Sekulića – Jucka, sina našega kraja. Nema ni njegove biste, koja je postavljena pred, nakon potresa 1964., novoizgrađenom školom. Očito je nekome smetao njegov pošteni i iskreni pogled.
I kako to barbarstvo objasniti sadašnjim učenicima osnovne škole? Tko će im reći što je poštenje, tradicija, moral i čast? Tko će ih naučiti što valja, a što ne valja?
Malo je onih koji se sjećaju boljih vremena kada smo bili ponosni na svoje selo. Kada je kino-dvorana bila premala da bi primila sve one koji su htjeli ući u nju i pogledati Filmske novosti ...film-žurnal o najnovijim događajima u zemlji. Jedan od njih sadržavao je prilog o gostovanju svjetski poznatog opernog pjevača Miroslava Čangalovića iz Beograda u Sibinju.
Miroslav Čangalović posjetio je Sibinj na kraju velike i uspješne svjetske turneje. Kao da je jučer bilo, sjećam se kako smo ...mi učenici osnovne škole „Stjepan Sekulić – Jucko", po zidovima dvorane pisali Beč, Pariz, London, Njujork, Tokio ...Sibinj. To je uhvatila i kamera Filmskih novosti i tako su brojni posjetitelji, diljem Jugoslavije, mogli vidjeti i naših ruku djelo. Za petnestgodišnjaka ...nezaboravan doživljaj.
Ili ...tko se sjeća još Književnih večeri na kojima su gosti bili Dragutin Tadijanović, Ivo Andrić, Desanka Maksimović, Miroslav Slavko Mađer, Vladimir Rem, Stanislav Geza Milošić, Branko Ćopić...? Susrete s književnicima organizirao je Valentin Benošić, pjesnik i mještanin, kojega se isto zaboravilo.
Tko se još sjeća izložbe reprodukcija slika Vincenta van Gogha u domu? U susjednoj prostoriji bili su izloženi crteži i skulpture talentiranog mještana Marka Cindrića ...nažalost prerano preminulog.
To su bila vremena sa kojima se treba mjeriti. Malo previsoko postavljena ljestvica za sve one koji sada kroje sudbinu Sibinja. I sve to postigli su ...tada vodeći ljudi u selu, u veoma teškim uvjetima.
Druga vremena su donijela nova imena. I ta druga imena dovedoše Sibinj ponovo na naslovnice, ali u rubriku u kojoj se mještani sigurno ne osjećaju ugodno.
Nisam nostalgičar, ali nisam ni prijatelj barbarstva. U školi u Sibinju naučili su me poštenju i moralu. Škola u Sibinju bila je i moja škola, ali me nitko nije pitao jesam li suglasan sa promjenom naziva. I koga se uopće pitalo? Postoji li neko demokratsko obrazloženje, osim da je ...grupa građana odlučila promjeniti naziv. Koje se to kukavice kriju iza te anonimne grupe građana? U čije ime su donijeli tu odluku? U moje nisu!
I sadašnja škola u Sibinju je došla na naslovnice, ali ne po uspjesima njene literarne sekcije, već po aktivnostima njene ravnateljice i vrlo upitnom natječaju za upražnjeno radno mjesto tajnika.
Kako rekoh ...nije to više moja škola i nije to više moja briga. Dok je škola nosila naziv „Stjepan Sekulić – Jucko" bila je poznata po dobrom duhu i dobru općenito. Ali ...svako zlo za neko dobro ...kaže narodna priča. Vandali koji su sklonili bistu i promjenili naziv škole ipak su učinili nešto dobro ...svojim činom spriječili su da se časno ime Stjepan Sekulić – Jucko povlači po blatu.
Meni ostaju samo ugodna sjećanja na vrijeme koje sam proveo u školi koje više nema.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
Tonda14.07.2011. u 14:17
inikativno je da postoji 4o-tak škola na našem području..od bivši Mike Babića, Nade Božić...i ostalih po selima da ne nabrajam jer im neznam ''bivša ''imena..ali jednu te istu školu silovati na portalu 3 x ..je pervezija Zovka..valda mu se više... Prikaži svee sviđa ženski kadar tamo nego njegova pročelnica...a Emil ovim textom je pokazao kako je jadan i perverzan što je uopće pohađao tu školu...i gleda silovanje iste...
Prikaži sve komentare
-