Kladionica - susjeda Osnovne škole u Garčinu(Foto: Čitatelj SBplus-a)Čitatelj SBplus-a javio se frustriran činjenicom što su pokraj škola redovito kladionice. No, iako se ne bi trebale nalaziti na udaljenosti manjoj od pola kilometra od škole, Zakon je moguće vrlo lako zaobići. Usto, pokušate li saznati identitet učenika koji se klade, nitko vam ga nije dužan otkriti. Čak štoviše, otkriju li vam to djelatnici kladionice, igrači ih mogu tužiti.
SLAVONSKI BROD / GARČIN - „Koliko kladionice moraju biti
udaljene od školskih objekata?", upitao nas je SBplus-ov čitatelj, poslavši nam
fotografiju na kojoj se vidi kolika je ta udaljenost u Garčinu gdje je u jedan
kadar stala Osnovna škola Vjekoslava Klaića i kladionica smještena uz pekarnicu
u susjednoj zgradi.
Kako smo se ovim problemom ranije bavili, kada smo pisali o
nevjerojatnoj situaciji u slavonskobrodskom Naselju Mali Pariz u kojemu se
nalaze tri srednje i jedna osnovna škola, a između njih, 'na svakom koraku',
kafići i kladionice - kao jedina ponuda školarcima. Stoga prenosimo dio ranijeg
SBplus-ovog članka u kojemu se nalazi odgovor i na to pitanje.
Pravilo koje se najviše krši u igrama na sreću upravo je ono
o dobnoj granici igrača odnosno punoljetnosti. Opće je poznato da nitko ne
provjerava koliko godina ima osoba koja kupuje listić ili ubacuje novce u
automat aparate. Međutim, je li to uopće potrebno pitati učenike za osobnu
iskaznicu kada u hordama i s torbama na leđima baš u vrijeme velikog odmora
nahrupe u prostorije kladionice? Svakomu je jasno da se uglavnom radi o
maloljetnim osobama.
Članak 66. Zakona o igrama na sreću glasi ovako: „Priređivač
i zaposlenici priređivača dužni su čuvati u tajnosti podatke o igračima i
njihovu sudjelovanju u igri, uključujući i podatke o njihovim dobicima i
gubicima."
Drugim riječima, pokušate li saznati identitet učenika koji
se klade, nitko vam ga nije dužan otkriti. Čak štoviše, otkriju li to, igrači
ih mogu tužiti. Sve odredbe i kažnjavanja u ovom sektoru donosi i vrši
Ministarstvo financija. Dakle, upravo je ono odgovorno za rupe u postojećem
zakonu.
Zanimljiv je i Pravilnik o prostornim i tehničkim uvjetima
za priređivanje igara na sreću u casinima, na automatima i uplatnim mjestima
kladionica čiji članak 8. opisuje proceduru pribavljanja dozvole za lokaciju na
kojoj će biti otvoren takav prostor.
Prije podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za
otvaranje ili preseljenje casina ili automat kluba priređivač je dužan
Ministarstvu financija dostaviti podatke o lokaciji na kojoj namjerava otvoriti
ili preseliti casino ili automat klub, radi dobivanja prethodnog mišljenja za
lokaciju poslovnog prostora casina ili automat kluba.
Zahtjevu, između ostalog, mora biti priložena izjava o
udaljenosti lokacije poslovnog prostora od drugih casina, automat klubova te
odgojno-obrazovnih i vjerskih objekata. Propisano je da ta udaljenost ne smije
biti manja od petsto metara.
Ako se poslovni prostor za koji se traži mišljenje nalazi u
blizini obrazovnog objekta (osnovna i srednja škola), udaljenost se utvrđuje
pješačkim putem od ulaznih vrata casina ili automat kluba do prve najbliže
točke građevinskog objekta obrazovne ustanove, bez obzira na ulaz u osnovnu ili
srednju školu.
Stoga su, primjerice, kladionice u Kumičićevoj ulici, preblizu Tehničkoj školi, kao i kladionica koju prikazuje fotografija čitatelja iz Garčina. Uličnim
rječnikom bi se reklo kako se od vrata kladionice može 'pljunuti na školu'. Međutim, uplatna mjesta kladionica spominju se samo na
početku onog famoznog Pravilnika, dok se u nastavku kod ishođenja dozvole o lokaciji,
spominju samo casina i automat klubovi. Kladionice tu magično nestaju iz priče.
Rupa u zakonu, nenamjeran propust ili gledanje kroz prste
kladioničarskom lobiju? Prosudite sami. No, je li uopće potrebno u ovom slučaju metrima odrediti
udaljenost? Zašto zakon jednostavno u potpunosti ne zabrani postojanje takvih objekata u ulicama u kojima se
nalaze škole. Čini se kako roditeljima preostaje borba sa svakim djetetom
pojedinačno te korištenje raznih metoda odvlačenja od pakla kockanja i klađenja
uvjeravanjem, molbama, kaznama i smanjenjem džeparca. Zakonodavstvo očito ne namjerava učiniti ništa, a svima je
jasno na kakvu klijentelu ciljaju vlasnici kladionica koji ih gotovo u pravilu
smještaju u blizinu srednjih škola, stvarajući buduće ovisnike o klađenju i
kocki.