Ostaje pitanje: kako konzumirati temeljno i konvencijama ratificirano pravo osoba s invaliditetom u uvjetima kakve im (ne)osigurava zajednica.
SVAKA osoba
s invaliditetom (OSI) kao i članovi njihovih obitelji u Slavonskom Brodu i
okolici znaju gdje se nalaze potpuno prilagođeni Centar za socijalnu skrb HZMO, kao i zgrada županijske uprave u kojoj
je, ugradnjom lifta, napokon riješen problem pristupa osobama s invaliditetom
na sva tri kata.
Nakon obilaska ustanova administracije i ispunjavanja obrazaca, ostaje tek ući u vlak, a potom iz njega i izaći. Je li, pak, to razlog zbog kojeg osobe u invalidskim kolicima rijetko koriste vlak kao prijevozno sredstvo, ili to ne čine nikad, enigma je tek za rijetke.
Njihov antipod za OSI je nepristupačna trgovina Narodnih
novina u naselju Slavonija 1. koja bi trebala imati barem približno jednake
uvjete dvijema kao primjer istaknutim objektima. Naime, teško ćete, nakon odlaska
u jednu od prilagođenih institucija/zgrada izbjeći obvezu odlaska u Narodne novine
po neki birokratski obrazac.
Zbog
toga, ako ste OSI u invalidskim kolicima, ili slabije pokretni, jedina
mogućnost za nabavku traženog je da levitirate, ili da imate mogućnost
bilokacije.
Primjerice,
ako ste osoba sa 100 postotnim invaliditetom, a imate želju za putovanjem
vlakom, to možete lako ostvariti ako prethodno ispunite par obveza. Trebate tek
otići do Županijske uprave, zatim u Narodne novine po dvije objave i potom
nazad u Županijsku upravu.
Ukoliko,
zahvaljujući nekim super moćima, ipak uspijete kupiti i ispuniti sve tražene
obrasce, možete napokon ići na kolodvor i kupit kartu. Međutim, vozat ćete
dosta prije nego uđete u vlak, neovisno o tome koliko (ne)pokretni bili u
ostvarenju svojih prava.
Srećom,
umjesto vas OSI, sve to može učiniti i netko drugi, ali ako morate sami bit će
vam teško to i ostvariti. Integracija u zajednici postaje nemoguća, kao i
kretanje ako ostanete bez pomoći.
Četiri puta
godišnje, osobe s invaliditetom imaju pravo koristiti povlastice prilikom
putovanja brodom (uglavnom trajektom Jadrolinije, jer katamarane najčešće voze
druge poduzeća) ili željeznicom, pritom, platit ćete 75 posto od cijene karte
dok je prijevoz za pratnju besplatan.
To pravo
imaju: tjelesno invalidne osobe s oštećenjem organa za kretanje od najmanje 70
posto; osobe koje po posebnim propisima ostvaruju pravo na doplatak za pomoć i
njegu druge osobe; invalidna djeca čiji roditelji ostvaruju pravo na dopust ili
pravo na rad s polovicom punoga radnog vremena zbog njege djeteta s težim
smetnjama u razvoju; slijepe osobe koje imaju 10 posto vida; gluhe i gluho-slijepe
osobe; osobe s težom i teškom mentalnom retardacijom; kronični bubrežni
bolesnici na hemodijalizi; ratni vojni i mirnodopski vojni invalidi i civilni
invalidi rata od I. do IV. skupine.
HŽ
Putnički prijevoz i HŽ Infrastruktura, osobama s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću,
pružaju besplatnu pomoć prilikom ulaska/izlaska iz vlaka i putovanja vlakom.
„Ako
trebate pomoć i podršku pri prijevozu vlakom, molimo Vas da o tome obavijestite
HŽ Putnički prijevoz ili HŽ Infrastrukturu najmanje 48 sati prije namjeravanog putovanja…" piše na službenim stranicama
HŽ-a.
Nakon što
napokon dođe vlak, pred sobom najčešće vidite uspon i stepenice. Ako imate
sreće, doći će niskopodni u kojeg lakše možete ući ako ste u invalidskim
kolicima.
Dakle, nakon obilaska ustanova administracije i ispunjavanja obrazaca, ostaje tek ući u vlak, a potom iz njega i izaći. Je li, pak, to razlog zbog kojeg osobe u invalidskim kolicima rijetko koriste vlak kao prijevozno sredstvo, ili to ne čine nikad, enigma je tek za rijetke.
Zbog
svega, ostaje pitanje: kako konzumirati temeljno i konvencijama ratificirano pravo osoba s invaliditetom u uvjetima kakve im
(ne)osigurava zajednica.