Dakle, put u Slavoniji I. ipak je staza - ali i cesta. On je sve u jednom, jer ovo je Balkan. Zašto na sjeveru Europe svi poštuju ulaze u pješačku zonu - bilo znaka ili ne - a kod nas ni betonski stupčići vandalima nisu smetnja?
NA koji način doći iz ulice Đure Pilara do Brodske avenije
koja se ulica Petra Svačića zove? Google maps pokazuje svoju rutu, ali okolo. Pošto
nemam prijevozno sredstvo, osim ortopedskih cipela koje mi ova država daruje
svake dvije godine (nakon što ih odobri komisija/povjerenstvo) idem pješice. Ipak
mi je draži moj svakodnevni bezimeni put/staza/cesta, ili
što već, koji vodi po sredini naselja. Čisto radi edukacije i vlastite spoznaje
što je točan naziv onog po čemu svakodnevno hodam.
Spoj Svaćićeve i ulice Đure Pilara, kojeg ni sveznajući Google maps ne imenuje, svježe je asfaltiran s ostavljenih stotinjak rupa. Pardon, 29 - brojao sam.
Kud svi turci,
tu i mali Mujo
Kad neko tko je, prostorno i vremenski, malo izgubljen kao
ja počeo sam slijediti druge, ne razmišljajući trebam li tamo ići i zašto
stalno idem istom rutom kad je nema na karti (Ima je jedino kao staza bez imena).
Drugi su bili dva slučajna prolaznika.
Prošao sam pored betonskih stupića, koji bi, valjda, trebali
bit tu kako bi onemogućili prometovanje automobilima, jer sam utvarao kako je staza
predviđena za pješake. Mada nisam primijetio znak zabrane prometa automobila, hodanja,
levitiranja navedenom možebitnom stazom, mislim kako nema Brođanina koji
navedenom stazom nije prošao barem jednom u životu.
Krenuo sam. Nemoj gledati unatrag, pomislio sam, jer možda
nešto ide na tebe ovakvog kljakavog i šepavog. I zaista, nije prošlo dugo,
upozorava me jedan od drugih: 'Zar ne vidite, pomaknite se da kombi prođe!'.
Pa to je prometnica za pješake, pomislio sam i pomakao se kako
ne bih zgazi dostavni kombi, ili kako on ne bi pregazio mene.
Prvo da utvrdim kojom rutom idem. Je li to nerazvrstana
lokalna cesta ili pješačka zona? Pješačka staza, ili prometnica. Naime,
svemogući Google trasu nije determinirao u svojoj mapi, niti je moćni
gradonačelnik Duspara to učinio vertikalnom prometnom signalizacijom.
Da se mene pita, put bih definirao sukladno vrsti prometala.
U mom slučaju, pomoću HZZO odobrenih
dvogodišnjih ortopedskih cipela.
Spoj Svaćićeve i ulice Đure Pilara, kojeg ni sveznajući Google
maps ne imenuje, svježe je asfaltiran s ostavljenih stotinjak rupa. Pardon, 29
- brojao sam.
Po čemu sam hodao?
Što je ono po čemu hodam, znatiželjno se pitam mada sam već
krenuo za svima kao mali Mujo:
Biciklistička staza - dakle, izgrađena prometna površina namijenjena za promet
bicikala koja je odvojena od kolnika i obilježena propisanim prometnim znakom?
Biciklistička traka - odnosno
dio kolnika namijenjen za promet bicikala koji se prostire uzduž kolnika i koji
je obilježen uzdužnom crtom na kolniku i propisanim prometnim znakom.
Prvo dvoje nisu. Slavonski Bord ima, uredno, crvenkastom
bojom obojane biciklističke staze. Uostalom, nigdje nema znaka, jedino što sam
vidio jesu pokidani i pomaknuti betonski stupići na južnom ulazu u Naselje.
Pješačka staza - uređena je prometna površina u
prvom redu namijenjena za kretanje pješaka, u kojoj nije dozvoljeno kretanje
motornih vozila, osim vozila s posebnom dozvolom.
Obilježen pješački prijelaz - dio je kolničke površine namijenjen za
prelaženje pješaka preko kolnika, označen na samom kolniku i prometnim obavijesnim
znakovima.
Nogostup – posebno je uređena prometna površina
namijenjena za kretanje pješaka, koja nije u razini s kolnikom ceste, ili je od
kolnika odvojena na drugi način.
Parkiranje vozila - prekid je kretanja vozila u
trajanju dužem od tri minute, osim prekida koji se čini kako bi se postupilo
drugo vozilo sukladno prometnom znaku, ili pravilu kojim se upravlja prometom.
Pješački otok - uzdignuta je, ili na drugi način
obilježena, površina koja se nalazi na kolniku i koja je određena za privremeno
zadržavanje pješaka koji prelaze preko kolnika, ili ulaze u vozilo i izlaze iz
vozila javnog prometa.
I sad, da definiram
sam sebe kao pješaka
Pješak jeosoba koja sudjeluje u prometu, a ne upravlja vozilom, niti se
prevozi u vozilu ili na vozilu, osoba koja vlastitom snagom gura ili vuče ručna
kolica, zaprežno vozilo ili motorno vozilo, dječje prijevozno sredstvo, bicikl
ili prijevozno sredstvo na osobni ili motorni pogon za osobe s invaliditetom
ili starije osobe, ako se pritom kreće brzinom čovječjeg hoda, te osoba koja
klizi klizaljkama, skijama ili saonicama ili se vozi na koturaljkama,
skateboardu i slično.
E to bih mogao biti ja.
Malo bi bilo čudno da guram, pardon, nosim svoj sobni bicikl pored sebe. Još bi
bilo čudnije da sjednem i da ga vozim na pola neidentificiran rute. Definiram
se kao nedefiniranog definicijom pješaka. Mislim kako HZZO ne odobrava skije,
ali mogu provjeriti. Što se tiče vožnje saonicama, globalno zatopljenje nas je
zaribalo. Snijega nema, saonice su spomen na neka prošla vremena - kad su nas
sanjkali, ili smo se sanjkali, na još nedefiniranoj stazi.
Zona smirenog prometa - područje je u naselju
obilježeno propisanim prometnim znakom, u kojem se vozila ne smiju kretati
brzinom većom od brzine hoda pješaka i u kojem je dječja igra svugdje
dopuštena.
Zaključio sam kako moja nedefinirana staza vodi, od pomaknutih
betonskih stupića, do nepomaknutih metalnih stupića na sjevernom ulazu u
Naselje. Dok sam hodao, prebrojao sam četiri automobila, dva kombija, šest pješaka, četiri biciklista
i 29 rupa. Po povratku kući, ispred moga stana, na pješačkoj stazi, okretao se
kamion. Dakle, ispred mog stana je okretište za kamione. Naime, niti jedan ne
može na sjever jer su tamo postojani metalni stupići.
Bitno da imamo plišanu
rodu
Vozači bi mogli kazati: što nije zabranjeno dopušteno je. A
u našem Naselju ili nema prometnih znakova ili ih nitko ne poštuje. Bitno da
imao plišanu rodu. Koju neki vrlo cijene.
Kad sam došao do metalnih stupića, isključio sam brojač
koraka na svom moćnom kineskom mobitelu. Od polu uklonjenih betonskih stupića
do postojanih metalnih - 430 metara. Naime, na karti je zabilježen moj drndavo klimavi hod od 604
koraka. Dobra vježba, još samo na četvrti kat.
Vratio sam se na početak da još jednom provjerim. Stavio sam
naočale i vidim ga. Vidim da se upravo tu, kod betonskih stupića, nalazi znak
da ulazimo u pješačku zonu. Odmaknuo sam se ipak da me netko ne zgazi. Nije ni
čudo što pješačka staza propada od težine vozila koje ulaze mimo pravila u
pješačku zonu.
Dakle, put u Slavoniji I. ipak je staza - ali i cesta. On je
sve u jednom, jer ovo je Balkan. Zašto na sjeveru Europe svi poštuju ulaze u
pješačku zonu - bilo znaka ili ne - a kod nas ni betonski stupčići vandalima nisu smetnja?