- A što ako nas opet uhvate? - upita zbunjeno predsjednik netom raspuštenog stručnog povjerenstva.

- OZBILJAN je to novac – šapne si u bradu predsjednik stručnog povjerenstva. - Kad ga skupiš na hrpu i trošiš ne izgleda puno, ali zajebano je kad ga moraš vratiti. Tada je puno. Jako puno.

U stručnom povjerenstvu, kojeg je izglasalo predsjedništva stranke, prilično su iskusni ljudi s puno utakmica u nogama i još više para koje su prošle kroz njihove džepove. Njihovi pogledi na način kako vratiti 18,1 milijuna kuna - 3,5 kazne i 14,6 u državni proračun - različiti su. Ali u jednom su složni: ozbiljan je to novac.

Sudit će nam 11 godina, a do tada tko živ tko mrtav. I ako nas opet presude, krećemo u akciju Fimi media 3. Kao što su nakon Kuma 2, Mario Puzo i Francis Ford Coppola, snimili Kuma 3.

- Otvaram drugu sjednicu našeg stručnog povjerenstva - kaže predsjednik. - Podsjećam da smo na prvoj jednoglasno zaključili kako povećanje članarine, da bi smo vratili novac kojeg je presudio Vrhovni sud, ne dolazi u obzir. U ovoj eri poskupljenja i nadolazeće inflacije bila bi to krajnje nepopularna mjera. Članstvo bi se osipalo. Zato, zaključak je bio da do današnjeg sastanka svi dobro razmislimo i predložimo rješenje. Eto, pa da čujem.

- Moja ideja nije baš originalna - krene prvi, najstariji član povjerenstva - ali je učinkovita. Prilično je raširena i sjajno funkcionira. Neka oni članovi koji još nemaju obiteljsko-poljoprivredno gospodarstvo hitno osnuju OPG, predaju papire za poticaje i kad ih dobiju 50 posto prebace na račun stran…

Predsjednik ga ljutito prekine u pola riječi: - Jesi li normalan? Predlažeš to sad kad nam OLAF dahće za vratom! Zaboravi!

- Među članovima naše stranke duboko je ukorijenjen demokršćanski duh - nastavi drugi član. - Predlažem da se, kao u Korizmi, svaki član odrekne nečeg. Šta ja znam: pušenja, izlaska u kafiće, bombona i čokolade, parfema… Pa da tako ušteđen novac uplati na račun stranke.

- Ništa od toga - graknu predsjednik. - U Korizmi svi prekrše odluku već drugog ili trećeg dana. Sjetite se vlastitih primjera.

- A da svaki član uplati listić Lota? Puno nas je pa je vjerojatnost dobitka veća - predloži treći član.

- Neće valjati - namršti se predsjednik. - Hrvatska lutrija državna je tvrtka. Pa kad se pročuje da smo počeli dobivati, optužit će nas kako smo namjestili rezultate izvlačenja.

- Mislim da imam rješenje – reče četvrti. - Svatko od nas ima doma nešto što je dobio na poklon, nekakvu umjetničku sliku, komad nakita, skupocjeni parfem, whisky… ako ništa drugo bar slavonski kulen ili kulenovu seku. Imamo to svi doma, puni su nam zidovi špajze, većina od nas ni ne zna kamo će s tim. Pa to lijepo oglasimo na Njuškalu, a novac od prodaje darujemo stranci.

Predsjednik zakoluta očima: - Pokloni se ne prodaju. To je stvar pristojnosti. Oglasite na Njuškalu umjetničku sliku pa na nju nabasa onaj koji ju je poklonio. Uvrijedit ćete čovjeka. Ne ide to.

- Nego, predsjedniče koliko ono članova ima naša stranka? – upita peti.

- Kad su nas zadnji put brojali, prije unutarstranačkih izbora, bilo nas je točno 211.492.

Peti član povjerenstva okrene na mobitelu kalkulator. Ukuca 18,1 milijun i podjeli s brojem kojeg je upravo izgovori predsjednik.

- To je oko 86 kuna po članu…

- Da - reče predsjednik. - Ali rekli smo da nećemo financijski opterećivati članstvo kako bismo vratili stranački dug.

- Nisam to ni mislio - nije se predavao peti član stručnog povjerenstva. - Mislio sam da svaki član skupi 172 boce, vrati ih u neku samoposlugu, dobije 86 kuna i to uplati stranci.

- Ma daj molim te. Nisi normalan! – bjesnio je predsjednik stručnog povjerenstva. - Znaš li koliko ljudi od toga živi? Znaš li koliki su redovi pred kantama za smeće, koševima za otpatke, kontejnerima…? Još samo treba da nas vide kako idemo okolo i skupljamo boce. Odmah bi nam prišili da naša stranka pljačka najsiromašnije Hrvatice i Hrvate. Ovo je nagori prijedlog do sada. Molim da to ne uđe u zapisnik. Samo bi nam trebalo da dođe do medija…

U tom trenutku u sobu za sastanke uđe besprijekorno odjeveni mladić, vedra lica, vesela pogleda.

- Upravo dolazim sa sjednice predsjedništva stranke. Donesena je odluka o raspuštanju stručnog povjerenstva. Možete kući, ionako za pola sata počinje utakmica Vatrenih. Idite doma i navijate, bodrite naše.

- Raspušteni smo? – zine od čuda predsjednik.

- Svi ste, vjerujem, gledali film Kum – nastavi tip koji kao da je sišao s modne trake. - Oduvijek je bio popularan, kultni film među članovima naše stranke. Vidite, u filmskom svijetu, kada neki komad napravi golem uspjeh kao što ga je napravio Kum, snima se Kum 2, pa Kum 3. Mi smo samo odlučili primijeniti hollywoodsku praksu. Nakon naše Fimi medije, zbog koje smo osuđeni i zbog koje moramo vratiti 18,1 milijun kuna, odlučili smo se za akciju Fimi media 2. Na isti način kao u prvoj, skupit ćemo 20-ak milijuna kuna i vratiti ovih 18,1 milijuna. To vam je kao kad podignete novi kredit da biste zatvorili stari.

- A što ako nas opet uhvate? - upita zbunjeno predsjednik netom raspuštenog stručnog povjerenstva.

- Ništa. Sudit će nam 11 godina, a do tada tko živ tko mrtav. I ako nas opet presude, krećemo u akciju Fimi media 3. Kao što su nakon Kuma 2, Mario Puzo i Francis Ford Coppola, snimili Kuma 3.