Tito i Tuđman(Foto: Dnevni avaz)

Nevjerojatno je žilav i četiri desetljeća poslije smrti. Kad smo nakon teške bitke promijenili ime ovog trga, mislio sam, gotov je. Više nikada nećemo čuti za njega. Kad jučer, molim te lijepo, sjedim doma, vrtim televizijske kanale i naletim na nekakav stari film. Gledam i ne vjerujem svojim očima: onaj propali holivudski pijanac, ma znaš moraš ga se sjećati, s partizanskom kapom na glavi, s onom zvijezdom petokrakom, igra Tita.

''NE mogu vjerovati svojim ušima onome što sam neki dan čuo'', kaže jedan od utemeljitelja HDZ-a svom stranačkom kolegi, barakašu, iz prvih dana osnivanja stranke. Sjede uz čašu kuhanog vina u jednom od kafića na zagrebačkom Trgu Republike Hrvatske. ''I taj bi dripac, taj novi šef zagrebačkog SDP-a - ni ime mu ne želim izgovoriti - mijenjao ime našem najljepšem gradskom trgu. I ne samo što bi mijenjao, on bi vratio njegov stari naziv.''

''Da, da, čuo sam i ja. Sve se mijenja, sve poskupljuje od nove godine: struja, plin, hrana'', kaže utemeljitelj HDZ-a, barakaš, svom stranačkom kolegi. Namješta slušni aparat i kima glavom. Srkne gutljaj kuhanog vina pa pogleda kroz prozor prema zgradi Hrvatskog narodnog kazalište. Sve je još okićeno, svjetluca i blješti. Produženi blagdanski ugođaj bliži se kraju. Prošla su Sveta tri kralja, praznik koji u hrvatskoj tradicijskoj kulturi označava svršetak božićnoga vremena.

''Mogu oni micati jelke, rasvjetu, anđele i zvijezde padalice, zvončiće i šarene kuglice. Mogu, što se mene tiče, maknuti i zgradu HNK, ali ime ovog trga nikada'', žesti se prvi barakaš. ''Samo preko mene mrtvog. Onaj zločinac, Josip Broz Tito, po kome su ranije zvali ovaj najljepši trg, ovaj zagrebački dragulj, zauvijek je otišao u ropotarnicu povijesti''.

Drugi barakaš za stolom uživa u mirisu kuhanog vina: cimet, klinčići, korica limuna. Srkne gutljaj, ponovno popravi slušni aparat pa kaže:

''Slažem se s tobom. I ja sam neki dan rekao djeci: samo preko mene mrtvog. Mogu me cijepiti samo mrtvog. Nitko mene neće cijepiti. Znam nekoliko mojih vršnjaka koji su se cijepili pa završili u ropotarnici povijesti''.

''Nisam mislio na to'', kaže prvi barakaš drugom. ''Mislio sam na onog hohštaplera. Tita. Nevjerojatno je žilav i četiri desetljeća poslije smrti. Kad smo nakon teške bitke promijenili ime ovog trga, mislio sam, gotov je. Više nikada nećemo čuti za njega. Kad jučer, molim te lijepo, sjedim doma, vrtim televizijske kanale i naletim na nekakav stari film. Gledam i ne vjerujem svojim očima: onaj propali holivudski pijanac, ma znaš moraš ga se sjećati, s partizanskom kapom na glavi, s onom zvijezdom petokrakom, igra Tita. Richard Burton. Provjerim, film se zove 'Sutjeska'.''

''Ne sviđa mi se ni malo to s tim filmom'', kaže drugi barakaš prvom. ''Velika je to sramota, blamaža.''

''Naravno da je blamaža. Skandal. Dvije godine nakon što je slomio Hrvatsko proljeće, strpao u zatvor hrvatske domoljube, on dovlači iz Hollywooda Richarda Burtona da igra njegov lik. Da igra Tita!''

Drugi barakaš otpije gutljaj vina. Nazire se dno čaše. ''Možda još jedno?'', pomisli pa mahnu rukom konobaru.

''Taj Hollywood, to je Sodoma i Gomora. Pored toliko naših glumaca, on se odlučio za hollywoodskog. Pa, koliko to košta?!'', retorički se upita barakaš, namjestivši ponovno slušni aparat.

''Kao da je njega bilo briga koliko to košta. A znaš zašto je doveo Burtona? Zato što ni jedan pošteni hrvatski glumac nije htio igrati Tita. Svaka im čast. Odbili su. Pa je onda onaj režiser Stipe Delić otišao u Hollywood i dovukao pijanog Burtona''.

''Ma dobro, što je pijanac, hajde još kako tako'', kaže drugi barakaš svom stranačkom pajdi. ''Ima pijandura među glumcima. Ni prvi ni zadnji. Ali to što je gej…''

''Gej? Nisam znao. Nisam pojma imao da je Burton bio homoseksualac.''

''Je, je. I deklarirao se tako. Priznao je javno. Znaš ono, kad su ga dvojica optužila kako ih je pokušao seksualno napastovati. Bili su tada dečkići od 13-14 godina. Pisalo se puno o tome, sjećaš se?''

''Nisam pojma imao o tome. Prvi put čujem da je Burton bio homoseksualac. I da je napastovao dečkiće… Pored onakve žene, ljepotice, Elizabeth Taylor. E pa baš dobro da je takav jedan igrao Tita''.

''Sramota'', reče kratko drugi barakaš prvom. ''Sramota da jedan takav igra našeg prvog predsjednika. Dovukli ga iz Hollywooda za masne pare, kao da nema naših glumaca koji bi mogli igrati ulogu Tuđmana?!. Sramota. Da jedan takav igra našeg prvog predsjednika, osnivača naše stranke''.

''Čekaj, o čemu ti to govoriš? Kakav Tuđman? Sve si pobrkao. Ja govorim o Titu…''

''Ništa nisam pobrkao'', reče barakaš sa slušnim aparatom. ''Evo, šepuri se tu po Zagrebu već nekoliko dana. Čak je i Novu godinu ovdje dočekao. Puni ga mediji…''

''Ali prijatelju'' počne povišenim glasom prvi barakaš, urlajući u uho svom stranačkom kolegi, toliko glasno da su s okolnih stolova svi uprli oči prema njima. ''Čovječe, pa Burton je umro još 1984. Jedanaest godina nakon što je igrao Tita u Sutjesci.

''Pa ni ne govorim o njemu. Govorim o Kevinu Spaceyu. Hollywoodskom glumcu, onom što ga je dovukao Jakov Sedlar da igra glavnu ulogu u filmu 'Tuđmanova Oluja'.''