Tito i Tuđman(Foto: Dnevni avaz)
Nevjerojatno je žilav i četiri desetljeća poslije smrti. Kad smo nakon teške bitke promijenili ime ovog trga, mislio sam, gotov je. Više nikada nećemo čuti za njega. Kad jučer, molim te lijepo, sjedim doma, vrtim televizijske kanale i naletim na nekakav stari film. Gledam i ne vjerujem svojim očima: onaj propali holivudski pijanac, ma znaš moraš ga se sjećati, s partizanskom kapom na glavi, s onom zvijezdom petokrakom, igra Tita.
''NE mogu vjerovati svojim ušima onome što sam neki dan
čuo'', kaže jedan od utemeljitelja HDZ-a svom stranačkom kolegi, barakašu, iz
prvih dana osnivanja stranke. Sjede uz čašu kuhanog vina u jednom od kafića na
zagrebačkom Trgu Republike Hrvatske. ''I taj bi dripac, taj novi šef
zagrebačkog SDP-a - ni ime mu ne želim izgovoriti - mijenjao ime našem
najljepšem gradskom trgu. I ne samo što bi mijenjao, on bi vratio njegov stari
naziv.''
''Da, da, čuo sam i ja. Sve se mijenja, sve poskupljuje od
nove godine: struja, plin, hrana'', kaže utemeljitelj HDZ-a, barakaš, svom
stranačkom kolegi. Namješta slušni aparat i kima glavom. Srkne gutljaj kuhanog vina
pa pogleda kroz prozor prema zgradi Hrvatskog narodnog kazalište. Sve je još
okićeno, svjetluca i blješti. Produženi blagdanski ugođaj bliži se kraju.
Prošla su Sveta tri kralja, praznik koji u hrvatskoj tradicijskoj kulturi
označava svršetak božićnoga vremena.
''Mogu oni micati jelke, rasvjetu, anđele i zvijezde
padalice, zvončiće i šarene kuglice. Mogu, što se mene tiče, maknuti i zgradu
HNK, ali ime ovog trga nikada'', žesti se prvi barakaš. ''Samo preko mene
mrtvog. Onaj zločinac, Josip Broz Tito, po kome su ranije zvali ovaj najljepši
trg, ovaj zagrebački dragulj, zauvijek je otišao u ropotarnicu povijesti''.
Drugi barakaš za stolom uživa u mirisu kuhanog vina: cimet,
klinčići, korica limuna. Srkne gutljaj, ponovno popravi slušni aparat pa kaže:
''Slažem se s tobom. I ja sam neki dan rekao djeci: samo
preko mene mrtvog. Mogu me cijepiti samo mrtvog. Nitko mene neće cijepiti. Znam
nekoliko mojih vršnjaka koji su se cijepili pa završili u ropotarnici
povijesti''.
''Nisam mislio na to'', kaže prvi barakaš drugom. ''Mislio
sam na onog hohštaplera. Tita. Nevjerojatno je žilav i četiri desetljeća
poslije smrti. Kad smo nakon teške bitke promijenili ime ovog trga, mislio sam,
gotov je. Više nikada nećemo čuti za njega. Kad jučer, molim te lijepo, sjedim
doma, vrtim televizijske kanale i naletim na nekakav stari film. Gledam i ne
vjerujem svojim očima: onaj propali holivudski pijanac, ma znaš moraš ga se
sjećati, s partizanskom kapom na glavi, s onom zvijezdom petokrakom, igra Tita. Richard Burton. Provjerim, film se zove 'Sutjeska'.''
''Ne sviđa mi se ni malo to s tim filmom'', kaže drugi
barakaš prvom. ''Velika je to sramota, blamaža.''
''Naravno da je blamaža. Skandal. Dvije godine nakon što je
slomio Hrvatsko proljeće, strpao u zatvor hrvatske domoljube, on dovlači iz
Hollywooda Richarda Burtona da igra njegov lik. Da igra Tita!''
Drugi barakaš otpije gutljaj vina. Nazire se dno čaše.
''Možda još jedno?'', pomisli pa mahnu rukom konobaru.
''Taj Hollywood, to je Sodoma i Gomora. Pored toliko naših
glumaca, on se odlučio za hollywoodskog. Pa, koliko to košta?!'', retorički se
upita barakaš, namjestivši ponovno slušni aparat.
''Kao da je njega bilo briga koliko to košta. A znaš zašto
je doveo Burtona? Zato što ni jedan pošteni hrvatski glumac nije htio igrati
Tita. Svaka im čast. Odbili su. Pa je onda onaj režiser Stipe Delić otišao u
Hollywood i dovukao pijanog Burtona''.
''Ma dobro, što je pijanac, hajde još kako tako'', kaže
drugi barakaš svom stranačkom pajdi. ''Ima pijandura među glumcima. Ni prvi ni
zadnji. Ali to što je gej…''
''Gej? Nisam znao. Nisam pojma imao da je Burton bio
homoseksualac.''
''Je, je. I deklarirao se tako. Priznao je javno. Znaš ono,
kad su ga dvojica optužila kako ih je pokušao seksualno napastovati. Bili su
tada dečkići od 13-14 godina. Pisalo se puno o tome, sjećaš se?''
''Nisam pojma imao o tome. Prvi put čujem da je Burton bio
homoseksualac. I da je napastovao dečkiće… Pored onakve žene, ljepotice, Elizabeth
Taylor. E pa baš dobro da je takav jedan igrao Tita''.
''Sramota'', reče kratko drugi barakaš prvom. ''Sramota da
jedan takav igra našeg prvog predsjednika. Dovukli ga iz Hollywooda za masne
pare, kao da nema naših glumaca koji bi mogli igrati ulogu Tuđmana?!. Sramota.
Da jedan takav igra našeg prvog predsjednika, osnivača naše stranke''.
''Čekaj, o čemu ti to govoriš? Kakav Tuđman? Sve si pobrkao.
Ja govorim o Titu…''
''Ništa nisam pobrkao'', reče barakaš sa slušnim aparatom.
''Evo, šepuri se tu po Zagrebu već nekoliko dana. Čak je i Novu godinu ovdje
dočekao. Puni ga mediji…''
''Ali prijatelju'' počne povišenim glasom prvi barakaš,
urlajući u uho svom stranačkom kolegi, toliko glasno da su s okolnih stolova
svi uprli oči prema njima. ''Čovječe, pa Burton je umro još 1984. Jedanaest
godina nakon što je igrao Tita u Sutjesci.
''Pa ni ne govorim o njemu. Govorim o Kevinu Spaceyu.
Hollywoodskom glumcu, onom što ga je dovukao Jakov Sedlar da igra glavnu ulogu
u filmu 'Tuđmanova Oluja'.''