Ilustracija (fotografija nema izravne veze s događajem opisanim u članku)(Foto: fb profil)

- Dragi moj doktore – reče stariji od dvojice ministara. - Za političara nema ništa strašnijeg nego kad slomi lakat. Lakat je političarima Ahilova peta. Kako mislite da se čovjek probija u politici sa slomljenim laktom. Pa to je isto kao kad trkač slomi nogu. Još i gore. Bože, kako se sudbina s njim okrutno poigrala. Hajde da mu je pukla lubanja, ali lakat! Lakat!

U taboru dužnosnikâ vladalo je uzbuđenje, optimizam i sjajno ozračje. I iznad svega pobjednički duh. Osobito je poletan ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Jedva čeka da ekipa istrči na teren. Nije ovo svakodnevni događaj i nema baš svatko priliku nastupiti na 25., jubilarnoj godišnjici Plazma sportskih igra mladih u Splitu. I to još na revijalnoj, humanitarnoj utakmici protiv nogometnih legendi. Legendarni političari protiv nogometnih legendi, kakav li će to samo spektakl biti!

Elegantan način da se riješi ministra: nije otišao zbog nesposobnosti nego zbog ozljeda na radu. Javnost će to bolje primiti, a Vlada povećati rejting. Vidite koliko se trudimo, izgaramo i što sve činimo za dobrobit građana, da nam ministri, doslovno, stavljaju život na kocku i završavaju kao radno nesposobni.

Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, čini se, najviše je motiviran među svim dužnosnicima: utakmica s nogometnim legendama humanitarne je naravi, a upravo on u svom resoru brine za socijalu, pa mu je drago što će, nastupom za ekipu dužnosnikâ, pomoći onima za koje njegovo ministarstva ionako danonoćno skrbi. Napet je kao puška, osjeća kako mu titra svaki mišić. Provjerava jesu li kopačke čvrsto zavezane, skakuće kao čigra, ne može dočekati da počne utakmica. Zabije li još koji gol, moći će se pohvaliti premijeru kako je i osobnom žrtvom pridonio boljim socijalnim prilikama u zemlji, jer sav prihod s utakmice ide u humanitarne svrhe.

Istrčavaju na teren, publika je u laganom deliriju. I oni su svjesni kako se radi o rijetkom spektaklu: njihovi omiljeni političari, ljudi koji ulažu nadljudske napore da bi u ovoj državi narod uživao u blagostanju, sada su i na nogometnom terenu, spremni na najveće napore i izazove, svjesni kako je nogomet muška igra u kojoj su i ozljede moguće. Ali evo njih, nasuprot nogometnim legendama; kakav doživljaj, kakav čudesan dan: legende protiv legendi.

A onda: tajac. Muk. Nevjerica. Strah. Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike pada kao pokošen. Hrabro je uletio u duel, nasrnuo na protivničkog igrača, ne štedeći se i ne razmišljajući o posljedicama, jurnuo da mu oduzme loptu i pao udarivši svom snagom o patos. Publika je u šoku. Najbolji igrač na terenu leži na patosu, zvijezda utakmice koja je zasjenila nogometne legende i osvijetlila obraz hrvatske politike. Leži na patosu i jasno se vidi na njegovu licu kako trpi užasnu bol, ali sve stoički podnosi dok ga iznose s terena. 

* * *

Sat vremena kasnije, dvojica ministara, ljubitelja baluna, koja su se također našla u Splitu na Plazma sportskim igrama mladih, nervozno cupkaju u bolničkom hodniku. Nikakvih vijesti o zdravstvenom stanju njihovog kolege, ministra rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. U glavi im dvojba: da li to javiti premijeru? Možda će ozlijeđenom trebati zamjena. Ionako se šuška o rekonstrukciji Vlade, pa eto prilike. Elegantan način da se riješi ministra: nije otišao zbog nesposobnosti nego zbog ozljeda na radu. Javnost će to bolje primiti, a Vlada povećati rejting. Vidite koliko se trudimo, izgaramo i što sve činimo za dobrobit građana, da nam ministri, doslovno, stavljaju život na kocku i završavaju kao radno nesposobni.

Dvojica ministara, poput lavova u kavezu, nervozno šeću bolničkim hodnikom. Čim tako dugo nema liječnika, čim ne izlazi iz operacione sale, mora da s njihovim kolegom, ministrom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, nešto ozbiljno nije u redu. Nisu vidjeli, ali su od jednog dužnosnika iz ekipe čuli kako je ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike gadno bubnuo, nije to bio običan pad nakon kojeg ustaneš pa zaigraš dalje. Tresnuo je svom snagom.

Napokon, liječnik izlazi iz dvorane. Dvojica ministara, kolegâ ministra rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike pokušavaju s njegova lica očitati što će im reći. Čini se da je liječnik zabrinut, ali kod njih se nikad ne zna. Njima je sve to rutina, nagledaju se oni svakakvih ozljeda, svakakvih slučajeva.

- I kako je? – upitaše dvojica ministara u glas.

Liječnik je trenutak šutio. A onda reče: - Nije ništa strašno. Dobro je prošao, sve će biti u redu za tjedan-dva. Samo je slomljen lakat.

- Isuse bože, blagi bože – povikaše dvojica ministara. - Slomio lakat?!

- Da, upravo tako: slomio je lakat.

- Nije moglo gore – reče jedan od dvojice ministara, a drugi doda: - Užas! Kakva tragedija. Kraj političke karijere.

Liječnik je gledao u čudu. Ništa nije razumio.

- Dragi moj doktore – reče stariji od dvojice ministara. - Za političara nema ništa strašnijeg nego kad slomi lakat. Lakat je političarima Ahilova peta. Kako mislite da se čovjek probija u politici sa slomljenim laktom. Pa to je isto kao kad trkač slomi nogu. Još i gore. Bože, kako se sudbina s njim okrutno poigrala. Hajde da mu je pukla lubanja, ali lakat!  Lakat!