Brz i jednostavan recept za napredak
Nijedna velika ideja ne nastaje u jednoj glavi niti odjednom, već se ostvaruje kad joj je vrijeme dozrelo i kad se skupi kritična masa onih koji ju podržavaju. Stoga, daleko sam od pomisli da je ideja o brodskom sveučilištu moja. S druge strane, ako sam u svojem kratkotrajnom i slabo značajnom javnom djelovanju zagrizao u podršci ijednoj inicijativi onda je to osnivanje brodskog sveučilišta. Možda sam i dosadan u svojem spominjanju sveučilišta, ali kako god promišljao o budućnosti grada u kojem sam rođen, a po svemu sudeći ću i skončati, i koliko god se trudio, ne mogu ni zamisliti brži i učinkovitiji poticaj razvoju Broda.
Neki će mi nesumnjivo zamjeriti što razvojnu mogućnost vidim u cehovski mi bliskom području; svakako će sveučilište biti veća prilika za zapošljavanje obrazovanijih profila nezaposlenih, stručnjaka, znanstvenika i sličnih profila, ali to je vrh piramide djelatnika: sveučilište donosi i stotine, ako ne i tisuće uslužnih radnih mjesta nižih kvalifikacija. Da i ne spominjem multiplikativni efekt koji bi se postigao kad bi cijeli grad živio kao supstrat na kojem raste sveučilište
Volio bih, dakako, i ja da se nekim čudom Bill Gates očara Slavonskim Brodom (kao najuređenijim hrvatskim gradom kako si volimo tepati) kao što se očarao slapovima Krke i Skradinom kojemu je dodijelio pozamašnu donaciju. Volio bih i da nekakva Honda, Toyota ili bliži nam VW prepoznaju odličan prometni položaj i dobru radnu snagu pa da otvore kod nas jednu od svojih mega tvornica koje bi stvorile tisuće proizvodnih radnih mjesta. Međutim, volim ja i znanstveno-fantastične romane pa znam da se njihova radnja nikada neće odigrati u mojem gradu.
Potrebna je politička volja. Novca ima.
Nasuprot primjedbama ozbiljnih kritičara ili naricanjima Kasandri kojima je ova naša „kasaba" oduvijek obilovala, osnivanje brodskog sveučilišta je vrlo realno baš zbog toga što ovisi samo o političkoj volji! Davno je rečeno da je politika umijeće mogućega. Osobno nisam baš bio politički uspješan, ali na vlasti (u državi, i na lokalnoj razini) su ionako neki drugi koji jesu bili i pragmatični i proračunati i samim time uspješni. A takvi znaju da ih na izborima na kojima će se vagati svaki glas između titanskih političkih blokova (na žalost ili na sreću, ne ideološki definiranih, već isključivo interesno okupljenih žudnjom za vlašću) preko praga pobjede mogu prenijeti samo ovakvi spektakularni razvojni projekti.
Sveučilište se u Hrvatskoj osniva zakonom: jednokratnim dizanjem ruku, ovisno o kvorumu, od 39 do 77 saborskih zastupnika (od kojih su šestero već, valjda, „naši"?).
Svima koji kažu da je cijena problem, odgovaram da bi u prve dvije do tri godine, dok se cijeli univerzitetski stroj ne oformi, trebalo osamdesetak milijuna kuna godišnje. To je samo tisuću i tristoti dio (0.07%!) godišnjeg proračuna Republike Hrvatske. Zar nije grad u kojem živi dva posto stanovnika lijepe naše zaslužio takvu, doslovce, mrvicu sa stola?
Europski primjeri: mali gradovi, sveučilišni kozmosi
Zašto ponovo pišem o ovome?
Skrenuo mi je pozornost moj prijatelj s povijesnog instituta, dr. sc. Marijan Šabić, na jedan internetski video[1] u kojem se govori o Palackom sveučilištu u Olomoucu. Prije svega, dana je slika grada koji cijeli živi za i sa sveučilištem.
Promotivan kakav jest, video mi je odmah stvorio u glavi sliku kakav bi Slavonski Brod jednoga dana mogao biti, osobito uzevši u obzir činjenicu da je Olomouc grad baš poput Slavonskog Broda, donedavno manji od sto tisuća stanovnika i u dubokoj moravskoj provinciji Češke Republike.
Njihovo je Sveučilište osnovano davne 1573.
Dok smo se mi klasno – protiv plemića u seljačkoj buni – i agresorsko/domovinski – protiv Osmanlija – masovno klali.
Istina, i Olomouc je preživio svoj dio zaklanih – osobito u religijskim ratovima – ali sveučilište im je preživjelo. Bilo je i zatvarano, ne samo na nekoliko godina (zbog epidemija kuge ili švedskog haranja tim zemljama) već krajem 18. stoljeća na gotovo pola stoljeća. Opet je radilo 1827-1860. kad je bilo ognjište nacionalnog buđenja u Moravskoj, onda opet zatvoreno sve do modernizacije i nacionalnog oslobođenja (paradoksalno, pod internacionalističkom komunističkom vlašću) nakon 1946.
Nama poznatiji Tübingen je također mali grad (vrlo razvijen!) kojeg karakterizira njegovo sveučilište. Kolijevka je to velikih umova: od Georga Wilhelma Hegela do Josepha Ratzingera (poznatijeg kao Benedikt XVI) od astronoma Keplera do njemačkog predsjednika Horst Köhler
Slavonski Brod ne mora imati kompleks manje vrijednosti
Naravno da ne možemo očekivati sveučilište svjetskog glasa u našem gradu. O tome neka brinu neke druge generacije koje će o našem sveučilištu pisati također nakon pola milenija.
Neka vam se ipak ne učini da su ova dva primjera prastara i da brod kraj njih nema šansu. Veličanstvenim nazivom Univerzitet, dičili su se brojni gradovi još od srednjovjekovne Padove, Firence, Pariza... Nije to značilo današnju organiziranu akademsku superstrukturu već zajednicu učenika koji su tumarali za svojim profesorima po kojekakvim prostorijama (najčešće „birtijama") ili čak i na otvorenom. Uz časne iznimke velikih teologa i mislilaca srednjega vijeka (koji su najčešće skromno i u anonimnosti pisali neka od najvećih djela filozofije), glavni „junaci" sveučilišnog života tih ranih početaka bili su sličniji današnjim estradnim zvijezdama, a ne ozbiljnim, visokoobrazovanim i samozatajnim stručnjacima današnjice. Nadahnuto blebetanje po crkvama (koje je imalo malo veze s djelatnošću koju danas nazivamo teologijom) bilo je glavna „znanost". Doktori znanosti su nerijetko postajali i dječaci od 18 ili tek 20 godina starosti, ne zato što su bili iznimno mudri, već zato što su kvalifikacije koje su se za to tražile često, uz osnovnu pismenost i načitanost u vjerskom štivu, bile tek dobro odrađene rasprave pred učenim auditorijem.
Takva oratorska nadmetanja gledali su gledatelji koji su onda pokušavali da ih jedan od boljih govornika uzme za učenike („studente").
Ni u prirodnim znanostima nije bilo bolje. Za razliku od današnje medicinske znanosti, gdje je molekularna biokemija, mapiranje i manipuliranja genoma i nuklearna dijagnostika svakodnevica, u ta su srednjovjekovna „zlatna sveučilišna vremena" liječnicima postajali oni koji su umješnije znali pustiti krv pacijentima!
Život takvih „sveučilišta" bio je razuzdan, a studenti su bili vagabundi koji su češće bježali u potrazi za pustolovinom nego li znanjem. Uostalom, pročitajte tekst koji je napisan na puno poznatiji oratorij Carmina Burana[2] pa ćete vidjeti sliku pravog studentskog života koja je sasvim drukčija od idealizirane slike koju nam Hollywood i/ili današnji akademski bardi o srednjovjekovnim i ranonovovjekovnim sveučilištima pokušavaju podvaliti.
Na ozbiljnoj razini, Brod je u 18. stoljeću (u puno ozbiljnijim vremenima) već imao filozofsko učilište pri franjevačkom samostanu. Imao je i pedagošku akademiju i ekonomsku višu školu u dobro organiziranom socijalističkom razdoblju.
Iz toga vremena baštinimo i dragulj akademske tradicije u Slavonskom Brodu: Strojarski fakultet. Iz novijih vremena dičimo se učitelsjkim fakultetom, hortikulturom, veleučilišnim menagmentom... Nisu li to već lijepi temelji?
Olomouc ima oko 100 tisuća stanovnika i 24 tisuća studenata na osam fakulteta
Tübingen ima 88 000 stanovnika a 25 tisuća studenata (koje opslužuje desetak tisuća administrativnog, znanstvenog i drugog osoblja. To praktično znači da je gotovo cjelokupno stanovništvo povezano s akademskom zajednicom!
Brod ima 80 tisuća stanovnika. Volio bih vidjeti argumente onoga tko može opravdati tvrdnju da ne bi mogao imati barem desetak tisuća studenata?
Inicijativa i birokratski odgovor
19. rujna uputio sam elektronsko pismo na adresu predsjednice Vlade u kojem sam samo poslao link na članak koji je objavljen na brodskom sbi portalu.[3] Na moje iznenađenje, već 7. listopada stigao je odgovor, predsjedstojnika njenog ureda, doduše birokratski suhoparan: „Poštovani gospodine Bašić, Predsjednica Vlade Republike Hrvatske, gospođa Jadranka Kosor, primila je Vašu predstavku, u kojoj se zauzimate za osnivanje Sveučilišta u Slavonskom Brodu. Ovim Vas putem želim izvijestiti da sam, po naputku predsjednice Vlade, Vašu predstavku dostavio na uvid i daljnje postupanje ministru znanosti, obrazovanja i športa, dr. sc. Radovanu Fuchsu."
Promptno, kako to već ide kad šefica podvikne podređenima, 15. listopada, dobio sam odgovor u kojem mi, još suhoparnijim izričajem, Ministarstvo odgovara, da je „...19. lipnja 2009. Vlada donijela Zaključak kojim se propisuje obveza središnjim tijelima da se do daljnjega ne određuje osnivanje novih ustanova" Cilj je, kako mi dalje pojašnjavaju, da se ne osnivaju novi proračunski korisnici koji bi tražili nova proračunska sredstva
Zahvalio sam im na ljubaznom „otkantavanju" i odgovorio:
"Meni i građanima koji su podržali moju predstavku, poznato je kakav je trenutni stav Vlade prema osnivanju Sveučilišta u Slavonskom Brodu, ali predstavka je baš zbog toga i upućena!
Zaključak Vlade na koji me upućujete takođermi je poznat, kao i postojanje formalnog Pravilnika o kriterijima za osnivanje novih Sveučilišta od strane Republike Hrvatske.
Radi se ipak samo o radnim dokumentima, bez nedodirljive zakonske snage, koje Vlada dakako može na prvoj sljedećoj sjednici i promijeniti!
Bit predstavke je bila: zbog čega mnogo manji gradovi u Hrvatskoj imaju državna Sveučilišta, a Slavonski Brod nema, uprkos enormnom poticaju razvoju grada i okolice koji bi takva ustanova dala...
Što je autocesta značila za južnu Hrvatsku, to bi Sveučilište značilo za brodsku Posavinu (kojoj gravitira skoro pola milijuna ljudi)."
U iščekivanju Godota, čekam nastavak sapunice.
Što će Brodu sveučilište
Ok, razumijemo i Vladu, bila je kriza. Ali krize više nema (ili nas barem u to uvjeravaju). U svijetu se već odavno ne štedi nego se ulaže u razvoj, kod nas se Vlada „nada" da vidimo svjetlo na kraju tunela. Dakle, sada je vrijeme da se zaključak Vlade promijeni i da se od te spasonosne štednje odustane, barem u onim područjima u kojima se potrošnja lako može opravdati: razvoj 6. po veličini grada u Hrvatskoj!
Veći problem je što se često nađem u situaciji da i dobronamjernima objašnjavam što znači sveučilište za Slavonski Brod.
Ono našoj sredini nije trošak; zarada jeste. Pogotovo nije novi trošak (čuo sam nekidan argument: „...već mi uzimaju od plaće previše poreza, dosta su nam 4 sveučilišta u Hrvatskoj"). Pitam se onda zašto ne sveučilište u Brodu, a ne u Osijeku? Pa i ono je osnovano tek prije tridesetak godina u gradu naše veličine. Zašto se ne vratimo u vrijeme kad je bilo samo ono zagrebačko sveučilište?
Mislim da je bolje da umjesto vraćanja u prošlost, odemo u europsku budućnost, gdje je ravnomjerna dostupnost sveučilišta i njihova umjerena veličina već odavno prihvaćena politika koja se pokazala prema stanovništvu odgovornom, a prema državnom fisku najekonomičnijom.
Neki prigovaraju da će se brodski studenti školovati za biro (čemu sam možda najbolji primjer, pa mi stvarno nije potrebno crtati). Pitam takve, za što se školuju svi oni brodski studenti koji sada studiraju u Zagrebu? I pitam takve tko će se prije zaposliti, nezapsoleni gimnazijalci ili diplomirani stručnjaci, ma kakvih profila?
Samo zamislite: Slavonski Brod u kojem živi i radi recimo desetak tisuća studenta, od toga pola iz drugih krajeva Hrvatske, a mnogi iz susjedne BiH koji bi došli diplomirati u članici EU.
Zamislite nekoliko tisuća mladih ljudi koji su svoje energije donijeli u ovaj grad; koji koriste gradsku knjižnicu, muzeje, koji izlaze u brodske kafiće, koji zahtijevaju koncerte i izložbe, bazene i vrhunski sport. Mladih koji unajmljuju nekoliko tisuća soba od brodskih gazdarica (koje će taj novac potrošiti na tržnici i u brodskim trgovinama). Tisuće studenata koji samim svojim postojanjem vrše pritisak za daljnji razvoj (gradnju kampusa, novih zgrada fakulteta, tržište stanova...).
Zamislite nekoliko tisuća mladih Brođana koji neće otići iz grada! Na koncu, svake godine, iz proračuna bi nam „kapnulo" nekih 300-400 milijuna kuna (što je više nego što iznose proračuni grada i županije zajedno!) samo na ime plaća i troškova Sveučilišta, a onda još i tisuće prilika za privlačenje projektnog novca iz Europske Unije u naš grad...
Floskula o nedostatku novca je baš to: floskula! Dok se u Zadru gradi luka od 300 milijuna eura(!) i neka se gradi, može se valjda naći desetak puta manje novca za napredak 6. grada u državi?
Gravitacija je u društvu, baš kao i u svemiru važna sila. Na popisu stanovništva 1857. Slavonski Brod je imao 2700 stanovnika, skoro jednako kao i Cernik, dok su Donji Andrijevci i Davor imali skoro tisuću i pol! Samo odluka o vojnom zapovjedništvu u Brodu, sajmeni dan i formalno određivanje Broda na Savi slobodnim vojnim komunitetom (dakle, administrativne odluke bez stvarne trenutne vrijednosti) povećale su privlačnu snagu Broda koji je krenuo nadrastati strelovito sva ostala naselja u Posavini.
Zagreb je prije samo stotinu godina bio grad manji od Slavonskog Broda danas, a danas je europska milijunska metropola.
.Ako Brod postane velika i zanimljiva zajednica koja nešto nudi on će početi privlačiti nove ljude. Ako bude pun mladih i obrazovanih, počet će privlačiti i ulagače i otvarati radna mjesta, osobito po ulasku u Eurospku Uniju.
Ako po mojem slavnom imenjaku „stalna na tom svijetu samo mijena jest"[4] može li se Brod nadati da će konačno nekome u Zagrebu postati jasno kako s malim ulaganjem može u Slavonskom Brodu pobrati veliki profit?
[2] http://www.classical.net/music/comp.lst/works/orff-cb/carmlyr.php s prijevodom na engleski
[3] http://redir.netcentrum.cz/?noaudit&url=http%3A%2F%2Fwww.sbiportal.hr%2Fslavonski-brod%2F118%2Fvijest%2F4299.html
[4] Petar Preradović, hrvatski pjesnik 1818-1872.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
tinka18.07.2012. u 13:27
Najlakše je otvoriti fakultet, ali postavljam pitanje koji su to ljudi koji bi tu djecu učili i da li bi i sad kao u slučaju raznih Veleučilišta po raznim gradićima ljudi s faksa išli na biro jer se školuju za... Prikaži sve zanimanja koja nikome ne trebaju ili ih ima previše kao što je sad slučaj s diplomama ekonomskog faksa koja sama po sebi uz razna dodatna znanja i edukacije ne znači išta više od jedne srednje škole.
-
PBasic11.06.2012. u 12:33
"Zato nam je tako važno da realiziramo projekt Sveučilišta u Koprivnici i tako osiguramo siguran razvoj grada. Mogućnost da brojna djeca iz naše regije studiraju, ali i da dolaze najbolji studenti iz Evrope u najbolje mjesto za stjecanje znanja. Na... Prikaži sve Na mjestu vojarne koja neumitno propada već danas su studenti mogli stjecati znanja. No umjesto da se nadmećemo tko će koji fakultet dovesti, tko kojeg profesora motivirati da dođe na naše sveučilište, izlikama se stvaraju prepreke kako bi se sputa gradski projekt. A drugi pak razmišljaju kako to da pripadne njima, a ne koprivničkom sveučilištu. A ja Vas pitam čemu danas vojarna služi? Koliko je ideja o koprivničkom sveučilištu Žarko Dolinar pala na plodno tlo govori i da sam jučer dobio pismo 25 sveučilišnih. Prof. znanstvenih savjetnika i stručnjaka, neopterećenih politikom koji su iskazali spremnost sudjelovanja u stvaranju i realizaciji ovog projekta." (Mršić, gradonačelnik i saborski zastupnik Kporvnice!!??)
-
Tonda12.03.2011. u 20:35
Profesore neslažem sa idejom da se u Slavonskom Brodu osnuje sveučilište!Naime Hrvatska mora biti organizirana u svoje 4 makroregije i njihova makroregionalna središta,dakle govorim o Zagrebu,Splitu,Rijeci i Osijeku.I administrativno teritorijalnu podjelu zemlje treba napravit na toj osnovi.U ta 4 grada... Prikaži sve bi trebala biti koncentrirana sva vlast i uprava ove zemlje!Prirodno to već i jeste tako,ta središta su s najviše stanovnika,to već i jesu odavno sveučilišni gradovi,također i zdravstvo je u tim okvirima,jer jedina 4 kliničko bolnička centra u nas su upravo u ta 4 velika središta!Geografski nije velika udaljenost između najdaljeg odredišta pojedine regije do njenog središta,svaka regija bi u prosjeku imala 1 000 000 stanovnika.Na taj način nebi imali centraliziranu državu a sve bi bilo praktično.Primjeri manjih europskih gradova poput našeg u kojima postoje sveučilišta po meni nisu adekvatan primjer ,naime radi se o starim sveučilištima koja su osnovona prije nekoliko stotina godina i takva sveučilišta imaju tradiciju i povijest.Otvaranjem dodatnih,nepotrebnih sveučilišta u Brodu pa i ostalim gradovima bi dovela do manjka vrijednosti istih.
Prikaži sve komentare
-