Ne javljaju nam se više naši vrli okolišni aktivisti koji šute iako je ovaj stupanj zagađenja lebdećim česticama 2,5 uvjerljivo najveći kada se promatraju mjeseci prosinac i siječanj u proteklih pet godina.
PREMA izvješću World Air Quality, Slavonski Brod je ponovo najzagađeniji
grad u Hrvatskoj. Index zagađenja je 170 ili nezdrav zrak za lebdeće čestice
2,5 po izvješćima sa mjerne postaje SB1 koja se nalazi na Jelasu. Po izvješćima
iste organizacije koja u softverskoj aplikaciji generira naše podatke tijekom
prosinca mjeseca 2019. godine zrak u Slavonskom Brodu bio je tri dana vrlo
nezdrav, šest dana nezdrav, dva dana nezdrav za osjetljive skupine, dok je tijekom
mjeseca siječnja 2020. godine tri dana vrlo nezdrav, pet dana nezdrav i pet dana
nezdrav za osjetljive skupine. U veljači je ovo prvi dan kada je zrak bio
nezdrav.
Uzrok zagađenja zraka u Slavonskom Brodu opasnim lebdećim česticama 2,5 nije Rafinerija nafte, (ne radi godinu dana) kao što sam već nekoliko puta napisao, nego mi sami.
Kako objasniti
ove više nego alarmantne podatke, a nemamo dežurnog krivca za naša zagađenja.
Ne javljaju nam se više naši vrli okolišni aktivisti koji šute iako je ovaj
stupanj zagađenja lebdećim česticama 2,5 uvjerljivo najveći kada se promatraju
mjeseci prosinac i siječanj u proteklih pet godina. Dakle možemo konstatirati: uzrok
zagađenja zraka u Slavonskom Brodu opasnim lebdećim česticama 2,5 nije
Rafinerija nafte, (ne radi godinu dana) kao što sam već nekoliko puta napisao, nego mi sami. Hoće li novi predsjednik pohrliti u Slavonski Brod i riješiti
problem sa Putinom? Hoće li se brodski političari i naši saborski zastupnici sa
parolama iz saborskih klupa boriti za nas? Hoće li brodski novinari za HTV-ov
Dnevnik dramatično izvješćivati o ugrozi koja dolazi iz susjedne države, a za
isto koristiti djecu? Hoće li neki zalutali aktivisti natrpati autobuse djece i
odvesti ih u Zagreb kod premijera?
Naravno, ništa
od toga! Iako su zagađenja zraka nikad veća, ništa se ne događa niti će se
dogoditi! A zašto? Nema veće političke
potrebe upotrebljavati okolišni problem za političke poene jer je problem
apsolutno naš. I da stvar bude još gora moguće ga je riješiti. Za ovakva
kompleksna rješenja potrebna je cjelodruštvena akcija. Nećemo u ovoj kolumni
upirati prstom tko je zakazao, nego kako riješiti problem.
Najveće
zagađenje lebdećim česticama proizvode auto ceste i promet iako uvelike ovome
doprinose mala ložišta i pušnice za dimljenje i sušenje mesa koje se u ovom
periodu maksimalno upotrebljavaju. Veliki doprinos ovako velikom zagađenju je bilo izrazito nepovoljno stanje tlaka zraka
koji je bio duži vremenski period izrazito visok.
Slavonski Brod
je jedan od rijetkih gradova kroz koji doslovce prolazi nova auto cesta kojom
godišnje prođe nekoliko milijuna vozila. Ista je izgrađena devedesetih godina
prošloga stoljeća sa tadašnjim okolišnim normama. Situacija se u proteklih
trideset godina dramatično promijenila te je potrebno dodatno modernizirati dio
autoceste koji prolazi kroz naš grad. Uz cestu ne postoje zvučne barijere pa
tako autocesta zagađuje i bukom koja izrazito smeta građane koji žive uz nju.
Međutim, stanovnici su se privikli na ovaj oblik zagađenja te više nitko ne
spominje zagađenje bukom kao okolišni problem. Dakle, pod hitno, potrebno je
izgraditi zvučne barijere uz cijelu dužinu autoceste kroz Slavonski Brod, te
ograničiti brzinu prolaska ovom dionicom. Za ovu akciju je potrebno djelovanje
svih političkih aktera Grada, Županije, saborskih zastupnika, ali i osoba iz
Slavonskog Broda koji u Hrvatskim autocestama obnašaju visoke dužnosti.
Drugi veliki
zagađivač je promet cestom prema graničnom prijelazu i duga čekanja na prelazu.
Istom prometuje veliki broj teretnih vozila. Ovaj problem će biti riješen kada
se otvori granični prijelaz Svilaj i izmjesti trenutni teretni promet koji je
samo nekoliko stotina metara udaljen od
samoga centra Slavonskoga Broda.
Treći veliki
zagađivač su svakako naša osobna i teretna vozila. Sa oznakom SB trenutno
prometuje oko 40 000 vozila od kojih najmanje 20 000 intenzivno prometuje kroz
grad. Prosječna starost automobila u Hrvatskoj u 2018. godini iznosila je 12,6
godina, te je prvi put od 2007. godine smanjena po izvješćima Centra za vozila
Hrvatske. Poslije propasti lokalnog
autoprijevoznika Slavonijatrans izgubljena je kultura i navika korištenje
javnog prijevoza. Osobni automobili se koriste i kada treba i kada ne. Ponovno
stvaranje navike korištenja usluge prijevoza putem kvalitetnog i pouzdanog
javnog prijevoznika je dug i mukotrpan posao koji mora biti potaknut različitim
oblicima potpore. Stjecanje povjerenja stanovništva u javni prijevoz je još
duži proces koji treba biti popraćen uvođenjem i profitabilnih i neprofitabilnih linija koje moraju biti subvencionirane. Ovaj
problem je prepoznat od strane gradonačelnika i akcije koje provodi Grad u
pravcu stvaranja javnog prijevoza su za svaku pohvalu.
Problem
zagađenja zraka nije moguće eliminirati, ali ga pravovaljanim aktivnostima
možemo itekako umanjiti.