Kolumne : Okolišne vibracije

• 
• 
• 
• 

Ne javljaju nam se više naši vrli okolišni aktivisti koji šute iako je ovaj stupanj zagađenja lebdećim česticama 2,5 uvjerljivo najveći kada se promatraju mjeseci prosinac i siječanj u proteklih pet godina.

PREMA izvješću World Air Quality, Slavonski Brod je ponovo najzagađeniji grad u Hrvatskoj. Index zagađenja je 170 ili nezdrav zrak za lebdeće čestice 2,5 po izvješćima sa mjerne postaje SB1 koja se nalazi na Jelasu. Po izvješćima iste organizacije koja u softverskoj aplikaciji generira naše podatke tijekom prosinca mjeseca 2019. godine zrak u Slavonskom Brodu bio je tri dana vrlo nezdrav, šest dana nezdrav, dva dana nezdrav za osjetljive skupine, dok je tijekom mjeseca siječnja 2020. godine tri dana vrlo nezdrav, pet dana nezdrav i pet dana nezdrav za osjetljive skupine. U veljači je ovo prvi dan kada je zrak bio nezdrav.

Uzrok zagađenja zraka u Slavonskom Brodu opasnim lebdećim česticama 2,5 nije Rafinerija nafte, (ne radi godinu dana) kao što sam već nekoliko puta napisao, nego mi sami. 

Kako objasniti ove više nego alarmantne podatke, a nemamo dežurnog krivca za naša zagađenja. Ne javljaju nam se više naši vrli okolišni aktivisti koji šute iako je ovaj stupanj zagađenja lebdećim česticama 2,5 uvjerljivo najveći kada se promatraju mjeseci prosinac i siječanj u proteklih pet godina. Dakle možemo konstatirati: uzrok zagađenja zraka u Slavonskom Brodu opasnim lebdećim česticama 2,5 nije Rafinerija nafte, (ne radi godinu dana) kao što sam već nekoliko puta napisao, nego mi sami. Hoće li novi predsjednik pohrliti u Slavonski Brod i riješiti problem sa Putinom? Hoće li se brodski političari i naši saborski zastupnici sa parolama iz saborskih klupa boriti za nas? Hoće li brodski novinari za HTV-ov Dnevnik dramatično izvješćivati o ugrozi koja dolazi iz susjedne države, a za isto koristiti djecu? Hoće li neki zalutali aktivisti natrpati autobuse djece i odvesti ih u Zagreb kod premijera?

Naravno, ništa od toga! Iako su zagađenja zraka nikad veća, ništa se ne događa niti će se dogoditi!  A zašto? Nema veće političke potrebe upotrebljavati okolišni problem za političke poene jer je problem apsolutno naš. I da stvar bude još gora moguće ga je riješiti. Za ovakva kompleksna rješenja potrebna je cjelodruštvena akcija. Nećemo u ovoj kolumni upirati prstom tko je zakazao, nego kako riješiti problem.

Najveće zagađenje lebdećim česticama proizvode auto ceste i promet iako uvelike ovome doprinose  mala ložišta i pušnice  za dimljenje i sušenje mesa koje se u ovom periodu maksimalno upotrebljavaju. Veliki doprinos ovako velikom zagađenju  je bilo izrazito nepovoljno stanje tlaka zraka koji je bio duži vremenski period izrazito visok.

Slavonski Brod je jedan od rijetkih gradova kroz koji doslovce prolazi nova auto cesta kojom godišnje prođe nekoliko milijuna vozila. Ista je izgrađena devedesetih godina prošloga stoljeća sa tadašnjim okolišnim normama. Situacija se u proteklih trideset godina dramatično promijenila te je potrebno dodatno modernizirati dio autoceste koji prolazi kroz naš grad. Uz cestu ne postoje zvučne barijere pa tako autocesta zagađuje i bukom koja izrazito smeta građane koji žive uz nju. Međutim, stanovnici su se privikli na ovaj oblik zagađenja te više nitko ne spominje zagađenje bukom kao okolišni problem. Dakle, pod hitno, potrebno je izgraditi zvučne barijere uz cijelu dužinu autoceste kroz Slavonski Brod, te ograničiti brzinu prolaska ovom dionicom. Za ovu akciju je potrebno djelovanje svih političkih aktera Grada, Županije, saborskih zastupnika, ali i osoba iz Slavonskog Broda koji u Hrvatskim autocestama obnašaju visoke dužnosti.

Drugi veliki zagađivač je promet cestom prema graničnom prijelazu i duga čekanja na prelazu. Istom prometuje veliki broj teretnih vozila. Ovaj problem će biti riješen kada se otvori granični prijelaz Svilaj i izmjesti trenutni teretni promet koji je samo nekoliko stotina  metara udaljen od samoga centra  Slavonskoga Broda.

Treći veliki zagađivač su svakako naša osobna i teretna vozila. Sa oznakom SB trenutno prometuje oko 40 000 vozila od kojih najmanje 20 000 intenzivno prometuje kroz grad. Prosječna starost automobila u Hrvatskoj u 2018. godini iznosila je 12,6 godina, te je prvi put od 2007. godine smanjena po izvješćima Centra za vozila Hrvatske. Poslije  propasti lokalnog autoprijevoznika Slavonijatrans izgubljena je kultura i navika korištenje javnog prijevoza. Osobni automobili se koriste i kada treba i kada ne. Ponovno stvaranje navike korištenja usluge prijevoza putem kvalitetnog i pouzdanog javnog prijevoznika je dug i mukotrpan posao koji mora biti potaknut različitim oblicima potpore. Stjecanje povjerenja stanovništva u javni prijevoz je još duži proces koji treba biti popraćen uvođenjem i profitabilnih i neprofitabilnih  linija koje moraju biti subvencionirane. Ovaj problem je prepoznat od strane gradonačelnika i akcije koje provodi Grad u pravcu stvaranja javnog prijevoza su za svaku pohvalu.

Problem zagađenja zraka nije moguće eliminirati, ali ga pravovaljanim aktivnostima možemo itekako umanjiti.