Kolumne : Okolišne vibracije

Ne sjedi na dimnjaku u rafineriji nekakav radnik i sumpor dioksid šalje u Derventu, benzen u Novu Gradišku, sumpor vodik u Šamac, a nama ostavi lebdeće čestice. Ako je zagađenje došlo iz Rafinerije moraju biti zabilježeni i drugi parametri, a ne samo zagađenje lebdećim česticama.

RJEŠENJE je tu! Republika Hrvatska plinoficira rafineriju u Bosanskom Brodu, dakle drugoj državi, a svoje dvije, u Sisku i Rijeci, ne želi prinuditi neka u tehnološkom postupku koriste prirodni plin. Ne želi od prekomjernog zagađenja zraka spasiti stanovnike Rijeke i Siska, a spašava stanovnike Slavonskog Broda. Vjerojatno je to sve u funkciji Plenkovićeve politike za sprečavanje iseljavanje iz Slavonije.

Budući da se "mladi okolišni aktivisti" ljute što ih nazivam mladim, moram objasniti tko su stari. Stari okolišni aktivisti su: dr. Šime Beneš, koji je dao  veliki doprinos zaštiti Gajne kao poplavnog posavskog pašnjaka, te očuvanju autohtonih pasmina goveda – podolac, mr. Mirko Šetina, ogroman doprinos dao je zaštiti prirode i ornitologiji RH, Branko Skoković, dao je veliki doprinos revitalizaciji Poloja te sudjelovao u mnogim okolišnim projektima, gđa. Jasna Medverac, jedna od pionira okolišnog aktivizma Slavonije, te moja malenkost. 

Ima li u ovome ikakve logike

Ovo je zasigurno veliki napredak za Crodux, Čermaka i Dodika, a za stanovnike Slavonskoga Broda nikakav. Svjedočili smo velikoj političkoj predstavi u vještoj režiji Milorada Dodika u kojoj članica EU Republika Hrvatska prvi put priznaje  BH entitet Republiku Srpsku kao državu potpisujući međunarodni protokol. To više nitko na ovom svijetu ne bi učinio susjedu koji je za vrijeme Domovinskog rata iz prostora Bosanske Posavine protjerao 150 000 Hrvata. Dodik je pokazao koliko mu je važno priznanje njegove para države tako da je na potpis poslao premijerku i nekoliko ministara Vlade BH entiteta RS. Kako bi se osjećali Španjolci da je Portugal potpisao ovakav ili sličan ugovor sa Katalonijom. Čista političkI usmjerena manipulacija na koju smo nasjeli kao teški politički amateri. Prvo je odbio milijun eura nepovratnih sredstava za projektnu dokumentaciju  plinovoda do Zenice kojim bi se plinoficirala i Rafinerija, a onda manipulacijom i tajnim pregovorima izvede ovaj visoko profesionalni politički šou uz pomoć lokalne i državne politike Republike Hrvatske.

Veliki doprinos ovoj predstavi je dao i novinar HRT-a koji je izradio prilog koji je pratio potpisivanje ugovora. Prilog počinje ovako: „Danas je u Bosanskom Brodu potpisan međunarodni protokol između Republike Hrvatske i Republike Srpske …". Prilog se vrtio u svim dnevnicima HRT-a cijeli dan, a ispravljen je tek sutra u prvim vijestima. Da li je ovo sve bilo slučajno ili je čista namještaljka političkih mahera? Predmetni novinar ili ne poznaje političku situaciju u BiH i ne zna politički ustroj države BiH (ako ne zna i ne može izvještavati sa ovakvih događaja) ili je u funkciji Milorada Dodika i njegove politike. Trećega nema. Uz sve ovo, na kraju koristi tri dječaka koji na biciklima sjede na obali Save kako bi izazvali opće hrvatsku empatiju, te događaj prikazali sa toliko patetike da je bili bljutavo za gledati. Kao da dovoljno nismo izloženi kao grad slučaj „besprimjernog zagađenja" u svim medijima. Koristiti djecu kako bi se prikrile političke namjere autora je degutantno. Ovo se zove zagađenje medijskog prostora sa posljedicom.

Čaša može biti do pola prazna...

Novinari moraju prvo izvješćivati istinito, predstaviti događaj onakav kakav je, te dati priliku svim sudionicima u procesu da kažu ono što misle. Tek je na kraju dozvoljeno novinarsko uvjerenje. Međutim, kod većine naših novinara dominira novinarsko uvjerenje, a istina je negdje na kraju. U pravilu po potrebi događaj postavljaju na način: Čaša može biti do pola prazna, ali i do pola puna. Ova čaša je bila do pola puna u korist Dodika i Čermaka.

Posebna priča su politički akteri  lokalne, regionalne i državne politike. Glavni akter lokalne politike koji je i jedan od inicijatora kampanje se nije niti pojavio na događajima  jer je ispravno procijenio kako se otišlo predaleko, te se više ne mogu dobiti kvalitetni politički poeni. Na scenu je stupila regionalna i državna politika koja nudi „spasonosno" rješenje. Rješenje, osim što nije nikakvo, prepuno je sumnji u pogodovanje i prijepora, te neviđenog političkog diletantizma. Bez ikakvih konsultacija sa stručnim osobama u Bosanski Brod premijer Plenković šalje ministra i njegovog pomoćnik koji u procesima zaštite okoliša imaju cijelih 15 minuta radnog iskustva, a o znanju da i ne pričam. Uz to, serviraju nam neviđeni politički gaf u izjavi ministra Ćorićakoji direktno priznaje „Republiku Srpsku" kao državu. Uslijedila je reakcija iz Sarajeva koja nije nimalo nježna, sa svim predispozicija da postane novi „Pelješački most".

Inicijatori, idejni tvorci i veliki kumovi ove ujdurme su „mladi okolišni aktivisti" koji uopće nisu svjesni (ili su uz materijalno zadovoljenje potpuno svjesni) situacije. Manipuliranjem podatcima sa mjerne postaje nanijeli su ogromnu štetu Gradu, a sada i državi, te bili kumovi priznanja Republike Srpske.

"Mladi okolišni aktivisti"

Ovih dana „mladi okolišni aktivisti" ponovo imaju kampanju u izvješćivanju o lebdećim česticama za koje ponovo optužuju Rafineriju. Ne mogu nikako shvatiti da se relevantnim podatkom uzima dnevni prosjek emisija lebdećih čestica, a nikako satni. To je vidljivo na stranicama DHMZ u različitim dostupnim  stručnim i znanstvenim dokumentima, samo ih je nužno pročitati.

Lebdeće čestice iz Rafinerije dolaze iz istog izvora dimnjaka ložišta zajedno sa sumpor dioksidom. Ako tvrdimo da je uzrok emisiji Rafinerija, naše postaje bi morale zabilježiti istovremeno i emisije SO2 sumpor dioksida. U svim intervalima koje naši „mladi okolišni aktivisti" navode nije bilo na stanicama zabilježenih većih emisija sumpor dioksida, što znači da su lebdeće čestice naše. Ne sjedi na dimnjaku u rafineriji nekakav radnik i sumpor dioksid šalje u Derventu, benzen u Novu Gradišku, sumpor vodik u Šamac, a nama ostavi lebdeće čestice. Ako je zagađenje došlo iz Rafinerije moraju biti zabilježeni i drugi parametri, a ne samo zagađenje lebdećim česticama.

U prethodnim kolumnama sam objasnio koliko je veliki zagađivač Rafinerija, ali nije sve zagađenje rafinerijsko, pogotovo lebdeće čestice čija koncentracija isključivo ovisi o stanju u atmosferi. U gradu Slavonskom Brodu je granični prijelaz preko kojega godišnje prođe preko četiri milijuna vozila, a grad dijeli autocesta kojom brzinom od 100 km/h godišnje prođe preko osam milijuna vozila. To sve piše u dokumentima DHMZ dostupnim na stranici. Sve je detaljno objašnjeno u dokumentu AKCIJSKI PLAN POBOLJŠANJA KVALITETE ZRAKA ZA GRAD SLAVONSKI BROD koji se nalazi u prilogu ovog članka. Na stranici 15. i 16. govori se o izvorima lebdećih čestica, te na strani 6. o ruži vjetrova koja je ključna za razumijevanje procesa zagađenja.

Neznanje naš najveći neprijatelj

Mislim da je neznanje naš najveći neprijatelj, a potpuno je nepotrebno stalno dramatiziranje i javno nepravilno tumačenje podataka koje je apsolutno manipuliranje javnim mnijenjem. Kako nismo najzagađeniji grad u Hrvatskoj govori i izvješće istog organa GODIŠNJE IZVJEŠĆE O REZULTATIMA PRAĆENJA KVALITETE ZRAKA NA POSTAJAMA DRŽAVNE MREŽE ZA PRAĆENJE KVALITETE ZRAKA U 2016. GODINI .

Pošto se "mladi okolišni aktivisti" ljute što ih nazivam mladim, moram objasniti tko su stari. Stari okolišni aktivisti su: dr. Šime Beneš, koji je dao  veliki doprinos zaštiti Gajne kao poplavnog posavskog pašnjaka, te očuvanju autohtonih pasmina goveda – podolac, mr. Mirko Šetina, ogroman doprinos dao je zaštiti prirode i ornitologiji RH, Branko Skoković, dao je veliki doprinos revitalizaciji Poloja te sudjelovao u mnogim okolišnim projektima, gđa. Jasna Medverac, jedna od pionira okolišnog aktivizma Slavonije, te moja malenkost. Radio sam na očuvanju Ornitološkog rezervata Bara Dvorina, autor poučnih staza, akter kampanja protiv JANAF-a poslije nekoliko uzastopnih akcidentnih situacija krajem prošlog stoljeća zbog izostanka katodne zaštite, voditelj projekta „Sava –rijeka svih nas" i mnogi drugih. Uz sve ovo, dao sam doprinos ekologiji i toksikologiji gljiva Hrvatske. Postoje i drugi stari okolišni aktivisti (neka se ne ljute što ih nisam spomenuo), međutim, da bih ih nabrojao potrošio bih cijelu kolumnu.

A sada o grafiterima!

Postoji jedna grupa ljudi koja se anonimno javlja u komentarima koji se ostavljeni ispod svakoga teksta na portalu SBplus za stručnu diskusiju. Ja ću ih nazvati grafiterima jer bez potpisa kao djeca šaraju po tuđim zidovima. Na mom zidu je u prethodnih pet kolumna bilo 50 grafita. Većina ih je bila neartikulirana, ali neki su bila čak i na razini osobnog, uglavnom nevrijedni odgovora.

Da bih to ubuduće izbjegao iskoristiti ću prostor i reći nekoliko riječi o sebi i svom radu. Završio sam PMF-Odsjek za kemiju 1984. godine te kao najbolji student u generaciji dobio mjesto asistenta na Katedri za fizičku kemiju. Istovremenu sam upisao Poslijediplomski studij iz Organske kemije. Tijekom ovoga mjeseca branim teze doktorske disertacije na Studiju ekologije i zaštite okoliša. Ovlašteni sam lead auditor za EN ISO 9001 TUV NORD Essen Njemačka. Kao autor i koautor objavio sam tri knjige, 40 znanstvenih i stručnih radova i preko 500 kolumna i članaka, gotovo sve iz zaštite okoliša. Sudionik sam UN konvencije o klimatskim promjenama iz Kopenhagena (UNFCCC) te dvije UN konvencije o biološkoj raznolikosti iz Bona i Kyota (UNCBD). Aktivni sam sudionik  brojnih kongresa, konferencija i međunarodnih radionica, a zajedno sa prijateljima sam organizirao tri konferencije te mnogobrojne radionice. Član sam Hrvatskom mikološkog društva, te Član upravnih odbora (steering committee) projekata Europske unije: Technical Assistance to Support Tourism Industry in Bosnia and Herzegovina- GDSI, - Support to the implementation of the Birds and Habitats Directives in Bosnia and Herzegovina - Prospecto, Support to the implementation of the Directive "Integrated Pollution Prevention and Control" IPPC.

Potvrda moga rada se nalazi u certifikatima: Certifikat vlade Japana, dva certifikata Heildeberg group te IRCA certifikata iz Londona. Dobitnik sam Zlatne kovanice Brodsko posavske županije te popriličan broj različitih zahvalnica i priznanja.

Aktivnosti vezane za Slavonski Brod

Jedan sam od osnivača i dugogodišnji predsjednik GD Varganj i jedan sam od osnivača i prvi dopredsjednik Brodske ekološke udruge Zemlja. Utemeljio sam zajedno sa svojom obitelji Galeriju Goll te do danas organizirao 30 izložaba eminentnih slikara regije.

Posebno mjesto u mojem djelovanju u nevladinom sektoru ima Visoka Vinska Akademija(VVA). Ideju sam donio iz Novog Vinodolskog, napisao statut, organizirao zajedno sa grupom prijatelja inicijalni odbor, te smo osnovali VVA. Izabran sam za prvog prorektora akademije, a tu časnu dužnost sam obavljao devet godina. Za to vrijeme organizirali smo brojne humanitarno kulturne događaje te slavili vino. Naši kumovi su bili velikani hrvatske kulturološke scene kao Dragutin Tadijanović, Ivo Gregurević, Vedran Mlikota i mnogi drugi. Ozbiljno smo se šalili i dobro zabavljali, te dali obol i novu dimenziju u kulturnom životu Grada Slavonskog Broda. Od 2012. nisam član VVA zbog brojnih obaveza, ali ponosan sam što ideja još uvijek živi u punoj dimenziji sa novim mladim ljudima.

I na kraju opisati ću jedan istiniti događaj koji se zbio netom prije rata u Sarajevu. Na zgradi glavne pošte u Sarajevu osvanuo je grafit: OVO JE SRBIJA. Sarajlije su ispod ovog velikosrpskog grafita napisali: BUDALO, OVO JE POŠTA. I ostala je pošta!