
Foto: AP/SBplusElizabeta Babić, Ivana Krunić, Ranka Vučković

Foto: AP/SBplusRanka Vučković

Foto: AP/SBplusIvana Krunić

Foto: AP/SBplusElizabeta Babić

Foto: AP/SBplusIvana Krunić, Ranka Vučković

Foto: AP/SBplusŠatori ispred COVID2 zgrade u brodskoj Bolnici
Tihana i Anamarija u slavonskobrodskoj bolnici zadnjih je mjeseci, tjedana, dana puno. One su, zajedno sa tehničarima, ta dobra strana ružne priče u kojoj smo se našli. Osobe koje nisu obilježile samo tjedan iza nas, nego i sve ove dane borbe s epidemijom. A daleko od toga da im je lako.
SLAVONSKI BROD – U tjednu
ispunjenom s ne baš previše lijepih vijesti, informacija, komentara – izdvojila
se jedna rečenica. Ona koju je izrekao ravnatelj slavonskobrodske Opće bolnice
„Dr. Josip Benčević", dr. Josip Samardžić. – Naši ljudi su naša dodana
vrijednost – kazao je govoreći o dvije medicinske sestre – Tihani i Anamariji,
koje su se, unatoč neiskustvu, uspješno snašle pri pružanju pomoći teško
bolesnim pacijentima oboljelima od COVID 19.
„Sva oprema koju imamo i
nabavljamo ne bi vrijedila ništa da nije naših djelatnika. Oni su naša dodana
vrijednost i svi zaslužuju pohvale. Zadnji vikend sam dežurao i imao sam
priliku vidjeti dvije mlade sestre, Tihanu i Anamariju, koje su svoj nedostatak
iskustva nadomjestile empatijom i toliko se dobro snašle u izazovnoj situaciji.
To s koliko su pažnje njih dvije u zaštitnoj opremi radile s pacijentima, kako su
se trudile i pomagale, probudilo je u meni novu nadu i baš su me ugrijale oko
srca. – kazao je dr Samardžić.
A Tihana i Anamarija u
slavonskobrodskoj bolnici zadnjih je mjeseci, tjedana, dana - puno. One su,
zajedno sa tehničarima, ta dobra strana ružne priče u kojoj smo se našli. Osobe
koje nisu obilježile samo tjedan iza nas, nego i sve ove dane borbe s
epidemijom. A daleko od toga da im je lako.
- Zahvaljujući
i tome što se Uprava Bolnice od početka epidemije trudila biti korak ispred
onoga što nas očekuje mi smo se još na početku uspjeli organizirati. Tada nije
bilo toliko pacijenata kao danas, pa smo dio sestara prebacili u zgradu COVID
1, i pridružili ih sestrama s Infektologije kojih nije bilo dovoljno da pokriju
pacijente koje su tada imali. Nakon što je oformljena i COVID 2 zgrada povukli
smo sestre s Neurologije, Interne, Otorine, Psihijatrije… te ih raspodijelili, dok smo devet sestara obučili za rad u Intenzivnoj tako da smo sada, u ovom
drugom valu pandemije, bili relativno spremni na povećan broj pacijenata –
kazala je glavna sestra Bolnice Ranka Vučković, dipl. med. sestra koja ne krije
zadovoljstvo što se niti jedna njena kolegica nije pobunila prilikom slanja na
ispomoć.
- Uvijek
se našao dovoljan broj potrebnih sestara. Čak smo jednu sestru i jednog
tehničara poslali na ispomoć u Respiracijski centar u Osijeku. Mi ovdje u
Brodu, zahvaljujući požrtvovnosti i medicinskih sestara i tehničara, još uvijek
odolijevamo pritisku i borbi u kojoj smo se svi skupa našli. Da je lagano -
nije. Sestre su umorne, ali jednako odgovorno, ako ne čak i odgovornije,
obavljaju svoj posao danas u ovoj krizi, kao i prije nje – s ponosom ističe
glavna sestra Vučković. Slaže se, kaže, s ravnateljem, da su ljudi ono
najvrjednije što Bolnica ima.
A sestre i tehničari brodske
Bolnice, jesu prije svega, ljudi. Stručnost i znanje im nitko ne osporava, a u
ovim teškim trenutcima pokazali su veliku empatiju i izdržljivost. Što je za
pacijente o kojima skrbe od presudne važnosti. U momentima kada se bore za
zrak, priključeni na kisik, dok su daleko od svojih obitelji, koje im doduše
mogu dostaviti sve potrebno za hospitalizaciju, ali ne i biti uz njih, upravo
su sestre i tehničari ti koji im pružaju utjehu i daju snagu da se bore.
- U
sjećanju mi je ostala urezana jedna baka koja je imala prilično izražene
simptome. Nije imala zraka, bila je priključena na kisik. Imala je svu njegu,
kao u ostalom i svi pacijenti u COVID2 zgradi gdje je ležala, ali ona je vapila
za komadićem potpore. Tražila je od nas da ju držimo za ruku. Tražila je naš
dodir i toplu ljudsku riječ i to smo joj pružili. To su ti trenutci kada u
očima tih ljudi dobijete odgovor zbog čega je to što radite važno. To nema
cijene – kazala nam je Ivana Krunić,
glavna sestra COVID2 zgrade.
Ivana je nekada radila na Odjelu
neurologije, no s početkom epidemije premještena je u COVID 2 zgradu u kojoj
danas na Neurologiji imaju 21, a na odjelu psihijatrije 15 kreveta za COVID
pacijente. O njima u smjeni brinu po dvije sestre i liječnik. Teško je. I
naporno, priznaje Ivana. – Ipak, kada na kraju smjene dođete kući, uz svu
fizičku iscrpljenost ipak osjećate i zadovoljstvo jer znate da ste dijelu tih
pacijenata pomogli, pružili riječ utjehe, olakšali, makar na kratko, teške muke
u kojima se nalaze. Pokazali da, iako obitelj ne može biti s njima, ipak nisu
sami ni zaboravljeni – govori Ivana, ne propuštajući pohvaliti mlade kolegice i
kolege. One poput Tihane i Anamarije, s početka članka. One koji se daju
maksimalno, a opet, dodaje Ivana, imaju dovoljno snage oporaviti se do početka
nove smjene. Kako bi opet nekom stisnuli ruku, obrisali znoj s čela, pružili
riječ utjehe, uputili topao pogled pun ljubavi.
- Ti mladi ljudi su odlični. Koliko
god malo staža imali, toliko su u isto vrijeme puni entuzijazma, spremni na
učenje i pomaganje, bez ijednog prigovora da im je teško. A teško jeste i nama
starijima kada gledate ljude koji se bore za život – slaže se glavna sestra
Objedinjenog hitnog bolničkog prijema slavonskobrodske Opće Bolnice, Elizabeta
Babić bacc. med. tehn.
Otkako je na OHBP-u formiran
među-odjel s desetak kreveta, na kojem pacijenti, prije nego ih se smjesti na
bolničke odjele, čekaju nalaze o tome jesu li pozitivni ili nisu, njihovih 35
sestara dobilo je ispomoć u vidu 15, uglavnom mladih, kolegica i kolega s
drugih odjela. - Jedni smo drugima ispomoć i podrška, a pacijentima prijeko
potrebna utjeha. Naime, na među-odjelu leže pacijenti koji po osnovnoj bolesti
pripadaju različitim bolničkim odjelima. No na njih mogu tek ako nalaz na
koronavirus bude negativan. A njega čekaju na jednom od desetak kreveta ovog
novoformiranog odjela. I svi mi svoj posao znamo raditi, ali kada uz to imate
tu empatiju za pacijenta to je nešto što se ničim ne može niti kupiti, niti
platiti. To naši pacijenti osjete To vidimo u tim trenutcima u njihovim
pogledima i to je neprocjenjivo. Naime, naši su pacijenti uglavnom nešto
starije osobe koje nerijetko nisu vične novim tehnologijama, pa se ne mogu čuti
s najmilijima, ali im zato naš stisak ruke i pogled toliko puno znači. Kao
uostalom i nama njihov pogled zahvale što ih u tim trenutcima nismo ostavili
same – govori sestra Elizabeta, dodajući kako ju se, u cijeloj ovoj nimalo
lijepoj situaciji s epidemijom koronavirusa, posebno dojmila ta strpljivost
pacijenata koji unatoč teškim mukama stoički sve podnose bez prigovora
shvaćajući valjda i sami koliko posla zdravstveni djelatnici imaju.
A u trenutcima kada se, više nego
ikada, susreću i s onim, nažalost, najtragičnijim ishodima, jasno je da im nije
nimalo lako. – Zamislite da pred Vama leži čovjek koji vapi za zrakom i gleda
vas u oči kojima preklinje za pomoć. Vi mu pomažete koliko možete, ali nažalost
to nekada ne bude dovoljno, pa neki od njih, pred vama izgube bitku. Ogroman je
to stres za naše sestre i tehničare. Stres koji, na kraju nose i svojim kućama.
Pronaći balans u ovim vremenima i pred izazovima pred kojima smo se našli nije
nimalo lako. Naše se sestre i tehničari, kao i ostali djelatnici Bolnice, za
sada još uvijek dobro nose s tim – kaže glavna sestra Vučković.
Koliko će svakodnevne situacije s kojima se susreću ostaviti
ožiljaka na njihovom srcu znaju samo one i njihove kolege tehničari koji s
njima dijele istu sudbinu. No, ma kako im teško bilo, stisnu zube, za one koji
ih trebaju. Jer oni su, gotovo uvijek, prvi koji pristupe pacijentu i zadnji
koji ga iz Bolnice isprate. Oni su ti koji pacijentima znaju ime i prezime, za
koje oni nisu samo brojevi. Oni su ti koji znaju i gledaju borbu tih ljudi i
pružaju im potporu. Na najbolji mogući način koji poznaju. Onaj ljudski. Iz
srca. Stiskom ruke i pogledom suosjećanja. One, medicinske sestre i kolege im
tehničari, su ta dodana vrijednost Bolnice. Ta pozitivna vijest koja je
obilježila ne samo ove dane proteklog tjedna, nego i sve one tjedne ranije i
mjesece koji su iza nas.