• 
• 
• 
• 

Sudac Petričević je 2015. 'morao' donijeti presudu koju su od njega očekivali moćni 'drugovi' i licemjerno društvo - jer je štitio svoj status u sudnici i ugled u zajednici, a 2018. godine mogao je suditi sukladno osobnom dignitetu i profesionalnom integritetu - jer je pred mirovinom.

POVODOM jedne apsolutno nepravedne i nepoštene, pače, nepravne presude, koju je sredinom 2015. godine donio novogradiški općinski sudac Josip Petričević protiv novinara Đurđe (Aleksić) Siladi i Jerka Zovka, potpisnik ovog priloga napisao je članak naslovljen retoričkim pitanjem: 'Je li sudac smeće ako mu je presuda takva'.

Pojašnjavajući način vlastitog pisanja o ljudima i njihovim postupcima, tada sam istaknuo razlikovanje argumenata ad hominem - koji govore o čovjeku i onih ad rem - koji govore o njegovu djelu, te odgovorio kako 'niti jedan čovjek nije smeće' nego da tek 'njegova djela smeće mogu biti'.

U kojoj je mjeri ta teza istinita, tri i pol godine kasnije, 5. prosinca 2018., isti sudac Petričević potvrdio je svojom presudom istim subjektima, portalima SBplus i RadioNG. Naime, za razliku od one presude koju sam smećem nazvao, ovaj put, sudac je donio pravednu i poštenu, pače, na zakonu zasnovanu presudu.

A, što je sudca motiviralo tako suditi, sam je sažeo u jednoj rečenici: „Analizirajući sve provedene dokaze, prema svom uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, Sud je utvrdio kako su Tužba i tužbeni zahtjev neosnovani - u cijelosti".

Sudac Petričević: 'Očito je da članci autora novinara Jerka Zovaka… predstavljaju informaciju građanima sa Sjednice Gradskog vijeća te njegov osobni osvrt i komentar sa te Sjednice uz navođenje izraza za tadašnjeg gradonačelnika kao 'namteljivac, nasrtljivac, baja, kukavica i sl.', a što predstavlja slobodnu jezičnu interpretaciju novinara opisujući djelatnost gradonačelnika kao javne osobe. Prema tome, sud nije našao da bi se radilo o ikakvim uvredljivim izrazima koji omalovažavaju ili degradiraju tužitelja kao osobu, jer su izrazi upotrijebljeni samo vezano za obnašanje javne funkcije gradonačelnika…'

'Nametljivac' je svojom tužbom tražio 15 tisuća kuna

Bivši novogradiški gradonačelnik, Željko Bigović, tužio je portale SBplus i RadioNG „radi naknade štete", za pretrpljene duševne boli vrijedne 15 tisuća kuna i naknadu stvarnih sudskih troškova u iznosu od oko sedam tisuća kuna, a sve zbog toga što je Jerko Zovak napisao te portali objavili članke pod nazivom: "U šest godina uništili 24,4 milijuna kuna – bez sankcija"; "Željko Bigović, demagog i politički nasrtljivac"; "Nametljivac ima manja jaja, ili veći mozak"; "Nametljivac sve odurniji u svojoj agresivnosti", "Bigovićev desant na Radio Nova Gradiška".

U tim člancima, uglavnom, Zovak je tvrdio kako Bigović nastavlja voditi idiotsku poslovnu politiku prethodnika Josipa Vukovića i druga mu, Mirka Golovrškog te održavati suspektan odnos gradskih tvrtki s privatnim poduzetnicima, a sve na štetu poreznih obveznika, dakle Novogradišćana. Pišući tako, vrijeđao je Željka Bigovića, u svojoj tužbi, tvrdio je tužitelj Željko Bigović.

Branili smo se od nasrtaja na slobodu mišljenja

Pišući isključivo istinu, iz koje je bila vidljiva Bigovićeva štetočinska politika, njegove postupke smo kvalificirali suspektnim, kukavičkim i demagoškim, a provoditelja vrijednosno sudili kao 'nasrtljivog baju' koji se ponašao kao pijani milijuner dok je narodni novac trošio.

Dakle, opisujući mjere i radnje koje je Bigović donosio i provodio, koristili smo kvalifikative koji su bili primjereni – recipročni – rezultatima tih mjera i radnji. Naime, kvalificiran i pošten pisac neće malignu bolest benignim terminima opisivati, jer bi time obmanjivao javnost te u još teže stanje dovodio 'bolesnika'.

Što je sudac Petričević odlučio

„Što se tiče teksta u člancima… nedvojbeno je kako je novinar, autor tih članaka, iznosio objektivne podatke o poslovanju poduzeća DING… Također, (iz spisa op.a.) vidljivo je da je putem kapitalnih potpora i zamolnica u firmu DING uloženo, kako se i navodi u tekstu objavljenom na portalima, 24,4 milijuna kuna, kako kroz kapitalne potpore, tako i zamolnice i to za vrijeme gradonačelnikovanja Josipa Vukovića koji je osnovao firmu DING 2010., tako i za vrijeme gradonačelnikovanja  Željka Bigovića…

Očito je da članci autora novinara Jerka Zovaka… predstavljaju informaciju građanima sa Sjednice Gradskog vijeća te njegov osobni osvrt i komentar sa te Sjednice uz navođenje izraza za tadašnjeg gradonačelnika kao 'namteljivac, nasrtljivac, baja, kukavica i sl.', a što predstavlja slobodnu jezičnu interpretaciju novinara opisujući djelatnost gradonačelnika kao javne osobe. Prema tome, sud nije našao da bi se radilo o ikakvim uvredljivim izrazima koji omalovažavaju ili degradiraju tužitelja kao osobu, jer su izrazi upotrijebljeni samo vezano za obnašanje javne funkcije gradonačelnika…

Valja zaključiti kako je ustavno pravo novinara slobodno informirati građane o svim događajima na području lokalne zajednice pa i šire pa tako i izvještavati ih sa sjednica Gradskog vijeća te iznositi problematiku o gospodarsko-političkim temama koje se iznose na sjednicama, kao i kritički analizirati stanje pojedinih firmi.

Na sjednici Gradskog vijeća od 08.12.2016. raspravljalo se o poduzeću DING koje kontinuirano nekoliko godina stvara gubitke pa je logično da je pravo novinara i to ne samo pravo nego i dužnost da izvještava o tim pojavama lokalnu društvenu zajednicu, isto kao što je dužnost politike i osoba koje obnašaju javne dužnosti poduzimati sve mjere u korist i u interesu građana.

Novinar, pa tako i autor spornih tekstova, ima pravo kritizirati rad osoba koji obnašaju javne funkcije jer je to u javnom interesu. Prioritetno je prije svega sloboda govora, a ne misliti na posljedice u slučaju 'krvio izgovorene riječi'…

Tijekom ovog postupka, utvrđeno je kako tužitelj nije dokazao relevantne činjenice da je pretrpio štetu objavom navedenih članaka… te nije dokaza niti činjenice vezano za trpljenje bolova, povrede časti i ugleda, kao ni njihov intenzitet i trajanje. Isti samo općenito navodi kako su ti članci objavljeni na portalima, da je njihov sadržaj dostupan većem broju ljudi pa i njegovoj obitelji pa da on time trpi štetu.

Na kraju sud je mišljenja kako nema povrede u interpretaciji i slobodnom vrijednosnom sudu novinara kada zaključuje uz priložene fotografije kako je nepravedno da na obilježavanju 170. obljetnice Opće Bolnice i 60 godina postojanja Liječničkog zbora, tužitelj kao vijećnik sjedi na boljoj poziciji, a da iza njega na svečanosti ima mjesto predsjednica Vijeća i ranija v.d. direktorica bolnice Ljepša Rakas Vujčić."

U čemu se presude razlikuju

Mada je, ustvari, supstrat tužbi bio isti, za razliku od 2015., sudac Petričević 2018. pred sobom nije imao dva ozbiljna tužitelja koji su 30-ak godina 'drmali'  Novom Gradiškom, nego jednog ražalovanog komunalnog političara koji bi Novom Gradiškom tek 'drmati' želio.

Osim toga, taj sudac više nije bio impresioniran predrasudama o tuženicima kao 'notornim kriminalcima', nego ih je tretirao kao legitimne predstavnike svojih medija i struke te je sukladno toj činjenici vodio proces, a presudu donio isključivo temeljem 'činjeničnog stanja u spisu'.

Dakle, 2015. godine, sudac Petričević je 'morao' donijeti presudu koju su od njega očekivali moćni 'drugovi' i licemjerno društvo - jer je štitio svoj status u sudnici i ugled u zajednici, a 2018. godine mogao je suditi sukladno osobnom dignitetu i profesionalnom integritetu - jer je pred mirovinom.