Sudac Petričević je 2015. 'morao' donijeti presudu koju su od njega očekivali moćni 'drugovi' i licemjerno društvo - jer je štitio svoj status u sudnici i ugled u zajednici, a 2018. godine mogao je suditi sukladno osobnom dignitetu i profesionalnom integritetu - jer je pred mirovinom.
POVODOM jedne apsolutno nepravedne
i nepoštene, pače, nepravne presude, koju je sredinom 2015. godine donio
novogradiški općinski sudac Josip Petričević protiv novinara Đurđe (Aleksić) Siladi i Jerka Zovka,
potpisnik ovog priloga napisao je članak naslovljen retoričkim pitanjem: 'Je
li sudac smeće ako mu je presuda takva'.
Pojašnjavajući način vlastitog pisanja o ljudima i njihovim
postupcima, tada sam istaknuo razlikovanje argumenata ad hominem - koji govore o
čovjeku i onih ad rem -
koji govore o njegovu djelu, te odgovorio kako 'niti jedan čovjek nije smeće' nego da tek 'njegova djela smeće
mogu biti'.
U
kojoj je mjeri ta teza istinita, tri i pol godine kasnije, 5. prosinca 2018., isti
sudac Petričević potvrdio je svojom presudom istim subjektima, portalima SBplus i RadioNG. Naime, za razliku od one presude koju sam smećem nazvao, ovaj put, sudac je
donio pravednu i poštenu, pače, na zakonu zasnovanu presudu.
A,
što je sudca motiviralo tako suditi, sam je sažeo u jednoj rečenici:
„Analizirajući sve provedene dokaze, prema svom uvjerenju, a na temelju savjesne
i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju
rezultata cjelokupnog postupka, Sud je utvrdio kako su Tužba i tužbeni zahtjev neosnovani - u cijelosti".
Sudac Petričević: 'Očito je da članci autora novinara Jerka Zovaka… predstavljaju informaciju građanima sa Sjednice Gradskog vijeća te njegov osobni osvrt i komentar sa te Sjednice uz navođenje izraza za tadašnjeg gradonačelnika kao 'namteljivac, nasrtljivac, baja, kukavica i sl.', a što predstavlja slobodnu jezičnu interpretaciju novinara opisujući djelatnost gradonačelnika kao javne osobe. Prema tome, sud nije našao da bi se radilo o ikakvim uvredljivim izrazima koji omalovažavaju ili degradiraju tužitelja kao osobu, jer su izrazi upotrijebljeni samo vezano za obnašanje javne funkcije gradonačelnika…'
'Nametljivac'
je svojom tužbom tražio 15 tisuća kuna
Bivši novogradiški gradonačelnik, Željko Bigović, tužio je portale SBplus i RadioNG „radi naknade štete", za pretrpljene
duševne boli vrijedne 15 tisuća kuna i naknadu stvarnih sudskih troškova u
iznosu od oko sedam tisuća kuna, a sve zbog toga što je Jerko Zovak napisao te portali
objavili članke pod nazivom: "U šest godina uništili
24,4 milijuna kuna – bez sankcija"; "Željko Bigović, demagog i
politički nasrtljivac"; "Nametljivac ima manja jaja, ili veći
mozak"; "Nametljivac sve odurniji u svojoj agresivnosti", "Bigovićev
desant na Radio Nova Gradiška".
U tim člancima, uglavnom, Zovak je
tvrdio kako Bigović nastavlja voditi idiotsku poslovnu politiku prethodnika Josipa Vukovića i druga mu, Mirka Golovrškog te održavati suspektan odnos gradskih
tvrtki s privatnim poduzetnicima, a sve na štetu poreznih obveznika, dakle
Novogradišćana. Pišući tako, vrijeđao je Željka Bigovića, u svojoj tužbi, tvrdio
je tužitelj Željko Bigović.
Branili
smo se od nasrtaja na slobodu mišljenja
Pišući
isključivo istinu, iz koje je bila vidljiva Bigovićeva štetočinska politika, njegove
postupke smo kvalificirali suspektnim, kukavičkim i demagoškim, a provoditelja
vrijednosno sudili kao 'nasrtljivog baju' koji se ponašao kao pijani milijuner
dok je narodni novac trošio.
Dakle,
opisujući mjere i radnje koje je Bigović donosio i provodio, koristili smo
kvalifikative koji su bili primjereni – recipročni – rezultatima tih mjera i
radnji. Naime, kvalificiran i pošten pisac neće malignu bolest benignim
terminima opisivati, jer bi time obmanjivao javnost te u još teže stanje dovodio
'bolesnika'.
Što
je sudac Petričević odlučio
„Što
se tiče teksta u člancima… nedvojbeno je kako je novinar, autor tih
članaka, iznosio objektivne podatke o poslovanju poduzeća DING… Također, (iz
spisa op.a.) vidljivo je da je putem kapitalnih potpora i zamolnica u firmu
DING uloženo, kako se i navodi u tekstu objavljenom na portalima, 24,4 milijuna
kuna, kako kroz kapitalne potpore, tako i zamolnice i to za vrijeme gradonačelnikovanja
Josipa Vukovića koji je osnovao firmu DING 2010., tako i za vrijeme gradonačelnikovanja Željka Bigovića…
Očito
je da članci autora novinara Jerka Zovaka… predstavljaju informaciju građanima
sa Sjednice Gradskog vijeća te njegov osobni osvrt i komentar sa te Sjednice uz
navođenje izraza za tadašnjeg gradonačelnika kao 'namteljivac, nasrtljivac,
baja, kukavica i sl.', a što predstavlja slobodnu jezičnu interpretaciju
novinara opisujući djelatnost gradonačelnika kao javne osobe. Prema tome, sud
nije našao da bi se radilo o ikakvim uvredljivim izrazima koji omalovažavaju
ili degradiraju tužitelja kao osobu, jer su izrazi upotrijebljeni samo vezano za
obnašanje javne funkcije gradonačelnika…
Valja
zaključiti kako je ustavno pravo novinara slobodno informirati građane o svim
događajima na području lokalne zajednice pa i šire pa tako i izvještavati ih sa
sjednica Gradskog vijeća te iznositi problematiku o gospodarsko-političkim
temama koje se iznose na sjednicama, kao i kritički analizirati stanje pojedinih
firmi.
Na
sjednici Gradskog vijeća od 08.12.2016. raspravljalo se o poduzeću DING koje
kontinuirano nekoliko godina stvara gubitke pa je logično da je pravo novinara
i to ne samo pravo nego i dužnost da izvještava o tim pojavama lokalnu društvenu
zajednicu, isto kao što je dužnost politike i osoba koje obnašaju javne dužnosti
poduzimati sve mjere u korist i u interesu građana.
Novinar,
pa tako i autor spornih tekstova, ima pravo kritizirati rad osoba koji obnašaju
javne funkcije jer je to u javnom interesu. Prioritetno je prije svega sloboda
govora, a ne misliti na posljedice u slučaju 'krvio izgovorene
riječi'…
Tijekom
ovog postupka, utvrđeno je kako tužitelj nije dokazao relevantne činjenice da je
pretrpio štetu objavom navedenih članaka… te nije dokaza niti činjenice vezano
za trpljenje bolova, povrede časti i ugleda, kao ni njihov intenzitet i
trajanje. Isti samo općenito navodi kako su ti članci objavljeni na portalima,
da je njihov sadržaj dostupan većem broju ljudi pa i njegovoj obitelji pa da on
time trpi štetu.
Na
kraju sud je mišljenja kako nema povrede u interpretaciji i slobodnom
vrijednosnom sudu novinara kada zaključuje uz priložene fotografije kako je
nepravedno da na obilježavanju 170. obljetnice Opće Bolnice i 60 godina
postojanja Liječničkog zbora, tužitelj kao vijećnik sjedi na boljoj poziciji, a
da iza njega na svečanosti ima mjesto predsjednica Vijeća i ranija v.d.
direktorica bolnice Ljepša Rakas Vujčić."
U čemu se presude razlikuju
Mada
je, ustvari, supstrat tužbi bio isti, za razliku od 2015., sudac Petričević 2018.
pred sobom nije imao dva ozbiljna tužitelja koji su 30-ak godina 'drmali' Novom Gradiškom, nego jednog ražalovanog
komunalnog političara koji bi Novom Gradiškom tek 'drmati' želio.
Osim
toga, taj sudac više nije bio impresioniran predrasudama o tuženicima kao
'notornim kriminalcima', nego ih je tretirao kao legitimne predstavnike svojih
medija i struke te je sukladno toj činjenici vodio proces, a presudu donio isključivo
temeljem 'činjeničnog stanja u spisu'.
Dakle,
2015. godine, sudac Petričević je 'morao' donijeti presudu koju su od njega očekivali moćni 'drugovi' i licemjerno društvo - jer je štitio svoj status u sudnici i ugled u zajednici, a 2018. godine mogao je suditi sukladno osobnom dignitetu i profesionalnom integritetu - jer je pred mirovinom.