PREDVODEĆI misno slavlje u mostarskoj prvostolnici 'Marije Majke Crkve', biskup Ratko Perić, između ostalog, reče: „I Isus je bio emigrant, ali današnje migracije su drukčije, imaju političku pozadinu… Isusova obitelj je bila emigrantska, ali današnje migracije imaju drukčije motive", zbog čega je pozvao katolike neka „čuvaju vjeru i domovinu".
Kako ne bismo vraćali se u prošlost - do samog Isusa - i uspostavljali bratstvo među ljudima i narodima. Kako ne bismo, na primjer, ljubili Srbe i Muslimane „kao same sebe". Dakako, ni migrante, mada oni nisu agresori u našoj zemlji, nego (i) mi u njihovoj.
„Današnje migracije imaju drukčije socijalne oznake, masovno se pripremaju, imaju političku pozadinu te pozivaju na mijenjanje struktura u državi i društvu", rekao je biskup Perić, a potom sam sebi skočio u usta podsjećajući kako je Isusova obitelj pobjegla u Egipat nedugo nakon njegova rođenja u Betlehemu, zbog zapovijedi kralja Heroda da pobije svu djecu mlađu od dvije godine jer je strahovao da bi ga "novorođeni kralj" mogao svrgnuti s prijestolja.
Kao da Herodov strah od svrgavanja s prijestolja nije par excellence politička motivacija za ubijanje. Kao da nisu Židovi, a potom i Rimljani, progonili Kršćane. Kao da nisu politeisti (mnogobošci), a kasnije i Kršćani, progonili monoteiste (jednobošce) Muslimane.
Kao da Židovi, Kršćani i Islam ne slave Mojsija na isti način - kao praoca svećenika, vjeroučitelja, koji je Izraelce kao izbjeglice-prognanike izveo iz egipatskoga ropstva. Kao da nije, tijekom tog migrantskog hoda, cijeli narod od Boga primio Deset Zapovjedi. Kao da nije, upravo taj Bog, upravo s izbjeglicama i prognanicima, utemeljio Židovstvo iz kojeg su kasnije rodile se njegove 'frakcije' - Kršćanstvo, a potom i Islam.
Kao da se odvratna američka pohlepa za tuđim dobrima ne ostvaruje izvozom demokracije kroz puščanu cijev upravo u prapostojbini sve tri monoteističke vjere: Židova, Kršćana i Muslimana. Kao da ondašnji Pilat i sadašnji Trump nisu dvije stranice iste kovanice. Kao da današnje izbjeglice i prognanici nisu posljedica anglo-američkih pljačkanja njihovih zavičaja. Kao da tako nastale izbjeglice i prognanici nemaju pravo potražiti utočište u zemljama onih koji su ih prognali: u Americi, Engleskoj, Njemačkoj, Francuskoj… i Hrvatskoj.
I ako, usput, ti migranti ne poštuju baš previše svoje domaćine Amerikance, Engleze, Nijemce, Francuze... i Hrvate, što je tu neobično? Što je tu neprirodno? Što je tu neočekivano? Što je tu neopravdano? Što tu nije ljudsko? Nema tih žrtava koje su ljubile svoje krvnike, a Amerikanci i njihove sluge na Bliskom istoku jesu krvnici, dok migranti jesu njihove žrtve.
„Mi moramo evanđeoski svakog putnika primiti, bolesnika liječiti, ali i svoju kršćansku vjeru njegovati i domovinu čuvati", reći će biskup Perić bez uputa kako to kršćani - pardon katolici - trebaju činiti. Kako misli domovinu čuvati: s vojskom na granici vilajeta koji, usput budi rečeno, niti nije njegov nego 'turski'. 'Njegov' će biti tek kad se ostvari 'velika Hrvatska'.
Dakle, čovjek ledena srca, lider 'Crkve u Hrvata' koja propovijeda stvaranje hrvatskog katoličkog geta u srcu Europe - dok sebe i kolege vidi kao jedinicu mjere propisanog ćudoređa - prisutnima na jednom od dva najsvetija obreda tijekom godine, farizejski govori o „evanđeoskom primanju svakog putnika", ali tako da „domovinu čuvamo" što, jelte, najlakše je učiniti - kako zagovaraju velikomađar Viktor Orban i njegova kolaboraciònistkinja Kolinda Grabar Kitarović - sa žicom na granici i vojskom iza nje.
„Ni našem mladom kralju Kristu Isusu nitko ne može prigovoriti da ne zna kako živimo jer je prošao naš križni put od rođenja do smrti. On daje vrijednost i dostojanstvo našem životu", bez micanja svojih čupavih obrva, hladno, kako i priliči moćniku državne Crkve, reći će biskup. Naime, Ratko Perić, Vlado Košić i njima slični klerici, ne slijede temeljne Kristove misli i djela. Obrnuto, čine sve kako se Kristova riječ ne bi oživotvorila u „čuvanoj Hrvatskoj". Papa Franjo, kojeg prezire previše ovdašnjih crkvenih velikodostojnika i njihovih sljedbenika, upravo na Božić, upozorio je na „tmine" u njihovim srcima.
Što je svojom propovjedi, ustvari, prvi hercegovački dušobrižnik poručio katolicima? Ono što 'Crkva u Hrvata' inače čini - pozvao je na čuvanje zemlje, a u njoj na zajedništvo našeg vjerničkog naroda, dakako, pod upravom kršćanskih vođa, kako ne bismo bili kontaminirani od drugih i drukčijih. Kako ne bismo vraćali se u prošlost - do samog Isusa - i uspostavljali bratstvo među ljudima i narodima. Kako ne bismo, na primjer, ljubili Srbe i Muslimane „kao same sebe". Dakako ni migrante, mada oni nisu agresori u našoj zemlji, nego (i) mi u njihovoj.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
Tonda28.12.2019. u 15:14
Sumo borci , koji su stoljećima uz vladajuće mogu neukome puku govoriti što god hoće,i uvijek će tako biti sve dok se mi pozivamo i odobravamo vatikanske ugovore i dodvoravamo se.Crkva je već odavno pobjegla od naroda i biblije.Vatikanski zidovi... Prikaži sve zidovi kriju mnoge tajne dogovore oni nisu samo država oni su orgganizirani na jedan svojstven naćin gsje godinama koriste lakovjeran narod da zadovolje svoje potrebe,Sad im je na čelu jedan od največih likova u povijesti Papa Franjo ,kojeg iznimno cijenim međutim sumo borci iz pozadine rovare protiv njega jer im kvari planove
-