Kolumne : Kritika znatiželjnog uma

Željka Gavranović

Kolumna

Kritika znatiželjnog uma
Piše: Željka Gavranović
Objavljeno: 25.7.2021. u 21:30
Prikaza: 5502
|

Svaki dan neka bude njihov i vaš

Volite i grlite svoje bake i djedove. Dok ih još imate.

root : Volite i grlite svoje bake i djedove. Dok ih još imate.Jelena Božić u zagrljaju svoje unuke(Foto: SBplus)

Životna svakodnevica nerijetko postaje kolotečina u kojoj smo usmjereni na vlastite potrebe. No, možda današnji dan to promijeni.

„JA sam s tobom u sve dane" - poruka je koju je papa Franjo poslao povodom prvog Svjetskog dana baka, djedova i starijih osoba. Od danas, taj će se dan obilježavati svake godine, posljednje nedjelje u srpnju.

Iza svih nas teško je razdoblje, a posebno je teško ono bilo starima, bolesnima i nemoćnima koje je koronavirus odvojio od njihovih najmilijih. Ništa lakše nije bilo ni onima koji se od svojih starih i voljenih nisu smjeli oprostiti uživo te nastavljaju živjeti sa spoznajom da su oni 'otišli' sami, okruženi eventualno nepoznatim osobama i zdravstvenim osobljem.

Ima li, stoga, veće motivacije od te da baš sada počnemo slaviti prisutnost dragih i starijih ljudi u našim životima, da se podsjetimo koliko nam znače i vrijede.

Tražeći sugovornika za današnji dan, u mom slučaju nije bilo potrebno puno razmišljati. Vrlo brzo odluka je pala baš na moju baku. Osmero djece, s kojima je već tri desetljeća bez supruga, 28-ero unučadi, devetero praunučadi - tek su brojčani pokazatelji veličine, vrijednosti i bogatstva njezina života koji je, rekli bi neki, već u zalasku, ali iza kojeg je ostalo puno. Toliko toga još ona može pružiti svima koji je okružuju, a odavno je došlo vrijeme da svi mi njoj pružimo barem upola toliko.

I dok će drugima Jelena Božić iz Ruščice danas biti tek obična 85-godišnjakinja, za mene će uvijek biti osoba s kojom sam prvi put izmolila Očenaš, ona s kojom sam napravila prve domaće rezance, netko komu nije bilo teško praviti mi kasne večere i kod koga su dani, zbog ispunjenosti i sadržajnosti, uvijek trajali duže. Njezine su banane, kupljene od skromne mirovine, uvijek vrijedile više od drugih poklona, a vrijedne i čvrste ruke predstavljale su vodilju kroz život.

U kući punoj djece i poslova koje je trebalo obaviti, a čija je sva četiri stupa prerano morala početi nositi sama, za nas joj ništa nije bilo teško napraviti, a grubih riječi, kamoli udaraca, nikad nije bilo.

Imati baku na selu za gradsku je djecu bila privilegija. U nama je uvijek tinjala nada da ćemo jednoga dana živjeti baš s bakom koja nam je dopuštala gotovo sve i pružala nam maksimalnu slobodu, ne ljuteći se što smo se ponekad iz vana vraćali prekasno ili što nas satima nije mogla pronaći.

Danas je njezina kuća daleko praznija, malotko u svakodnevici pronalazi vremena za nju i njezine staračke boljke. Zaboravili smo pomalo što je sve činila za nas, puštamo druge stvari da nam budu bitnije, preče od nje.

Zbog vlastitog osjećaja da nam više nije potrebna i ona polako kopni, kao da je svoju misiju i zadaću na ovom svijetu ispunila. Takav je životni ciklus i tako to valjda mora biti. No, zato su tu dani poput ovog da nas podsjete na one koji su za nas dali sve.

Danas mi baka više ne može ispeći domaće lepinje u krušnoj peći, ali toliko mi ih je u životu napekla da taj miris iz djetinjstva sigurno neće tako lako napustiti moje sjećanje i osjetila. Danas ona ne razumije sve što joj govorim i ne podržava neke moje životne odluke, ali onda kada je trebalo, čuvala mi je leđa i usmjeravala u njih sve vjetrove svijeta. Danas zaboravlja stvari koje su meni bitne, ali ona je ta koja me je naučila najbitnijim životnim vrijednostima.

Neki od nas, također će doživjeti deveto desetljeće života i tek tada ćemo se možda sjetiti naših starih, svega što im nismo znali ili željeli pružiti.

Stoga ih zagrlite danas. Govorite im koliko vam znače. Volite svoje bake i djedove dok ih još imate. Čak i onda kada oni za vas više ne budu mogli učiniti ništa, čak i onda kada vam postanu dosadni i naporni, čak i onda kada u svojoj bolesti promijene narav ili ponašanje, čak i onda kada to, naizgled, prestanu biti oni. Jer dio sebe oni su izgubili stvarajući nas.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala sbplus.hr.

Broj komentara: 0

Komentirati članak možete samo ako ste prijavljeni!

RegistracijaPrijava

Komentari članaka objavljuju se u realnom vremenu. SBplus.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani.

Ostali članci u kolumni
SBplus.hr, Slavonski Brod : 'Shvaćaš li ti, dijete, što to ovdje piše?'

Komentar tjedna

'Shvaćaš li ti, dijete, što to ovdje piše?'

25.4.2021. | 21:30
SBplus.hr, Slavonski Brod : Jedni u Savjet primaju samo HDZ-ovce, drugi svakog osim njih

Tko je bolji i pošteniji?

Jedni u Savjet primaju samo HDZ-ovce, drugi svakog osim njih

3.3.2021. | 15:15
SBplus.hr, Slavonski Brod : Saborska zastupnica od kolega očekivala priznanje da lažu?

Nemiri u saborskim klupama

Saborska zastupnica od kolega očekivala priznanje da lažu?

30.11.2020. | 21:00
SBplus.hr, Slavonski Brod : Zaslužuje li itko 'presudu ulice'?

Komentar tjedna

Zaslužuje li itko 'presudu ulice'?

15.11.2020. | 21:00
SBplus.hr, Slavonski Brod : Crna kronika i koronavirus - dobitna kombinacija?

Komentar tjedna

Crna kronika i koronavirus - dobitna kombinacija?

1.11.2020. | 21:00
SBplus.hr, Slavonski Brod : Brujalo je korzo i brzo utihnulo

Komentar tjedna

Brujalo je korzo i brzo utihnulo

16.8.2020. | 22:15
SBplus.hr, Slavonski Brod : Ne budi 'hejter'. Budi kao Ona.

Komentar tjedna

Ne budi 'hejter'. Budi kao Ona.

14.6.2020. | 21:00
SBplus.hr, Slavonski Brod : 'Dajte nam imena zaraženih!'

Komentar tjedna

'Dajte nam imena zaraženih!'

5.4.2020. | 21:00