POMIRLJIVE poruke ljubavi i zajedništva karakteristične su za blagdansko razdoblje. Stoga je, tradicionalno, početkom tjedna, mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije, kardinalu Josipu Bozaniću, svom 'bratu u Kristu', uputio čestitku u kojoj su najupečatljivije bile riječi o tomu kako je „svako bogočežnjivo ljudsko biće pozvano da otkrije tajnu Božića, uroni u neizrecivost ljubavi Božje i podijeli je sa svojim bližnjima". Ti su bližnji tijekom Božića svi - pa bili oni i Srbi. No, kad Božići prođu, pravila se mijenjaju pa sa svih oltara, po dobrom starom običaju, počinje političko navijanje za određene struje.
Priliku da čestita sugrađanima, mada ne i 'braći u Kristu' (nisu si toliko dobri kao gore spomenuti akteri), iskoristio je i glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Slavonski Brod, Husret ef. Hasanović, podsjetivši nas da smo, zapravo, svi jednaki - uz iste strahove i radosti. To smo, valjda, i sami bez njega trebali znati. Ali oni koji nisu, iz toga su, nadamo se, mogli zaključiti kako ipak nismo toliko različiti kakvim nas čine ili, barem, pokušavaju činiti sve te silne religije.
Duhu se hrvatskog zajedništva u današnje vrijeme najbolje može osvjedočiti na dva mjesta - nogometnim stadionima, odnosno, utakmicama koje igra reprezentacija ili, pak, u kafićima. U potonjim su Brođani proveli ovogodišnji Badnjak. S obitelji se, kažu neki, ionako dovoljno druže u inozemstvu koje im je pružilo siguran dom i posao, dok se u 'pravoj domovini', u koju se vraćaju tek kada se na kalendaru zacrveni više brojeva u nizu, trebaju posvetiti prijateljima koje ne vide ostatak godine. Glasna glazba i potoci alkohola izvrsna su kulisa takvih druženja, nakon kojih slavonskobrodski ugostitelji radosno trljaju ruke. Šaljivo bi zaključili hrabriji - što god da se Isusu dogodi, mi pijemo. No, to još uvijek nije sve - pokoju kunu više zaradit će kafići i tijekom novogodišnje noći, kada će na glavnom gradskom Trgu, s nove glavne pozornice pod kupolom, Brođane zabavljati Luka Nižetić.
Zaboravili su Brođani stare Badnje običaje - položaj, šibanje i darivanje djece za dobru i plodnu godinu,… - te su se okrenuli nekim novim vremenima. U tim vremenima neće se više miješati s putnicima koji iz autobusa izlaze na graničnu kontrolu, nego će pješaci koji prelaze most preko rijeke Save u Slavonskom Brodu, morati stazom namijenjenom isključivo njima. Na početku ili kraju te staze, ovisno kako tko doživljava svemir, pažljivije će ih pretresati granični policajci i carinici kako bi utvrdili da nitko od njih ne šverca nedopuštene količine određenih artikala. Bake i djedovi koji 'preko' idu kako bi uštedjeli koju kunu, morat će dobro pročitati što se preko granice smije, a što ne smije nositi, a udarac po džepu mogao bi uslijediti i nakon što ih policija uhvati da tom posebnom stazom voze svoje 'ljubimce na dva točka'.
Slika tih istih starih ljudi bit će u retrovizorima automobila njihove djece kada ih za nekoliko dana budu napuštali, s 'gepecima' punima slanine, kobasice, čvaraka, smrznute sarme,… Baš svega i svačega što je bilo puno teže unijeti u Europu u vrijeme kada joj nismo niti pripadali.
Pripadamo li joj uistinu sada ili će, tek, Schengen i euro odraditi svoje, čini se - subjektivna je stvar svakog građanina, dojam, pitanje percepcije. U svakom slučaju, peti će nam dan nove godine zasigurno 'uljepšati' stara stanarka ili novi stanar Pantovčaka. Izbor je stvarno raznolik, nudi nam se štošta - od plaće u visini osam tisuća eura do predsjednika sa (osebujnim) karakterom. Gotovo da bismo, umjesto zaokruživanja brojke jedan ili dva, petog siječnja radije u suzama zapjevali - „Sude mi".
Ipak, bit će tada već lakše, proći će ovo blagdansko vrijeme pa ćemo opet moći biti svoji - napadački nastrojeni, ljuti na političare, gnjevni na zvijezdu pod kojom smo rođeni. Ni vlastita nam braća (u Kristu) tada neće biti 'braća', a u prigodnim ćemo situacijama iz vreće svojih emocija izvlačiti jednako prigodne teme o prošlosti, o tomu gdje je tko bio '91., tko je više volio Franju, a tko Tita.
U međuvremenu, oni koje smo nekad ranije zaokružili ili im neposrednijim putem omogućili da zasjednu u Hrvatski sabor, samo na naknadama i troškovima, godišnje će skupiti iznos plaće koju netko zaradi u dvije godine, ribajući podove i toalete. Takvi se neće imati potrebe okretati ni za čim, niti će provjeravati u retrovizore što su ostavili za sobom jer nova im godina može donijeti samo još bolje - i više.
Umjesto u osvijetljenim izlozima i bljeskavim lampicama, svjetlost ćemo u tom mraku moći pronaći jedino u sebi. Nekako se čini da će ga brže i lakše vidjeti oni koji su drugima braća i onda kad nema Krista da ih na to podsjeti i blago 'pogura'.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -