Slavonskobrodski korzo(Foto: Ž.G./SBplus/arhiva)Život nije bajka, ali često se čini kako situacije u njemu pokazuju sraz dobra i zla. Što, u konačnici, pobjeđuje - stvar je svakog pojedinca koji je, kako je davno zaključio Cesarić, itekako bitna kap u velikom slapu.
NAJČITANIJI ovotjedni članak objavljen na portalu SBplus,
priča je novinara Drage Hedla za Telegram o poznatoj slavonskobrodskoj obitelji, čiji su članovi na elektroničkoj javnoj dražbi dali gotovo 60 ponuda
za nekadašnju PAN-ovu trgovinu i park u Malom Parizu, želeći lažno dignuti cijenu
nekretnine kako bi od nje 'odbili' druge ponuđače, a potom je dobili za 'male
pare'.
Kada je u pitanju stjecanje koristi i imovine na takav
način, nije to nikakav novi obrazac ponašanja u Lijepoj Našoj. Domišljatosti i
zaobilaženju pravila nema kraja kada je cilj profit. Obično u takvim
situacijama manje igrače zgaze veliki.
Iako zakon pravi oštru crtu između nemoralnog ponašanja i
protuzakonitog djelovanja, oni s novcima dobro su oboružani stručnjacima koji
ih provlače kroz rupe u člancima i stavcima. Tako će i ova priča završiti na
zaključku suda da se radi o „očitoj zloupotrebi prava na štetu stečajne mase i
vjerovnika s ciljem da se jeftino i po početnoj cijeni, domognu navedene
nekretnine” - zaključku koji je uslijedio tek nakon žalbe ostalih sudionika
javne dražbe.
Mada ostaju u internetskim bespućima, ni ljaga koju
novinarski članci i istraživanja bace na takve postupke, ne traje dugo. Brujalo
je brodsko korzo nekoliko dana i - utihnulo. Kao namjerno potisnuta negativna osobna
sjećanja, čini se da ljudi i takve stvari od ogromne važnosti za društvo (pre)brzo
zaboravljaju.
Zaboravio, ipak, nije Mijo Kokanović, prvi načelnik Općine Gundinci.
Mada mu nakon 'napada' na predsjednika Županijskog suda, Mirka Svirčevića,
odnosno, osobne ispovijesti na portalu SBplus čak i komentatori poručuju neka
odustane od borbe protiv vjetrenjača. Zaborav je, valjda, to odustajanje i
poraz pred spoznajom da su neki nedodirljivi jer je trulež preduboko zahvatila
sve nas da bi bilo moguće promijeniti nešto s nekoliko hrabrih pojedinaca.
Vjerojatno se i drugima nerijetko javljaju pitanja o onima
koji su uzrok te truleži i njihovom stanju svijesti nakon gašenja noćne lampe i
introspekcije u mraku spavaće sobe, smještene u nekretnini stečenoj tko zna
kako. Pitanja poput onih o individualnoj odgovornosti gazitelja prema onima
koji su gaženi, grižnje savjesti u onom kutu mozga koji zna, mada je ušutkan,
da je dio procesa koji pospješuje truljenje svega oko sebe.
Ipak, da je to beznađe i propadanje tako nemoguće
zaustaviti, odavno društva više ne bi bilo. Na svojim leđima njegov preobražaj
i samoobnovu nose neki sasvim drugi likovi - karakteri kao iz pisanih djela. O
njima posljednjih mjeseci piše novinarka SBplus-a, Marija Radošević. Na
nekoliko 'stranica' donosi živote onih koji uistinu mijenjaju svijet. Priča
poput današnje, o 'viteškom' liječniku Vladimiru Jerkoviću, (i) mladima vraća
nadu, pokazuje kako živjeti, kako pobijediti u svakom smislu - čak i u ovakvoj
sredini, zemlji koju s pravom Apsurdistanom zovu.
Ružno je kazati 'isplati se biti dobar' jer tu baš i nema
nekog izbora - takav ili jesi ili nisi, sve drugo je kalkuliranje. No, pozitivna
potvrda takvih života ipak ruši beznađe koje je, čini se, u današnje vrijeme
najbrži katalizator onog opisanog truljenja.
Takvi ljudi ne moraju biti znanstvenici, doktori,
političari,… 'svjetlo u mraku' mogu biti i prvi susjedi - kako pokazuje
ovotjedna priča o Brođankama koje mijenjajući svoju mikro-okolinu, zapravo,
čine svoj grad ljepšim i boljim mjestom.
I sve je u tom pogledu rečeno komentarom našeg čitatelja
koji glasi: „Svaka čast ovim curama. One su u prvom redu primjer svojoj djeci,
što je nemjerljiva stvar. Ovako se odgajaju društveno i socijalno osjetljivi
građani. Male stvari i mali koraci pomiču planine".