Josip Štimac(Foto: istarska-policija.gov.hr)Zagrebački policajac Josip Štimac bio je najbolji na natjecanju policajaca motociklista. Rodom je iz Požege, a motocikle je zavolio još u djetinjstvu.
DOLASKOM proljeća povećat će se broj motociklista, mopedista
i biciklista na cestama, a pridržavaju li se propisa oni i ostali sudionici u
prometu budno će paziti i zagrebački policajac Josip Štimac (33), piše 24 sata čiji članak prenosimo u cijelosti.
Ovaj Požežanin, koji radi u I. postaji prometne policije
trenutno drži "titulu" najspretnijeg policajca motociklista u
Hrvatskoj. Naime, lani u listopadu osvojio je prvo mjesto na Memorijalu Šime
Buzov, natjecanju prometnih policajaca u vožnji spretnosti na motociklu. S kolegom
iz Policijske uprave zagrebačke Ozrenom Drakslerom bio je najbolji i u ekipnoj
kategoriji. Natjecalo se po dvoje motociklista iz svih policijskih uprava,
dvoje iz vojne policije i dvoje iz Mobilne jedinice prometne policije.
- Nije to ništa zahtjevno, to su dvije kraće vožnje dužine
oko minutu. Na poligonu se nalaze svi elementi prisutni u svakodnevnoj vožnji,
od slalom vožnje, polukružnih okretanja, vožnje po uskom kroz prepreke i
slično. Tko se tu najbolje snađe i ima najmanje grešaka, taj bude prvi. Prošle
godine sam to bio ja. - skroman je Štimac, koji je godinu ranije bio osmi.
Inače vozi službenu Hondu, no natjecanje je odradio na policijskom BMW-u.
Vozi od malena
Otkriva nam kako se ljubav prema vozilima na dva kotača
javila još u djetinjstvu.
- Doma smo imali jednog starog, malog Tomosa kojeg sam malo
sredio pa mi je baka, kad sam imao 14 godina, platila vozački ispit. Položio
sam za moped i počeo voziti. - prisjeća se Štimac.
Policijsku akademiju upisao je 2009. godine.
- Od 2010. radim u policiji i odmah sam došao u I. postaju
prometne policije. Nakon što sam odradio vježbenički staž i položio državni
ispit 2012. sam položio za motor i otad sam motorist. - pojašnjava Štimac.
Na pitanje koliko je najviše potegao dok je pokušavao nekoga
zaustaviti, odgovara da je to bilo oko 240-250 km/h, koliko idu policijski
motori.
- Naravno paziš na sve u tim trenucima koliko možeš jer su
to velike brzine i to je izuzetno opasno. Nema svrhe ako ćemo one što bježe
puštati, a samo pisati kazne onima koji stanu. - kaže Štimac. Iskreno priznaje
da se znalo dogoditi i da prekršitelj pobjegne, no njegova je sreća obično
kratkog vijeka jer ga policajci operativnim radom vrlo brzo pronađu.
Težina motora, koja je oko 300 kilograma, ne stvara mu
probleme u vožnji.
- Zna biti problem kad moramo voziti između auta jer je
motor dosta širok. Sama kilaža najviše se osjeti pri sporim manevrima, pri
okretanjima i tu je ona opasna jer može prevagnuti vozača. Zato i imamo ta
natjecanja i treninge spretnosti. Uglavnom se držimo na području grada, gdje
brzine i nisu tako velike, no spretnost je jako važna. - priča Štimac.
Teško mu je izdvojiti neku intervenciju, jer je svaka
posebna i drugačija. Ipak, prisjetio se jedne zgode kad je u okolici Zagreba
jednom dečku napisao kaznu jer nije imao kacigu.
- Došao je i njegov tata, malo je negodovao. Nakon dva
tjedna sam opet bio tamo na terenu, njegov otac me vidio kraj ceste, stao i
zahvaljuje. Pitao sam ga zašto, a on je odgovorio da mu je sin pao s motora,
ali je srećom, nosio kacigu jer je ranije dobio kaznu i to mu je vjerojatno
spasilo život. - govori.
Dosad je imao sreću da se nije našao u situaciji da mora
upotrijebiti službeni pištolj ili palicu i nada se da će tako i ostati. Sve su
uspjeli riješiti primjenom tjelesne snage, pepper spreja i lisicama.
Pao je tijekom
potjere
Unatoč svoj pažnji ni Štimac nije izbjegao pad s motora.
Bilo je to 2012. u Dubrovniku.
- Bilo je to prilikom potjere. Motorom sam pokušao blokirat
motoristu koji mi je bježao. Udario me, pali smo i on i ja. Na mene je pao
motor pa se nisam mogao podići. On se digao i pobjegao, ali smo ga našli kroz
nekoliko sati. Zadobio sam samo lake ozljede, pokoju ogrebotinu... Imamo svu zaštitnu
opremu, odijelo koje je izrazito otporno, kacigu... Sve kako bi ozljede bile
svedene na minimum. - priča nam Štimac.
Dodaje da ne bi sjedio i razgovarao s nama da tom prilikom
nije imao kacigu jer je pri padu udario njome u rubnik.
Ističe da kaciga mora biti homologirana, mora biti na glavi
i mora biti vezana.
- To su tri prve stvari koje svaki motorist mora napraviti
kad sjeda na motor. Kao u autoškoli kad jednom naučiš vezati se čim sjedneš u
auto to postaje tvoja rutina. - odlučno kaže.
U Zagrebu u zadnjih pet godina, govori nam Štimac, gotovo
je nemoguće vidjeti nekoga u vožnji na motoru bez kacige. Uglavnom se tog
propisa svi pridržavaju. Obično imaju i uredno registriran motor te vozačku
dozvolu.
Glazbenu karijeru
zamijenio je policijskom
Prije rada u policiji Štimac je svirao tamburicu.
Cijela njegova obitelj glazbeno je obrazovana, a kad se sastanu ima ih gotovo
za orkestar.
- Sestra i šogor su završili Muzičku akademiju, ona svira
klavir, šogor jednu tamburu, njegov brat drugu, njegov tata treću, moj tata
četvrtu, ja petu i još ako dođe kum, on svira šestu. Kad se sastanemo uvijek je
veselo, ne moramo zvati svirače. Druga sestra je završila glazbenu školu za
trubu, kao i ja, a najmlađa za klavir. - priča Štimac koji kod kuće rado
zasvira i djeci, piše 24 sata.