Ilustracija(Foto: AFN English)Radnička fronta napravila je listu nepravdi koje bi se trebale naći u Zakonu o radu.
KAKO piše Radnička
fronta, najave izmjena Zakona o radu pokazuju da Vlada i poslodavci složno
guraju u istom smjeru, još većeg pritiska na radnike, umjesto da smišljaju
načine za povećanje produktivnosti rada u Republici Hrvatskoj (industrijskim
politikama, zelenom tranzicijom,...).
Prije svega, valja reći kako se informacije o promjenama
potpuno netransparentno puštaju na kapaljku ne bi li se ispitala javnost, ali
bez uvida u dokument koji se u tajnosti drži i mijenja više od dvije godine.
Ono, pak, što je Vlada pustila u medije ipak djeluje kao
privremeno odustajanje od najrigidnije fleksibilizacije rada na neodređeno, a
to se daje zaključiti i prema reakciji nezadovoljnih poslodavaca. To su upravo
izmjene na koje je Radnička fronta upozoravala i u sklopu inicijative 'Za
radnički ZOR', a koje su išle prema daljnjoj fleksibilizaciji rada. Vladajući
se ipak nisu usudili u proceduru uputiti Zakon o radu koji bi uveo užase poput
„u potpunosti nepredvidivog radnog vremena” prema kojem je poslodavcu omogućeno
da mijenja radno vrijeme kako mu se svidi gotovo bez prethodne najave.
A takav „trik” ekstremističkog fleksibiliziranja radnika dok
mu 'kičma ne pukne', omogućio bi drugi trik koji je Vlada imala u rukavu – pola
radnog vremena koje bi radnik morao „odabrati” s obzirom na to da nije sposoban
za takvu gimnastiku. Na taj način se Vlada nadala prebaciti na radnice
(najčešće je riječ o ženama) socijalne servise koje je limitirala, pod
opravdanjem navodnih „mjera štednji" – to su briga o djeci (zbog nedovoljnog
broja vrtića), briga o starijima (zbog nedovoljnog broja domova za
umirovljenike), briga o osobama s invaliditetom (zbog smanjivanja opsega prava
OSI).
No, Vlada od najrigidnijih promjena ipak nije odustala, nego
ih je samo odgodila za „drugi krug” pregovora. Ono što je ostalo i čime će nas,
prema najavama iz medija, počastiti Vlada, ipak nije dobro, pa krenimo redom,...
Što sve nije dobro?
* ... da u izvanrednim okolnostima (npr. pandemija)
poslodavac može bez izmjene ugovora dogovoriti rad od kuće do 30 dana – vidjeli
smo kako su poslodavci rad od kuće koristili upravo na štetu radnika (iako su
za njih primali potpore) – a u smjeru potpune fleksibilizacije na štetu
radnika. Radnicima nisu plaćani troškovi (struje, vode, plina i drugih
komunalija), poslodavac se više nije brinuo za radni prostor radnika, sigurnost
na radu i sve ono što je ionako doživljeno kao nepotrebna tlaka poslodavcima.
* ... da se nije odlučnije krenulo u rezanje ugovora na
određeno. Naime nejasno je kako to Vlada misli smanjiti nesigurne ugovore o
radu s 25 posto na 17 posto ako je ostavila i sada aktualnu mogućnost sklapanja
„najviše tri uzastopna ugovora na određeno u tri godine”, mijenjajući samo to
da se a nakon 3 godine novi ugovor može sklopiti tek nakon prekida od 12
mjeseci (a ne dosadašnjih 2 mjeseca). Ovime se radnike stavilo u nepovoljniji
položaj, a ne prisililo poslodavca koji nakon 3 godine radnika treba za stalno
zaposliti. Poslodavac će jednostavno uzeti drugog radnika, da ne spominjemo da
za sezonce da ovo pravilo neće vrijediti (iako se uvodi ugovor na neodređeno za
sezonce).
* ... da se „fiktivno” nastoji smanjiti kritična statistika
ugovora na određeno. Sada će se omogućavati sezoncima potpisivanje ugovora na
neodređeno – gdje će im poslodavac plaćati doprinose u mjesecima kada ne rade.
Iako je to bolje za sezonce od postojećeg stanja, to neće biti ugovori na
neodređeno. Vlada očito misli popraviti statistiku, ali ne i popraviti status
radnika. Radnik koji prima samo doprinose, nije stalno zaposlen radnik.
* ... da se povećavaju radni sati. Hrvatska je na samom vrhu
EU prema broju radnih sati – naši radnici rade više od prosjeka EU. Stoga
„omogućavanje” radniku da radi dodatnih 8 sati kod drugog poslodavca bez
privole prvog samo je prividno pogodovanje radniku, a realno znači urušavanje
osmosatnog radnog vremena izborenog sindikalnim borbama kroz stoljeća.
Povećavanje radnih sati postojećim radnicima znači i manju mogućnost
zapošljavanja novih radnika.
* ... da se platformski radnici izdvajaju kao poseban tip
radnika koji ima manja prava od drugih radnika. Iako je dobro da se nameće
poslodavcima plaćanje osiguranja od nesretnog slučaja radnika koji rade putem
platformi, platformski rad bi i u svim drugim pravima trebalo izjednačiti sa
„standardnim” radom, a ne pod opravdanjem „iznimnosti” platformskih radnika
omogućavati rad bez radničkih prava zajamčenih Zakonom o radu.
Radnička fronta će zajedno s inicijativom 'Za radnički ZOR' stoga uputiti svoje izmjene i dopune Zakona o radu koje će biti u korist
radnika.