
Foto: SBplus

Foto: SBplus

Foto: SBplus

Foto: SBplus

Foto: SBplus

Foto: SBplus/arhivaDom u Novoj Kapeli, 2013. godine

Foto: SBplus/arhivaDom u Novoj Kapeli, 2013. godine

Foto: SBplus

Foto: SBplus

Foto: SBplus
Na području Brodsko posavske-županije u 30 raznih domova i ustanova koje pružaju uslugu skrbi o starijim i nemoćnim osobama, smješten je 921 korisnik. U najvećem, slavonskobrodskom Domu umirovljenika ukupno ih je 272, no lista od čak 2025 osoba koje na ulazak u tu ustanovu čekaju i po desetak godina, pokazuje kako je zainteresiranih puno više.
SLAVONSKI BROD - Nakon strašne tragedije koja se nedavno
dogodila u Andraševcu kod Oroslavlja kada je u privatnom Domu za starije i
nemoćne osobe izgorjelo šestero korisnika Doma „Zelena oaza", još uvijek se
najviše razaznaje prebacivanje odgovornosti, od onih najbližih u Domu do
inspekcijskih službi i resornog ministarstva. No, za obitelji koje su izgubile
svoje drage, to ništa ne znači. A kao što znamo, nije to jedina teška nesreća u
domovima za starije, (slična se dogodila u Bjelovaru prije devet godina, kada
je zbog nemara države stradalo 11 osoba). Često smo mogli pratiti i vijesti o
zanemarivanju, raznoraznom maltretiranju, izgladnjivanju starih i nemoćnih koji
su povjereni na čuvanje i brigu uz ne tako mala izdvajanja novca.
Sveukupno je na području
Brodsko posavske županije, u 30 raznih objekata koji pružaju uslugu skrbi o
starijim i nemoćnim osobama, smješten je 921 korisnik.
Uznemirujuće je to posebice za potencijalne korisnike istih
takvih prostora u kojima će jednoga dana mnogi završiti, bez obzira na platežne
mogućnosti. Kako smo, naime, već desetljećima u Hrvatskoj dobno sve starija
nacija u potpuno novom vremenu u kojemu su mladi ljudi sve više fokusirani na
sebe i svoje potrebe ili su u potrazi za boljim životom iselili daleko iz ove
zemlje, a posao ovih koji su ostali više ne završava do 15 ili 16 sati, starije
osobe su prepuštene same sebi. Najgore dolazi kada se više ne mogu sami
poslužiti, otići do trgovine i liječnika pa nastaje muka kako za njih tako i za
mlađe članove obitelji, kamo ih smjestiti, u neki od javnih domova za starije, ako
su se na vrijeme upisali, ili pak u privatne domove čiji broj je svaki dan u
porastu, ali je i dalje nedostatan potrebama te za većinu preskup.
Gdje mogu biti zbrinuti stariji na području Brodsko-posavske
županije
Kakva je situacija na brodsko-posavskom području, koliko je
takvih pružatelja usluga uglavnom korisnicima treće životne dobi, ali i onima
koji su mlađi, no nesposobni sami voditi brigu o sebi te kako sve funkcionira,
pokušali smo doznati u županijskom Upravnom odjelu za zdravstvo, socijalnu skrb
i branitelje, nadležnom za izdavanje dozvola, kao i u ustanovama koje skrbe o
starijima i nemoćnima.
„Zbog nedavnog stupanja na dužnost privremenog pročelnika, u
postupku sam upoznavanja trenutnih uvjeta, kapaciteta i funkcioniranja domova.
Nakon što budem imao konkretne i točne podatke, naknadno ću upotpuniti odgovor",
odgovorio je SBplus-u privremeni pročelnik Upravnog odjela Branko Sabo, šaljući
listu objekata koji pružaju usluge starijima i nemoćnima na ovom području.
Tako navodi 23 obiteljska doma koja skrbe za ukupno 403
korisnika. Smještaj starijih i nemoćnih moguć je i u četiri trgovačka društva,
dva u Slavonskom Brodu, Novoj Gradiški i Štivici te tri ustanove od kojih je najveća slavonskobrodski Dom za starije i nemoćne. Sveukupno je na području Brodsko posavske županije
u 30 raznih objekata koji pružaju uslugu skrbi o starijim i nemoćnim osobama
smješten 921 korisnik.
Žitelji Županije nemaju novca za privatne domove, a red na
državne ne dočekaju
Zanimalo nas je i je li županijski Upravni odjel u kontaktu
s inspekcijskim službama, koliko često te raspolažu li podacima o
funkcioniranju domova, kao i to jesu li kapaciteti zadovoljavajući, no odgovore
nismo dobili pa ćemo ih kada stignu, naknadno objaviti.
Temeljem podataka koje su stigli mogli bismo zaključiti kako
je na brodskoposavskom području, jednako kao i u ostatku Hrvatske, mali
postotak umirovljenih i starih osoba smješteno u ustanove u kojima netko o
njima vodi brigu.
U Domu postoji i lista
prioriteta. Ona se odnosi na starije od 90 godina, ratne vojne invalide, civilne žrtve rata,
hrvatske branitelje i obitelj poginulih branitelja, osobe koje su upućene preko
Centra za socijalnu skrb i slične slučajeve.
Najveća takva ustanova u Slavonskom Brodu je Dom za starije
i nemoćne koji funkcionira preko tri desetljeća u ulici Kraljice Jelene u čijem
je sastavu i dislocirani objekt u Novoj Kapeli. Ukupan broj korisnika je, prema
riječima ravnateljice Marije Fadljević, 272 od čega je većina (241) korisnika u
brodskom, matičnom Domu, a njih 31 u Kapeli. No, lista čekanja je prilično
dugačka pa 2025 zainteresiranih čeka svoj red za ulazak u ovu ustanovu i do
desetak godina.
„To, ustvari, nije prava brojka jer događa se da upisani
dođu na red pa kad ih obavijestimo o tome, oni odbiju i kažu da će još neko vrijeme
provesti kod kuće", za SBplus objašnjava ravnateljica situaciju koja je i u
ostalim ustanovama te vrste netransparentna jer se, primjerice, događa da se
iste osobe upišu na čekanje u više domova.
Naravno, u Domu postoji i lista prioriteta. „Ona se odnosi
na starije od 90 godina, ratne vojne invalide, civilne žrtve rata, hrvatske
branitelje i obitelj poginulih branitelja, osobe koje su upućene preko Centra
za socijalnu skrb i slično." navodi ravnateljica.
Cijene smještaja su različite i uz sufinanciranje države od
50 posto, iznose 2920 kuna za jednokrevetnu te 2150 kuna za dvokrevetnu sobu,
dok je cijena za apartman s jednim krevetom 3660, a dvokrevetne apartmane
korisnici plaćaju 3280 kuna. Smještaj u stacionaru, pak, iznosi 2680 kuna. Dom
nema registriranu palijativnu skrb premda ima takvih bolesnika koji su
smješteni u stacionaru.
Za razliku od ustanova u koje spadaju i privatni domovi, obiteljski su obrt i ne
podliježu istim kriterijima. Tako, primjerice, nisu obavezni zapošljavati stručno
osoblje, za medicinsku pomoć i slično.
Svu brigu o korisnicima vodi 94-ero zaposlenih među kojima
je tridesetak stručnih osoba, medicinskih sestara, njegovateljica, socijalni
radnik, radni terapeut, fizioterapeut. Svi oni se, prema riječima ravnateljice,
trude učiniti korisnicima vrijeme u Domu što primjerenijim. „Svaki dan imaju
neke aktivnosti; tjelovježbu, ples, pjevanje, uređenje okoliša i druge sadržaje
prema njihovim interesima."
No problem je, kao i u ostatku Hrvatske, nedostatak
kapaciteta. I ovaj Dom je, naime, pripremio projekt nadogradnje postojećeg
brodskog Doma i izgradnju novoga u Novoj Kapeli, no uz svu pripremljenu
dokumentaciju i ishodovane građevinske dozvole, u Državi nema sredstava za
gradnju, a trenutno nema ni natječaja za europska sredstva.
Uz sve ranije primjedbe i prozivke prema reakcijama građana,
čini se kako država nije puno naučila i nije povećala broj ustanova koje bi
skrbile o starima i nemoćnima kojih je sve više, kao što nije pojačala obećanu
kontrolu i sustav nadzora koji je neminovan, a što potvrđuju i zadnji tragični
događaji.
U plaćanju privatnih domova, moraju pomoći djeca
Uz ovaj, najpoznatiji Dom za starije u Slavonskom Brodu, na
čiji rad proteklih nekoliko godina nema značajnijih primjedbi (a bilo je prije
sedam godina zbog neprimjerenog smještaja u Kapeli), popriličan je broj
privatnih domova za iste namjene, kako u gradu tako i u selima.
Primjerice, u središnjoj gradskoj Zrinskoj ulici već četiri
godine funkcionira nešto veći Dom „Jadranka" s 55 korisnika i 23 zaposlene
osobe.
„Mi smo ustanova registrirana pri Ministarstvu za
demografiju. Radimo prema propisima, što je potvrdio i nalaz inspektorata iz
Zagreba nakon obilaska prije godinu i pol dana.", za SBplus kazala je vlasnica
Robertina Hodžić.
Korisnici dolaze na preporuku ili po vlastitoj prijavi ako
si to mogu priuštiti, a o njima brinu 23 osobe među kojima su i medicinske
sestre, njegovatelji, fizioterapeut - baš kao i u javnoj ustanovi. Premda ne
voli razgovarati o cijenama, vlasnica ipak navodi kako se one kreću od 4300
kuna na više za smještaj u trokrevetnim sobama i stacionaru.
„Za iste uvjete cijene su i veće u Zagrebu, ali mi gledamo
da se prilagodimo financijskim mogućnostima ljudi u siromašnoj Slavoniji", veli
44-godišnja vlasnica, kojoj je u početku posao sa starijima bio stresan, no srodila
se, kaže, s korisnicima koji znaju biti duhoviti, veseli te donijeti toplinu i
radost. Popunjenost ovoga kao i ostalih privatnih domova za starije potvrđuje,
pak, kako ima i onih s većim primanjima koji si mogu priuštiti takav smještaj
ili im za njega sredstva dotiraju djeca koja žive i rade izvan zemlje. Obični
smrtnici s prosječnom mirovinom od oko 2400 kuna to samostalno nikako ne mogu.
Obiteljski domovi nisu ustanove, nego su registrirani kao
obrti
Udomiteljske obitelji posebna su priča i kao što vidimo
prema dobivenim podacima iz Županije, njih niti nema na popisu. No, čini se
kako je njihov broj puno veći od domova. Za razliku od ustanova u koje spadaju
i privatni domovi, obiteljski domovi spadaju u obrt i ne podliježu istim
kriterijima. Tako, primjerice, nisu obavezni zapošljavati stručno osoblje, za
medicinsku pomoć i slično no veliki dio osoba je smješten upravo u
udomiteljskim domovima zbog nemogućnosti plaćanja privatnih ili zbog dugog
čekanja u državnim domovima.
Prema informacijama dobivenim od vodećih osoba navedenih ustanova,
moglo bi se zaključiti kako sve funkcionira bez greške. Tako je i kod ostalih,
no nitko baš ne voli da se novinari „muvaju" po prostoru i ispituju korisnike.
Doduše, ni korisnici sigurno ne bi rekli da nešto ne valja jer tu ostaju i to
im je sad jedini dom. A i to bi trebali obavljati inspektori kojih je, kao što
se moglo čuti ovih dana, premalo, svega desetero na oko 4000 objekata koje
trebaju obići u Hrvatskoj. No, njihov nalaz potvrđuje kako domovi ipak ne
funkcioniraju jer su od 164 nadzora u prošloj godini kod čak 130 utvrđene nepravilnosti.
Je li bilo pritužbi i na funkcioniranje u domovima na
brodsko-posavskom području, pokušali smo doznati u Uredu pučke
pravobraniteljice Lore Vidović, no zbog zatrpanosti upitima sa svih strana, odgovor
će, obećali su, stići naknadno.
Zbog svih prekršitelja pak, nužno je postrožiti nadzor da bi
korisnici dostojno proživjeli dane koji su im preostali izvan vlastitog doma.
A najveći dio starijih (preko 90 posto) ipak do kraja ostaje
živjeti u vlastitim stanovima ili s obitelji i država o njima ne skrbi ni na
koji način.
Možda će nešto bolju sliku pokazati primjena novog Zakona o
socijalnoj skrbi, prema kojem bi sustav morao bolje funkcionirati - većom
brigom o starijim osobama, ujednačavanjem kvalitete u javnim i privatnim
domovima te većom brigom o obiteljskim domovima, odnosno, strožim sankcioniranjem
prekršitelja.
No, zbog nedostatka osoblja (posebice medicinskih sestara i
njegovatelja koji su otišli iz Hrvatske u potrazi za većim plaćama) pa i malog
broja inspektora koji fizički ne stignu kontrolirati sve koji pružaju ove
usluge, teško je povjerovati kako će za tu posebno osjetljivu socijalnu skupinu
ljudi – skoro doći ljepši dani.