2152
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD – Zamislite da jednostavno jedan dan zaboravite ustati, da zaboravite obaviti jutarnju higijenu, da jednostavno zaboravite odjenuti se, obuti se ili jesti. Da zaboravite otići na posao i da tamo zaboravite odraditi svoj posao. Ne da vam se to slučajno dogodi, nego da jednostavno zaboravite. Teško. A upravo će zbog toga što je netko zaboravio odraditi svoj posao više od 500 osoba s invaliditetom u Hrvatskoj doći u situaciju u kojoj će morati moliti druge da im pomognu ustati, obaviti jutarnju higijenu, odjenuti se, obuti, jesti. Pomoći im da žive, jer Ministarstvo socijalne politike i mladih (u prijašnjem sazivu) nije na vrijeme raspisalo natječaj za nastavak projekta na osnovu kojih Udruge mogu potpisati nove ugovore s asistentima.
- Jednostavno nisam mogla vjerovati kada sam čula da se tako nešto dogodilo. Žalosno je što kod nas sve mora ići nekakvom hajkom kako bi se ljude podsjetilo da rade svoj posao. Jer zbog njih su osobe s invaliditetom sada u nezavidnoj situaciji obzirom da za njih asistenti nisu osobe koje im popravljaju život, oni su uistinu njihov život – ogorčena je Gordana Mišković iz slavonskobrodske udruge Loco – Moto koja okuplja osobe s invaliditetom.
U njihovoj udruzi 22 osobe imaju osobne asistente. Od toga broja polovica je njih financirana iz državnog proračuna na osnovu projekta resornog ministarstva. Riječ je o trogodišnjem projektu čija je prva godina tek na izmaku, i njih zaboravnost odgovornih ovom prilikom nije 'dotakla'. No preostalih 11 osoba s invaliditetom osobne asistente dobila je zahvaljujući Europskom socijalnom fondu i za devet dana ostat će bez njihove pomoći.
- Mi imamo djevojku koja je do jučer bila u kolicima a sada je u krevetu. Strah me je i pomisliti što će ona sada bez asistenta – kaže Mišković. – Ovako nešto u europskim zemljama ne bi se smjelo dogoditi. Ako bi i došlo do toga odgovorni bi dali ostavke, a kod nas će njihovu grešku ispaštati ljudi kojima je pomoć asistenata neophodna. Primjerice udruga oboljelih od multiple skleroze ima 27 asistenata i sada će ih morati otpustiti jer sredstava nema. Dio njih će možda pristati volontirati dok se ne iznađe neko rješenje, no nedopustivo je da je do toga došlo – nezadovoljstvo nije krio niti Tomislav Goll, koji je godinama u krovnim europskim asocijacijama udruga koje okupljaju osobe s invaliditetom.
Prijedlog za prelazno rješenje koje je stigao na adrese udruga je da, ukoliko im je ostalo sredstava iz projekta, s asistentima sklope aneks ugovora i tako produlje njihov angažman. Tomislav Goll kaže da u slavonskobrodskoj Udruzi oboljelih od multiple tih sredstava nemaju. – Nama je ostalo toliko da anekse ugovora možemo financirati možda još mjesec dana. Ali, sudeći po ranijim iskustvima, kada smo na ugovore čekali i po osam mjeseci, teško je vjerovati da će to biti dovoljno vremena da odgovorni riješe situaciju u koju su doveli građane ove zemlje. Jer i osobe s invaliditetom to jesu – podsjetila je Mišković te podsjetila kako bi cijela ova situacija mogla biti riješena kada se na financiranje osobnih asistenata ne bi išlo kroz natječaje i projekte. Tim više što su sve europske zemlje, kaže, osobne asistente riješile kroz model inkluzivne podrške ili davanjem sredstava samim osobama s invaliditetom koje onda, prema svojim potrebama sami angažiraju osobne asistente. – To je puno bolja varijanta. Jer mi i kada nas ne zaborave, kao ovaj puta, kroz projekt ne možemo dobiti sredstva za onoliko asistenata za koliko postoji stvarna potreba. A onda smo dovedeni u situaciju da od nekoliko osoba, kojima su jednako potrebni osobni asistenti, biramo one koji će ga dobiti, što je vrlo nezahvalno – istaknula je Mišković kazavši da ni sama ne zna kako će sve na kraju završiti.
Za sada je Savez društava multiple skleroze Hrvatske, u svom priopćenju, od nadležnih zatražio novac za prijelazno razdoblje, do raspisivanja i početka provedbe novog natječaja. Koliko će to uroditi plodom tek će se vidjeti. No, i ovim primjerom još jedanputa je dokazano opravdano negodovanje osoba s invaliditetom kako se na njih gleda drugačijim očima. – Osobe s invaliditetom uvijek su, kako se kaže, 'zadnja rupa na svirali'. Dokaz za to je i ova nevjerojatna priča. Zanimljivo je kako nisu sebi zaboravili isplatiti plaću – naglasio je Tomislav Goll.