DANAS je blagdan Cvjetnice, i nakon što smo se umili u vodi punoj cvjetova vrijeme je za odlazak na misu i blagoslov maslinovih grančica.
Blagoslov je maslinovih grančica, koje se u domovima zataknute za križ čuvaju do iduće Cvjetnice.
Naime, u Slavoniji i u još nekim hrvatskim krajevima postoji običaj umivanja na Cvjetnicu cvijećem i to najčešće ljubičicama i biljem. To je običaj djevojačkog umivanja u proljetnome cvijeću, koje
je nabrano u polju ili ispred kuće i stavljeno u lavor. I "santrač"
(ograda oko bunara) je bio posebno nakićena, što u nekim selima Brodskog Posavlja čine i danas čuvajući tradiciju. Na taj se način daje počast vodi i
cvijeću, mladosti i proljeću.
Običaj je to prisjećanja na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem u dane prije Pashe, ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga. Kad je Isus ulazio u Jeruzalem narod ga je dočekao mašući palminim i maslinovim grančicama rasprostirući svoje haljine putem kojim je hodio. U spomen na taj događaj, koji je predstavljao uvod u dramatične događaje Velikog tjedna, na Cvjetnicu se prije jedne mise obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama (ili, u krajevima gdje niti jedno nije dostupno, nekim drugim grančicama). Sama misa je posvećena Isusovoj muci na kojoj se čita ili pjeva cijeli izvještaj o muci iz Evanđelja.
Običaj je da vjernici blagoslovljene grančice ponesu u svoje domove i stave za križ na zidu, a dio odnesu u staju i polja. Blagoslovljene se grančice ostavljaju u kući i nakon što se osuše kao znak i podsjetnik na vjernost Isusu do druge Cvjetnice.
Od Cvjetnice do Uskrsa u kućama je gotovo
tišina, osobito na Veliki petak.