4145
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD – Prostorija puna autića, lutkica, kockica, puna bojica i didaktičkog materijala i puna mališana. Ne, nije riječ o vrtiću. To je Tren(k)utak. Trenutak u kojem, ostavljanjem svojih mališana u kreativnom kutku sa stručnim osobama, roditelji djece s posebnim potrebama imaju par minuta vremena za sebe, za kavu s dragim osobama, s roditeljima koji se bore s istim problemima kao i oni, par minuta vremena da odu do trgovine. I sve to zahvaljujući Udruzi za ranu intervenciju u djetinjstvu, koja u Slavonskom Brodu djeluje već neko vrijeme.
- Odgajanje je uistinu težak posao, a kad imate dijete s posebnim potrebama onda je Vaša izloženost stresu znatno viša a angažman cjelodnevan. Mi se u radu udruge susrećemo s roditeljima koji nemaju prostora zajedno otići do trgovine, majkama koje godinama nisu našle vremena za odlazak na frizuru i zato smo se odlučili pokrenuti Tren(k)utak – igraonicu čuvaonicu u kojoj, dok roditelji uzimaju tih par trenutaka za sebe, mi pazimo na djecu i s njima radimo – kaže Ivana Kljaić iz Udruge za ranu intervenciju u djetinjstvu čija je prva radionica održana ove subote, a čije su financiranje potpomogli Brođani svojim uplatama tako da su sredstva za njen rad osigurana sve do početka veljače.
Na opće odobravanje roditelja djece s posebnim potrebama.
Petar, Filip, Magdalena, Danijela su naši sugrađani. Maleni Brođani koji se, kao i sva djeca njihove dobi, vole poigrati, znaju vam osmijehom ukrasti srce, pogledom vas raznježiti. Oni su djeca. Doduše nešto drugačija od svojih vršnjaka, ali jednako vrijedna i željna ljubavi i razumijevanja. Oni su prije svega djeca, a tek onda osobe s posebnim potrebama koje trebaju naše razumijevanje, otvorenost i podršku kako bi se i oni i njihovi roditelji osjećali sigurnije i prihvaćenije u društvu.
- Naša djeca nisu uvijek dobrodošla, pomalo su stigmatizirana. Teško je primjerice na nekoj predstavi objašnjavati ljudima zbog čega moje dijete ne može biti mirno cijelo vrijeme, i upravo zato je velika stvar postojanje Udruge za ranu intervenciju u djetinjstvu koju je u Slavonskom Brodu pokrenula Ivana Kljaić. Ivana i njene suradnice prihvaćaju našu djecu, uživaju u njima i meni kao roditelju to je prihvaćanje nešto najljepše na svijetu – priča Dinka Pekotivć, Danijelina i Petrova mama. I Danijela i Petar su djeca s posebnim potrebama. I dok je za Danijelu, koja pohađa OŠ „Milan Amruš" bila oslonjena sama na sebe s Petrom je, na svu sreću kaže, dobila pomoć stručnih ljudi, koji su joj olakšali roditeljski pristup.
- Kada ga gledate koliko ga boli i kako se pati, plače onda biste ga samo grlili, ljubili, mazili i pazili. Pustili biste mu sve samo da ne plače. Zahvaljujući Udruzi dobila sam stručnu pomoć, koja mi je bila potrebna jer nerijetko sam bila zbunjena činim li sve kako treba. Ne možete uvijek biti savršeni i znate da niste sami da ste na dobrom putu i da je ponekad nužno ignorirati ispade svoga djeteta, koliko god vas to u tom trenutku boljelo. Jer to je dobro za njegov napredak – priča Petrova mama.
A upravo se najveći napredak postiže kod djece s kojom se počne raditi u najranijoj dobi. Baš kao kod njihovih vršnjaka koji nemaju zdravstvenih problema.
- Sve je krenulo od Nacionalne udruge pokrenute na Rehabilitacijsko edukacijskom fakultetu. Sama ideja je da mi na lokalnim razinama promoviramo pristup radu s djecom s teškoćama u razvoju, a to je rana intervencija. Ona obuhvaća čitavu lepezu usluga usmjerenih na djecu što ranije kronološke dobi, jer što su oni manji svi terapijski postupci svi programi su daleko učinkovitiji obzirom da je to doba kad se njihov mozak razvija i s manje energije mi dobivamo bolje rezultate. U Brodsko-posavskoj županiji postoje određene organizacije i udruge koje su već u sustavu i koje nude određene programe koji su jako dobri to su rehabilitacijski programi, vrtićki programi,…, no tu još ima jako puno prostora za dodatne usluge i programe koji su roditeljima i toj djeci trebaju. Poput podrške u razvoju roditeljskih kompetencija i reakcija na ponašanje tipično za djecu s teškoćama u razvoju. Posebno nas raduje što su u Gradu financijski podržali sve naše projekte, što znači da sluha i razumijevanja ima – pojašnjava Ivana, dodajući kako su roditelji djece s posebnim potrebama izloženi visokoj količini stresa, a ideja je da im se upravo kroz Udrugu ponude aktivnosti i projekti koji će im pomoći da se kroz pristup i rad s djecom ta količina stresa svede na minimum na dobrobit prije svega mališana.
Ono što posebno raduje je da su se u radionice koje je Udruga organizirala za roditelje djece s posebnim potrebama uključivali i odgajatelji koji rade sa zdravom djecom. To je put koji otvara prostor vjerovanju kako će ova djeca od svojih vršnjaka kroz godine biti sve prihvaćenija i osjećati se sve manje stigmatizirana.
- Pa ja bih rekla da su djeca i osobe s posebnim potrebama danas u Slavonskom Brodu puno prihvaćeniji nego li prije desetak godina. Još uvijek imamo predrasuda, strahova, neznanja kako pristupiti takvim osobama, ruganja, čitave lepeze neprimjerenih ponašanja, no riječ je o procesu za koji vjerujem da će za deset godina dati još bolje rezultate. I to je ono na čemu svi zajedno trebamo raditi – pojašnjava Ivana, koja kroz rad Udruge posredno radi i na prihvaćanju ove djece i njihovih roditelja od strane sredine u kojoj jesu.
-Jedna od deset osoba je osoba s invaliditetom i ja se nadam da ćemo zajedničkim trudom i radom sutra doći do toga da ćemo ih sretati u svakodnevnom životu te da oni neće biti ničija sramota – poručuje Ivana, naglašavajući kako je bogatstvo svakoga društva u njegovoj različitosti pri čemu je različito jedino normalno, sve drugo nije normalno.
I složili bismo se s tim. A kako je danas počelo vrijeme došašća, vrijeme nade, mira, radosti i ljubavi neka to bude prilika svima nama koji možemo da na svoj način podržimo rad Tren(k)utka i damo svoj doprinos da se osobe s posebnim potrebama i njihovi bližnji osjećaju prihvaćenima i voljenima. Svaki dan. A ne samo danas na prvu nedjelju adventa koja je ove, 2017. godine 'pala' na 3. prosinca - Međunarodni dan osoba s invaliditetom.