2970
Prikaza
1
Komentar
SOVSKO JEZERO - "Od pamtivijeka narod me zove Sovsko jezero, jer se u hrastovu lišću skrivahu od davne davnine sove i druga ptičad noćna, kako nam reče pjesnik. Al danas je iznova granulo sunce i ti ćeš, dragi prijatelju, ovdje u mojoj sjeni, uvijek naći odmor svom tijelu, svome srcu, i htjeti ćeš da se ponovo vratiš tišini ove vode, u ovaj šumski mir", riječi su pjesme koju je gotovo prije jednog stoljeća zapisao Dragutin Tadijanović a koja desetljećima stoji uklesana u kamenu jednog od izvora pitke vode na Sovskom jezeru, prekrasnom izletištu na kojem je u nedjelju održan ovogodišnji susret planinara pjesnika.
Riječ je o manifestaciji koju nakon Brođana, uspješno organizira HPD Sokolovac iz Požege, a koja je ponovo uz domaćine okupila brojne ljubitelje prirode i pjesničke riječi iz Našica, Osijeka, Županje, Belišća, Slavonskog Broda, Orašja, Kutjeva... U hladovini stoljetnih bukvi i uz umirujuće orkestriranje žaba, pjesme nadahnute ljubavlju, tugom, radosti, čežnjom... čitali su planinarski pjesnici pred stotinjak ljubitelja ovog izričaja. Neki su pak, nakon dugog hoda, naprosto "guštali" na suncu, drugi pripremali besplatni grah za sve ili razgovarali s planinarskim prijateljima.
Među brojnim pjesmama, tročlani žiri odlučio je nagraditi pjesmu Breza, Čarne Falamić iz našičkog HPD Krndija. Čarna petnaestak godina planinari, a treći puta je na pjesničkim susretima iako pjesme, kaže, piše odavno. "Nikada ih nisam objavljivala i ne smatram se pjesnikom ali u trenucima izljeva emocija dobivam inspiraciju i pišem pjesme". Nagrađena pjesma nastala je u bolesničkoj sobi dok se osjećala usamljeno i tužno, a kroz prozor je jedino vidjela komadić neba i predivnu brezu. "Vinula se breza do plavoga neba, stoji ravna i sa nebom priča. Sunce sija, vjetar plete tanke grane njene, jesen boje razasula svuda. Listići na vjetru plešu, čekajući novu kišu, a sada se samo njišu. Sunce zašlo, noć je pala, vjetra nema, breza spava. Listići se boje zime jer u bezdan otići će..." tada je zapisala Čarna.
A Tomo Mutabdžić iz županjskog HPD Tikvica, sve je okupljene oduševio svojim angažiranim pjesmama, pa je na nagovor publike "odrepao" čak dvije. Poeziju piše od malih nogu i nigdje ne objavljuje, a svih svojih 200 -tinjak pjesama, kaže, drži u glavi. Pisanje poezije doživljava kao antistres terapiju. Novije angažirane pjesme zanimljive su posebice reperima, a jedna od njih je posvećena dolasku na svijet novog djeteta. "Što ima tu da se slavi i veseli kad i samo dijete pri rođenju plače svjesno valjda da se s velikim dugom rađa i da će cijeli život da ga vraća. Ni spermatozoid nije bio kad mu se djed zadužio kod Svjetske banke, a tek embrion kad je ćaća reporogramiro dug kod MMF-a, pa su sad tri put više dužni nego što su uzeli. Zbog visokih kamata mu neki švabo mamu kefa. Lako je okolo pričat priče i solit pamet, a tamo gdje treba o tom se šuti. Jebiga, nisu imali sreće. Zadužili se u pogrešnoj valuti. Al' dug je dug. Ne može pobjeć i po glavi stanovnika se vraća. Zakon je jasan, pred njim smo svi isti i svatko za svoje grijehe plaća. Tko ga je tjer'o da se sad rodi u vrijeme nemira i svjetske krize i što se nije rodio u zemlji gdje teče med i prave devize. Što nije sebi biro djeda i gled'o ko će mu biti ćaća, zašto je htio u Europu pa neka zato svoj dio vraća. Nije pošteno reći će neki, zašto je dijete na toj listi, pa nisu zakon pravile bene nego pametni ljudi pravnici, političari, ekonomisti. Zar treba sumnjat' u njihovo znanje, moral i poštenje i misliti uvijek da se iza nešto krije, ljudi su izučili visoke škole pa valjda oni znaju što je pravo, a što nije. Ma, pustite sad logiku i zdrav razum, jer pravda s pravom nema veze. Bogati su uvijek guzili sirotinju, a sve ostalo su samo teze. Deset tisuća eura nije malo, a nije ni puno kad se sagleda činjenično stanje, jer ako mu se rode brat i sestra zadužit će se i njihove glave, a onda njemu ostat će manje. A ako mu se posreći i Bog da pa poslije blizance napravi ćaća, dug će mu bit skoro ništa i bez problema će da ga vraća. I zato ne treba paniku dizat i mislit kako izlaza nema, treba samo što više djece pravit i dug ćemo riješiti bez problema. Ne mogu bogati naštancat novca koliko sirotinja djece može i tu je prednost na našoj strani. Hvala ti zato Bože jer na kraju sve nas čeka isto nebo isti sud, neriješeno bit će zna se, pukla igra puko dug, bogatima bit će gore jer čeka ih strašan kraj lakše će deva kroz iglene uši proći nego bogataš da uđe u raj. I zato blago siromasima jer će baštiniti kraljevstvo raja, a bogati će u vječnom ognju da gore i mukama njihovim neće biti kraja", svoja razmišljanja s okupljenima podijelio je Tomo i nakratko ih vratio u realnost iz prirodnog raja, Sovskog jezera.
Ostatak Panonskog mora i prekrasno izletište, na 430 metara nadmorske visine, inače jedinstveni primjerak prirodnog jezera, zaštićeni je krajolik smješten na sjevernoj padini Dilja kojega sa istočne i sjeveroistočne strane okružuje šuma, a nalazi se na međi brodsko posavske i požeško slavonske županije.
Brojne planinare i izletnike i jučer je privukla šetnja po svježe pokošenim proplancima, branje šumskih jagoda, pogled s vidikovca na Krndiju i Papuk, šetnja kroz šumu... ali i susret sa starim znancima, planinarskim prijateljima i prebiranje po sjećanjima vezanim uz ljepotu prirode, planina i naravno druženja.