3902
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - Dio planinara krenuo je danas od Planinarskog doma ili od "antene" u brodskom brdu, neki su išli od Petnje a nekolicina ih se dovezla autom do groblja Sv. Petra i svi su hodali od jednog do dva i pol sata kako bi se zajedno našli na najčešćoj planinarskoj destinaciji na Dilju - Pljuskari, koja se proteže iznad prekrasnog kanjona.
U relativno devastiranoj borovoj šumi, na 260 metara nadmorske visine, nalazi se istoimena kućica, planinarskih ruku djelo koja je namijenjena svim dobronamjernim ljudima, gljivarima, šetačima, zalubljenicima u prirodu. Prekrasni sunčani dan i ugodna šetnja "navukli" su osmijeh na lice petnaestak zaljubljenika u prirodu koji su (također neizostavno) naložili vatru, a miris pečene slaninice i kobasice širio se cijelim prostorom.
Naravno, poslije objeda ponovo malo šetnje i obilazak Pljuskare ko,ja se nalazi u podnožju Vidovog brda, odakle se pruža pogled na staru crkvu sv. Petra i dalje prema jugu. Nedaleko od kuće, na sjeveroistočnoj strani, nalazi se Veliki slap, a pedesetak metara iznad njega je i Mali slap. Kanjon Pljuskara počinje oko jedan kilometar uzvodno, iznad ovih slapova. Na lijevom dijelu, nalazi se izvor pitke vode nazvan „izvor života", no tu je i niz zanimljivosti poput okamina i fosila Panonskog mora, prelijepih vidikovaca u svako doba godine. Pogled su danas (nedjelja, 12.veljače) pak privukle prve glavice visibaba koje stidljivo proviruju ispod lišća i ostataka snijega, pa i nešto jači kukurjeci, nagovješćujući proljeće. Dovoljan razlog ljubiteljima prirode da napune baterije i lakše se suoče s realnošću po povratku u grad, na posao.
Cilj planinara Dilj gore koji su, 2000. godine, sagradili kućicu bio je očuvati Pljuskaru i pokazati njezinu ljepotu drugima. Zbog toga su vrata uvijek otključana, kamin se može naložiti i zagrijati prostoriju u kojoj su stolovi, klupe. No, pritom domaćini nisu mislili na "one druge" koji ne prepoznaju i ne osjete ljepotu, a i takvih se očigledno nađe. Tako su neki, iz samo njima znanih razloga, zimus zapalili tri klupe na kojima se inače sjedi i objeduje, jer im je vjerojatno bilo lijeno skupiti koje drvo u šumi. Nekoliko puta do sada je i devastiran prostor, porazbijani prozori, uništeno nešto što može služiti generacijama. Neka je njima na sramotu, kažu planinari, uvjereni kako se dobro dobrim vraća, a onda valjda i suprotno. Unatoč svemu, ovi ljubitelji prirode ne dozvole da im slični unište dobre vibracije u prirodi u kojoj se osim šuma vjetra, slijevanja slapa i ptičjeg pjeva čuje samo vlastito srce i osjeti čarolija.