13578
Prikaza
6
Komentara
SLAVONSKI BROD - Dok posljednjih godina sve veći broj mladih odlazi iz Hrvatske tražeći poslovnu sreću i bolji život izvan granica domovine, najčešće u Njemačkoj i Irskoj, mladi 23-godišnji Brođanin Robert Mađarević kartu je kupio u drugom smjeru. Iz Njemačke, odlučio se vratiti u Hrvatsku.
- U Njemačkoj sam živio četiri godine i osam mjeseci. Kao i oni koji danas odlaze, tako sam se i ja na taj korak bio odlučio po završetku srednje škole i to isključivo radi financijskih razloga. Nisam tada vidio ovdje perspektivu. Otišao sam, kako kažu stari trbuhom za kruhom. Četiri godine radio sam u struci kao kuhar, a preostalih osam mjeseci sve i svašta - priča ovaj simpatični mladić, koji ne samo da se vratio u rodni Slavonski Brod, nego je tu pokrenuo posao te zaposlio dvije djelatnice.
- Kad si tamo, kad vidiš da ti sve nedostaje, da ti se dan svodi na to da radiš i spavaš i kad shvatiš da je to prilično daleko od onoga sna kojim smo vođeni kada krenemo na zapad, onda se javi želja da se vratiš i da pokušaš ipak nešto u svom mjestu. Jer tamo ako želiš normalno živjeti onda moraš raditi od jutra do sutra, jer drugačije ne ide. Kad poplaćaš sve od stana i režija koji su prilično skupi, shvatiš da ti ne ostane baš puno novaca. Pa ako još i to želiš uštedjeti dođeš u situaciju da nemaš puno od života osim ona dva tjedna koja provedeš u domovini za godišnji. Jednostavno nisam više želio tako i odlučio sam se vratiti. Mogao sam tada ići i u Irsku, ali odlučio sam vratiti se u Slavoniju - kazao nam je Robert, koji je u Gupčevoj ulici u Slavonskom Brodu imao osiguran prostor. No, valjalo je dobro osmisliti što otvoriti.
A onda, kako kaže ona stara narodna "i sreća pomaže hrabrima", put se nekako sam od sebe otvorio. Dobio je od mađarskog lanca brze hrane mini pani poslovnu ponudu i nije trebalo puno razmišljati.
- Ideja mi se svidjela i odlučio sam krenuti u prodaju forneta, no zbog papirologije i svega što se treba ispuniti skoro sam odustao. No, u jednom trenutku sam sam sebi rekao ako si stigao dovde, ideš do kraja. I tako je bilo. Pobjedio sam administrativne zahtjeve i silnu dokumentaciju i konačno jučer otvorio prostor u kojem sam zaposlio dvije djelatnice koje rade u dvije smjene, dok ja radim ranije ujutro. Moj zadatak je ispeći sve ovo što imamo u ponudi. Jučer je bio prvi dan i iznimno smo zadovoljni te se nadamo kako će ovo uistinu potrajati. Planiramo u budućnosti širiti ovo na svojevrstan mliječni restoran po principu "sve za van" pa bi uz fornete imali i mliječne proizvode i sokove, no o tom po tom - priča Robert, koji je - iskusivši rad kao glavni kuhar u inozemstvu i život u Hrvatskoj - mišljenja kako mladi trebaju pokušati izabrati život u domovini.
- Bitno je samo potruditi se i može se uspjeti. Znači, ne gledati da se nekoga prevari i da se preko noći zarade milijuni, nego polako i uporno. Jer ovaj grad može opstati samo ako ostanemo u njemu, a ne ako svi odemo iz njega - kazao je Tomislav, čiju odluku da se vrati, čiji potez da krene sa svojim poslom u Slavonskom Brodu te činjenicu da je zaposlio dvije osobe na određeni način mogu konkretno pomoći i Brođani kupnjom proizvoda u njgovom objektu u Gupčevoj ulici. Jer i na taj način svi zajedno pomažemo mladima koji odluče svoj život, unatoč svim teškoćama i preprekama, graditi u ovom gradu u kojem su rođeni i odrasli.
Mozemo opstati samo ako se drasticno promijene uvijeti u sto sumnjam. Turizma nema kao na Jadranu, nismo glavni grad da dobijemo sve važne ustanove za državu kao Zagreb a pojave masovne industrije nema na vidiku. Prema tome nemamo realnih izgleda,... Prikaži sve mali obrti će živjeti dok ima kupovne moci koja je sve slabija oni ne pokreću gospodarstvo.
Ovo je sve učestalija pojava - ljudi odu u Njemačku (ili negdje drugdje), ostanu neko vrijeme, i onda se vrate. U čemu je problem? Prvo, ako ne radiš u struci, plače su gotovo uvijek niske, bez nekog izgleda za osjetna... Prikaži sve povečanja. Čak i ako radiš u struci, ali radiš preko outsorcing firme (a većinom je tako), opet počinješ s malom satnicom, koja, doduše unutar godine dana značajno naraste. S druge strane, vrlo je teško naći povoljan stan. Uz to, kada prosječan čovjek iz provincije dođe u velegrad, često se nađe opčaran ponudom usluga i proizvoda, i teško odoljeva trošenju novca na 'gluposti'. Rijetko tko će živjeti spartanski. I naravno, na kraju mjeseca baš i ne ostaje nekih novaca. A mnogi ljudi su imali posao ovdje, solidne plaće, a to ostavili jer su htjeli bolji život. Moje mišljenje je da svatko tko ima solidno plačen posao ovdje ne bi ga trebao olako napuštati i odlaziti u inozemstvo. Mnogi su se razočarali i pokajali.