2750
Prikaza
3
Komentara
SLAVONSKI BROD – Zvono na podvinjskoj crkvi tog je petka, u kasnim poslijepodnevnim satima, označilo početak misnog slavlja. Vjernici unutar crkve zdušno su se molili i kajali za svoje grijehe. Sve one koje su učinili mišlju, rječju, djelom i propustom.
„Već nekoliko dana tu na klupi spava i prebiva, po svemu sudeći, beskućnik. Tom čovjeku netko treba pomoći. Bilo bi lijepo kada bise preko Vašeg portala pokušali animirati institucije da nešto naprave i pomognu mu" – stajalo je u mailu koji smo zaprimili u redakciji od čitatelja koji je želio ostati anoniman (podaci poznati redakciji, nap.a.).
U Gradskoj upravi Slavonskog Broda kažu kako nemaju zakonsku obvezu voditi evidenciju o beskućnicima. Ono što oni čine, jeste da u zimskim mjesecima, zajedno s Crvenim križem i Centrom za socijalnu skrb, organiziraju prenoćište i topli obrok za ljude koji nemaju kamo. Nažalost malo ih koristi ovu uslugu.
Ograničavajući je čini se Zakon koji je tu jasan i koji kaže da bi bilo tko koristio bilo koji oblik pomoći mora biti u evidenciji Centra za socijalnu skrb, koji – uz sve ostalo – vodi evidenciju i o beskućnicima.
- Na području Slavonskog Broda u ovome trenutku nemamo niti jednog registriranog beskućnika. Imali smo pet evidentiranih no oni su, nakon naše intervencije, smješteni u domove za beskućnike u Zagrebu, Rijeci i Osijeku – kazala je za SBplus ravnateljica slavonskobrodskog Centra za socijalnu skrb,Slavica Nikšić.
Službeni podaci govore jedno, a čovjek u podvinjskom parku spava na klupi. Nedavno su mediji pisali i o beskućnicima u napuštenom objektu nedaleko gradske Sportske dvorane. Problem je, pojašnjava Slavica Nikšić, opet u zakonskoj regulativi. Naime, beskućnik je osoba na kojoj se ne vodi niti jedna nekretnina te koje nemaju adresu prebivališta. – Nerijetko zbog neriješenih obiteljskih ili imovinskih odnosa imamo situacije da stariji ljudi jednostavno napuste domove u kojima su živjeli u zajedničkom kućanstvu sa članovima bliže i dalje obitelji. Pomognemo i njima u zakonskim okvirima, ali oni službeno nisu u kategoriji beskućnika – dodaje Nikšić, ponavljajući kako u ovom trenutku na području djelovanja slavonskobrodskog Centra nemaju evidentiran niti jedan slučaj deložirane osobe, koja je bez imovine, primanja i posla – što bi sve bili preduvjeti da steknu službeni status beskućnika.
- Pomažemo svima u okviru zakonskih mogućnosti. Beskućnici, kao i sve duge osobe, moraju doći osobno podnijeti zahtjev za priznavanjem nekog od prava iz djelatnosti Centra za socijalnu skrb. Reagiramo i na dojave građana, ali nekada jednostavno osobe ne žele da im se pomogne. Mnogi jednostavno odabiru takav način života i spavaju po parkovima i napuštenim objektima. Pomoći se, u okviru zakona pokušava svakome. Ali protiv volje pojedinaca ne možemo – naglašava Nikšić.
Je li ovakav život i izbor našeg starca koji dane i noći provodi u
podvinjskom parku na klupi između spomenika koji govore o poštenju, hrvatstvu i
šokadiji, teško je reći. On te napise vjerojatno niti ne vidi. Ali trebali bi ih vidjeti,
čitati i znati svi mi. Jer, kako 'navik živi, ki zgine pošteno', tako navik
žive i oni koji čine dobra djela. Tako navik žive oni koji 'uskoče' s lijepom rječju, komadićem hrane ili čistom odjećom onda kada zakon neke druge ograničava. Tako navik žive i oni koji se u crkvama, pa i
u ovoj podvinjskoj pokraj koje leži beskućnik, mole za oprost grijeha koje su
počinili mišlju, rječju, (ne)djelom i propustom. A ovdje smo, čini se svi učinili propust.