Život : Ostalo

• 
• 
• 
• 

Od europskih birokrata imamo priznato zaštićeno ime i izvornost slavonskog kulena-kulina, tako da nam je time priznato samo pola imena našeg kulina, a onu drugu polovicu dijelimo sa slovencima ili tko zna s kime još ne. E sad kada je to tako, i kada je netko svjesno ili nesvjesno izdao ime i tradiciju, moramo li se i mi ostali s tim pomiriti, moramo li svoj kulin kulenom-kulinom zvati, i njegovu sestricu kulenovom-kulinovom sekom dozivati. E ne moramo, niti smijemo.

VELIKA - Proteklih dana odaslan je poziv proizvođačima poznate slavonske delicije da na vrijeme dostave svoje uzorke za peti po redu Festival kulenove seke. Ovaj gurmanski festival svake se godine, negdje u ovo isto vrijeme, održava u Velikoj i organizatori ga smatraju  jednim od najvećih i najbolje organiziranih manifestacija na kojoj se prezentiraju autohtoni kobasičarski proizvodi, a u ovom slučaju, njeno veličanstvo kulinova seka.

 Oduvijek se ovdje ikavicom govorilo i oduvijek se u posljednjih dvjestotinjak godina, od kako se kulin proizvoditi počeo, na ovim područjima kulin kulinom zvao.

Ništa u ovom svemu sporno i loše ne bi bilo, da neki proizvođači i potencijalni natjecatelji u ovoj cijeloj priči nisu diskriminirani i pomalo zbunjeni, ne znaju jesu li i oni na ovu manifestaciju dobro došli sa svojim proizvodom, jer oni za natjecanje nemaju kulenovu nego kulinovu seku.

Ne želeći ulaziti u neku preveliku polemiku oko ovog ,,problema" smatram potrebitim napisati, kako tradiciju i identitet kraja i područja nitko nema pravo mijenjati i prilagođavati nekim novim trendovima i pomodarstvu, samo zato da bi postao IN, a time i izdajica svoje tradicije. Jadan je onaj koji se svoga stidi, njegova je budućnost na žalost izvan prostora njegove tradicije. Siguran sam da za kulen na području Zlatne doline, veličkog kraja, a i cijele Slavonije prije tridesetak godina nitko nije niti čuo niti znao. Oduvijek se ovdje ikavicom govorilo i oduvijek se u posljednjih dvjestotinjak godina, od kako se kulin proizvoditi počeo, na ovim područjima kulin kulinom zvao. Sjetimo  se samo koliko smo problema imali oka zaštite izvornosti i imena kulina pred EU komisijom i u tome smo samo napola uspjeli. Čak su nam to pravo osporavali i Slovenci jer smo tražili zaštitu imena slavonskog kulina. Kako i  oni imaju tamo neki svoj kulen, europski birokrati osporavali su tu proceduru sve dok naši ,,stručnjaci" nisu dopunili zahtjev za zaštitu imenom  Slavonskog kulena-kulina, ne želeći se odreći prethodne izdaje tradicije i priznati da su pogriješili kada odmah nisu tražili zaštitu imena slavonskog kulina. Što u Bruxellesu znaju kakva je razlika između Slavonije i Slovenije. A tko se uopće potrudio kako bi  im to i pojasnio?

I što danas imamo? Od europskih birokrata imamo priznato zaštićeno ime i izvornost slavonskog kulena-kulina, tako da nam je  time priznato samo pola imena našeg kulina, a onu drugu polovicu dijelimo sa  Slovencima ili tko zna s kime još ne. E sad kada je to tako, i kada je netko svjesno ili nesvjesno izdao ime i tradiciju, moramo li se i mi ostali s tim pomiriti, moramo li svoj kulin kulenom-kulinom zvati,  i njegovu sestricu kulenovom-kulinovom sekom dozivati. E ne moramo, niti smijemo. I zato nemoj da nekome na pamet padne da se slijedeća manifestacija najpoznatije slavonske kobasice u Velikoj na godinu nazove Festival kulenove-kulinove seke, jer će tek s time zabiti zadnji čavao u lijes kulinove seke. Teško onima koji svoju tradiciju i prošlost ne poštuju, njihova je budućnost ova sadašnjost, a kakva je ona to svi dobro znamo. O ovoj smo temi svojevremeno već pisali, ali koliko bi bilo dosta?