2718
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - Brođanima ne trebaju kalendari kad je u pitanju dolazak proljeća. Njegov miris u grad na Savi svake godine, neizostavno, unazad više od 50 ljeta, najavljuju pupovi magnolije ispred zgrade, nekada Gimnazije, danas Strojarskog fakulteta.
I ove godine, prije nekoliko dana, raspupala se u svoj svojoj raskoši najavljujući toplije i sunčanije dane. Ali i mameći osmijeh na licima prolaznika. Nekoga je sjetila na neka davna proljeća, na ljubavi koje su čekali pod njenim krošnjama, druge na prve dječje nespretne korake koje su napravili upravo u njenoj blizini, treće tek oduševila ljepotom stvarajući im neka sjećanja koja će u dalekoj budućnosti imati mirise proljeća oslikane upravo slikom njenih cvjetova. One, koji su otišli iz ovoga grada, magnolija će nepogrješivo, u mislima vratiti na njihovo Korzo. Dovesti ih rodnome gradu, gradu u kojem su odrastali gledajući ju kako se budi i svojim cvjetovima najavljuje buđenje prirode, a danas svojim cvjetovima u njima budi sjećanja 'na sva davna proljeća'.
Naš kolega, pokojni Emil Cipar u jednoj od svojih bilješki o magnoliji na Korzu, napisao je "Jasno mi je da smo magnolija i ja relikti prošlog vremena, kada se živjelo sporije, kada nije bilo drugih atrakcija. Sada se doživljava virtualna stvarnost." I puno je istine u tome, ali ipak čini se kako magnolija, za koju je kolega Cipar kazao i kako "Ima samo jednu ulogu: Treba nam reći da je u naš grad stiglo proljeće." - tu svoju ulogu odrađuje besprijekorno. I ipak, unatoč opsjednutosti virtualnim svijetom, u velikoj većini nas, makar na onaj jedan trenutak dok prolazimo pokraj nje, izmami osmijeh i toplinu stvarnog življenja. A ni to nije malo. Za jedno drvo. Jer mnogi ljudi ne uspiju niti toliko.