1472
Prikaza
1
Komentar
SLAVONSKI BROD - Gdje god bili ponekad je dovoljno samo okrenuti se i spoznati ljepotu oko sebe. Cvijeće, zelenilo ili pjev ptica, kakav je snimila moja prijateljica Ana Matković na žici u svom dvorištu, djelić su takve ljepote. Kao na notnom crtovlju, ptičice su se poslagale i nešto simpatično komuniciraju ili pjevaju, no svakako svima izmame osmijeh na lice i stvore osjećaj ugode.
Oni stariji od pola stoljeća pri spomenu ptica neminovno će se sjetiti nezaboravne mini serije "Ptice umiru pjevajući", prikazane na TV-u 1983.godine, koja je tada prikovala uz TV mlađe i starije generacije a druga je po gledanosti svih vremena u Sjedinjenim Američkim državama. Rađena je prema romanu australske spisateljice Colleen McCullough, a govori o zabranjenoj ljubavi, djevojke i svećenika, što su s puno strasti i osjećaja odglumili Rachel Ward i Richard Chamberlain.
No, ove, prave, "Anine" ptice, "ne umiru pjevajući" nego svojim cvrkutom pokazuju, naime, koliko sličnosti imaju s ljudima. Cvrkut je njihov jezik, a njihova pjesma može ponekad potrajati popričično dugo s bogatom ljestvicom tonova i boja pa neki kažu čak I 80 nota u sekundi.
Mladunci uče jezik komunikacije od svojih roditelja, a on je različit kada su zadovoljni ili pak gladni, kada osjete opasnost...
U većini slučajeva ptice pjevačice su mužjaci, koji na taj način obilježavaju svoj teritorij i privlače ženku. A znalci tvrde da bolji pjevač ima više šanse za privlačenje ženke koja vjeruje kako će takav mužjak lakše nabaviti hranu i čuvati gnijezdo.
Stručnjaci kažu kako je moguće da se ptice međusobno pozdravljaju, pjevaju zajedno iz zadovoljstva, iskazuju zahvalnost izlazećem Suncu, razgovaraju o vremenu ili se ogovaraju.
A prema nekim predajama postojali su ljudi koji su razumjevali jezik ptica, primjerice sveti Franjo Asiški koji je propovijedao pticama, a kralju Salomonu ptice su služile kao pismonoše. Postoji priča o starom grčkom mudracu Apoloniju od Tijane koja govori kako je protumačio govor vrabaca na stablu: jedan od njih prenio je drugima da je otkrio nešto žita koje je ispalo iz kola, pa su svi odletjeli uživati u gozbi. Mudrac, naime, prevodi poruku kako vrapci mogu biti dobar primjer ljudima koji, kada se obogate, žele sve zadržati za sebe.
Da neke ptice pokazuju inteligenciju, poput papiga i vrana, poznato je još od antičkog doba. Svjetski stručnjak za neotropske ptice, prirodoslovac Alexander Skutch, u jednoj od svojih knjiga – Um ptica – glasanju ptica pripisuje emocije nalik ljudskima. Kao primjer navodi fenomen ptičjeg zbora u ranu zoru. On, naime, smatra kako su ptice pri pogledu na izlazeće Sunce u stanju povišenih emocija. Ptičje glasanje jutarnjeg zbora ima, tvrde neki stručnjaci, nevjerojatno povoljan učinak na rast biljaka.
Različito od ljudi, ptice pjevice ne služe se glasnicama da bi proizvele pjev, nego organom za pjevanje - sirinks, koji je karakterističan samo za ptice. Bilo kako bilo, vrijedi ih nekada pogledati, poslušati i osjetiti ljepotu.