2593
Prikaza
7
Komentara
Naravno, i pored toga bilo bi onih koji će ( kao na jednoj od fotografija ) smeće radije baciti pored koša ili će ga ignorirati, ali vjerujem da bi bilo i onih koji nešto "nose iz kuće" te bi otpatke odložili kamo i pripadaju. Sam posao ljudi koji održavaju čistoću grada time bi bio puno manji i brže gotov.
Ako je suditi po proljetnom tekstu lokalnih novina, cijelom dužinom keja, od samostana do Korza tada su se mogla vidjeti tek tri koša za smeća.Danas ih je šest.Dovoljno ili ne?
Međutim, od šest samo je jedan u redu. Doduše nakrivljen, ali i takav obavlja svoju namjenu. Dva koša se "drže" samo jednim od dva spoja za nosač, jedan koš je potpuno otrgnut i stoji uz nosač, a dva uopće nema, samo nosači kazuju gdje im je bilo mjesto. Dakle, nužni su bar popravci postojećih, a poželjno bi bilo postaviti i neki novi. Primjerice, od Korza do mosta nema niti jednog koša za smeće.
Pored manjka koševa za smeće, problem je i uništavanje postojećih koji nekima, nažalost, služe za ispoljavanje snage kao i dokazivanje frajerluka pred istomišljenicima. Raspon cijena novog koša za smeće je otprilike reda veličine kazne za uništavanje istog.
Ipak, nisu svi mladi konzumenti alkohola, razbijači ili delikventi, pa bi bilo uputno pored represije za one druge, svjesnim, savjesnim i kulturnim mladićima i djevojkama, ponuditi i omogućiti, da to pokažu i budu.
j...na....stoka i totalni manjak stege i odgoja,nista druog. koja je svrha postavljanja kanti kad sutradan sve do jedne pokidaju i otkinu udarajuci nogama. nekad kad te je netko vidio da razbijas nesto,zveknio ti je samarcinu da ti je tri dana... Prikaži sve zvonilo u glavi,nije bitno sto te taj ne pozna......a danas maloljetnoj stoki ne smijes nista. treba i njima i roditeljima polomiti i ruke i noge.
Stalna tlapnja o tome , treba li više koševa za smeće!? Možeš ih postaviti stotinu i nitko, baš nitko od današnjih klinaca neće baciti smeće u koš. A neće baciti zato što ispada glup , papčina, mamin fino odgojeni sin.... Prikaži sve. Kad god su u društvu , tada su svi "posebni". Kad sami šetaju gradom , drže i bocu i papir u ruci dok ne ugledaju koš. To je stvar "mentalnog sklopa".
brodvolim@..sve je to lijepo napisano, sa guštom sam pročitao i slažem se sa svima ali naša generacija ne zna koje je boje Juditin prsten!! Filaju tu djecu notornim glupostima a nakon tog silnog "obrazovanja" im mogu ponudit jedino budućnost konobarenja... Prikaži sve ili odlaska u Švedsku!! Uostalom..šta uopće današnjoj generaciji ponudit od posla kada je jedina smjernica u njihovom životu službbeni auto, mobitel i šefovsko mjesto..ODMAH po završetku škole...preko svih i preko mrtvih jer oni ipak znaju koje je boje Juditin prsten!!!
Za svu djecu koja su rođena i preživjela 1950-te, 60-te, 70-te i 80-te. Preživjeli smo i rođeni normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće... Prikaži sveoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes U to vrijeme upozorenja u stilu "čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima nisu postojala. Mi, kada smo bili mali nismo nosili Pampersice. Pišali smo ili u pamučne pelene ili u krevet. Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rolama. Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, iz bunara, iz potoka, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte ili Cole sa našim prijateljima i NITKO nije umro zbog toga Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar i maslac, pili cole,kokte, nare koje su i tada bile pune sećera, ali nismo bili debeli zato što smo smo se STALNO IGRALI VANI Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po cijeli dan, skrivača, graničara, lopova i žandara, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti,sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje onako nije bilo previše. Nerijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljska pljuska bila dio odgoja, a bez zlostavljanja u obitelji. I nikad nije bilo problema... Provodili smo cijele dane radeći trkaće daske od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice.Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako riješiti problem Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole. Nama nisu prodavali drogu ispred škole... Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne), nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms....... MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO IŠLI VAN DRUŽITI SE S NJIMA ! Padali smo s drveća, znali se porezati na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili utvrde od snijega, bacali petarde za Novu godinu,čitali hrpe crtanih romana i sve smo to preživjeli bez posljedica! Vozili smo se biciklom ili pješke dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno! U školi nije bilo razlike među učenicima zbog istih kuta koje smo nosili i imali smo poštivanja prema učiteljima i profesorima. A ako je i bilo problema u školi nismo smjeli reći roditeljima, jer bi tek tada od njih dobili prave batine. Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su često stroži nego sam zakon! Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovječanstva Naše generacije su dale najbolje izumitelje i znanstvenike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost. I naučili smo živjeti s tim ! Ali izgleda da ta naša generacija nije očito naučila svoju djecu osnovnih pravila kulture i ponašanja.