3321
Prikaza
0
Komentara
Tako započinje informacija sa sastanka - održanog samo pet dana prije 129. obljetnice kako su brodska gospoda, pod vodstvom dr. Ignjata Brlića s troja kola išla na Sovsko jezero preko Matković Male – na kojem su se sastali brodski i požeški županijski i turistički djelatnici kako bi razmotrili i u funkciju stavili cestu i put s kojim su viđeniji i dobrostojeći Brođani prije 129 godina išli na ladanje k Sovskom jezeru i Sovskom Dolu. Umjesto sadašnjih 30 km (preko Ruševa) kilometraža bi se prečicom preko Matkovice smanjila upola i približila ovo jezero „na vr' Dilja" Brođanima.
Najstariji sačuvan zapis o izletu na Sovsko jezero ostavio je dr. Ignjat Brlić, iz ugledne brodske obitelji. U „Obzoru" od 27. srpnja 1886. napisao je kraći putopis pod naslovom "Izlet na Sovsko jezero u Dil-gori iz Broda na Savi". Organizator izleta bio je dr. Brlić. Tri konjske zaprege 15. srpnja 1886. s izletnicima uputilo se iz Broda preko Podvinja, pored Tomice, Rastušja, Grabarja i Podcrkavlja (netko je napisao: Kojeg li imena! Meni ništa čudno jer je selo dobilo ime po crkvi iznad sela - Pod- crkvom, nap. autora) - prema Duboviku, Matković Maloj „ (….) Iz Matković Male dođosmo u Dil izpočetka zaraso gržljavom hrastovinom, zatim gustom bukovom šumom, donekle priličnim kolnikom, al' prema kosi koja sačinjava među između brodskog okružja i požeške županije, skoro neprolaznim šikarjem, koje nam je lice, haljine, šešire deralo, ne na male neprilike i užas jakog i lijepog spola…" Brlić zapaža čistu jezersku vodu i raslinje na rubovima jezera, procjenjujući veličinu čistog jezerskog zrcala na „oko pol jutra".
Dvije godine prije nego što su brodske gospoje i gospoda išla na Sovsko jezero preko Matkovice, slavonski pisac Luka Ilić Oriovčanin, u časopisu Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska" 1884. godine, objavljuje opis Sovskog jezera: „Nuz najstariji požeškom županijom u Sriem vodeći put, prema jugu, leži jedno, preko 300 metara visoko, gustom šumom zarašteno brdo, u pleterničkoj gospoštini, u ruševačkoj župi. Na vrhuncu ovoga brda nahodi se preko 3600 kvadratnih metara velika, mrko-zelenom vodom napunjena šupljina poznata pod imenom Sovsko ili Soljansko jezero, te leži nad selom Soski ili Sovski dol zvanim…". Nadalje, Ilić piše: „S krajeva je isto jezero oplitko, ali u sredini nije moguće do dna. Da je jezero veoma duboko, svjedoči što ne možeš uzicom 44,4 metra dugom dna doseći. Kada stanovnici mjeseca srpnja i kolovoza u jezero metnu lan da ga kisele, izviru iz vrela, koje je upravo pred ruševačkom župnom crkvom, dva sata od jezera, lanene glavičice ili sjeme…".
O Sovskom jezeru s tromeđe triju županija (Brodsko-posavske, Požeško-slavonske i Osječko-baranjske) sačuvano je više legendi od kojih je jedna uvrštena u knjigu "Sto najljepših legendi iz hrvatske prošlosti", a njemu nije mogao odliti niti Dragutin Tadijanović čija je pjesma o jezeru uklesana na spomen-ploču postavljenu pored zdenca.
Od pamtivijeka narod me zove
S o v s k o j e z e r o
jer se u hrastovu lišću skrivahu
od davne davnine sove
i druga ptičad noćna,
kako nam reče pjesnik.
Al' danas je iznova granulo sunce
I ti ćeš, dragi prijatelju, ovdje u
u mojoj sjeni uvijek naći
odmor svom tijelu, svom srcu,
I htjeti ćeš da se ponovo vratiš
tišini ove vode, u ovaj šumski mir