SLAVONSKI BROD - To da brodski SDP slavi 1. maj na Poloju i nije vijest. Prvo, primjereno je to za stranku koja, nominalno, zastupa one koji žive od rada i temeljem svoga rada i drugo, svake godine je isto pa se i nema što novo napisati.
Marksistička ideologija uzdiže radnika te misli da ona jedina promiče njegovo uzdignuće. No, davno prije Marxa radnik je u kršćanstvu bio častan ponajprije po Kristu koji je radio i tako posvetio rad, a onda po onima koji su njemu bili najbliže: Marija i Josip, a bijahu radnici, ljudi koji su u trudu pribavljali svakidašnji skroman kruh.
Za razliku od 'komunista', kojima je 1. maj ono što je kršćanima Božić - te je normalno što taj dan tako i slave - Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević, snimljena danas uz roštilj - prvorazredna je senzacija - bez obzira radilo se tek o provokaciji, ili licemjerju.
Oni, kao, slave blagdan svetog Josipa. Pritom, ne napišu kako je u pitanju Radnik, jer žele izbjeći bilo kakvu poveznicu s Međunarodnim praznikom rada. Kako bi ideološki ostali čisti.
Međutim, sama svetkovina svetog Josipa (zaručnika Blažene Djevice Marije) slavi se 19. ožujka, a to bi, kao 'pravi Hrvati i pravi katolici' članovi HSP AS-a trebali znati.
Pače, potpisnik ove crtice vjeruje kako oni to znaju. Zbog toga i nije daleko od istine da su 'crnokošuljaši', ustvari, danas provocirali 'crvene' poručujući im: Prvi maj je, ustvari, prvi svibanj, tj, naš, a ne vaš, praznik rada.
Budući da su 'zastupnici radnika', definitivno, to prestali biti nakon što su radikalno izmijenili Zakon o radu, ostala ime je tek simbolika - 1. maj. Ako im pravaši i to uzmu, slobodno se mogu nazvati "Radnička stranka hrvatskih pravaša Pio XII.".
Kršćani su ipak puno stariji od komunista
Blagdan sv. Josipa Radnika, u crkvenu godinu, 1955. uveo je papa Pio XII. Odredio je neka se taj blagdan slavi 1. svibnja, na dan "koji si je svijet rada izabrao kao svoj praznik".
Godine 1889. Druga internacionala odlučila je da će 1. svibnja slaviti kao svjetski praznik radništva. Iste godine papa Leon XIII. izdao je svoju encikliku o svetom Josipu Quamquam pluries te u njoj "radnike i sve ljude skromnih životnih prilika 'upućuje na sv. Josipa' kao uzor i primjer za nasljedovanje".
Sveto pismo Novog zavjeta samo na jednom mjestu spominje Josipovo zanimanje. To je u Matejevu evanđelju, gdje se opisuje Isusov povratak u Nazaret. "Dođe u svoj zavičaj te je tako učio svijet u njihovoj sinagogi da su se divili i govorili: 'Odakle ovom tolika mudrost i čudesna moć? Zar on nije tesarov sin'" (Mt 13,54). Sveto pismo spominje Josipa poimence više od 12 puta, a samo jedanput govori o njegovu zanimanju. Ne navodi nam također ni jednu jedinu njegovu riječ niti što kaže o svršetku njegova života. Jer je bio tesar, na prvi pogled može se činiti da je posve opravdano njegovo patronatstvo nad radnicima. Kažem na prvi pogled jer se, na primjer, u Svetom pismu o sv. Pavlu govori kao o manualnom radniku na 7 mjesta. On sam piše "da se mučio dan i noć" (usp. 1 Sol 2,9). Pa ipak Crkva ne postavlja svetog Pavla već sv. Josipa za uzor radnikâ. A dok to čini, onda želi reći da Josipovo svakidašnje poslovanje i njegov rad nije bio samo čisto naprezanje, već spremnost služenja u vjernoj poslušnosti tajni utjelovljenja Sina Božjega i djela otkupljenja. A to bi morao biti smisao rada svakoga kršćanskoga djelatnika. Rad bi morao biti apostolska služba, suradnja s Kristom na djelu spasenja.
I ako je jedan stari kršćanski pisac - Pseudo-Dionizije - zapisao "da je od svih božanskih djela najbožanskije surađivanje s Bogom na spasenju duša", onda i rad kršćanskog radnika, stavljen u službu spasenja, poprima božanske razmjere. Kad je, dakle, Pio XII. uvodio blagdan sv. Josipa Radnika, mislio je na "tiho i vjerno posvećivanje svakidašnjega rada", kako je to činio taj najveći šutljivac - sveti Josip, a ujedno svetac koga jedino nadvisuje Bogomajka Marija. Njega Pio XII. nije oklijevao nazvati "najčistijim, najsvetijim, najuzvišenijim od svih Božjih stvorova". Taj, dakle, div među svecima i duhovnim velikanima bijaše po zanimanju samo "tesar" - drvodjelja, radnik.
Marksistička ideologija uzdiže radnika te misli da ona jedina promiče njegovo uzdignuće. No, davno prije Marxa radnik je u kršćanstvu bio častan ponajprije po Kristu koji je radio i tako posvetio rad, a onda po onima koji su njemu bili najbliže: Marija i Josip, a bijahu radnici, ljudi koji su u trudu pribavljali svakidašnji skroman kruh. Opravdano je boriti se za radnikova prava, ali ne samo za njegova, već za prava svakoga čovjeka. Uvođenjem blagdana sv. Josipa Radnika Crkva želi upozoriti na onu božansku odrednicu koja kršćanskoga radnika najviše uzdiže i usavršuje. On radeći "pridonosi povijesnom ostvarenju Božje zamisli" (usp. Pastoralnu uredbu II. vatikanskog sabora Radost i nada, br. 34).
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
Gerilac02.05.2015. u 17:30
Radnik ne pripada niti jednoj političkoj opciji jer je kao društveni lik dugo odolijevao svim patologijama modernosti. Kad je prvi put progovorio koristio je građnaske pojmove da bi se učinio razumljivim, ali realnost događaja pokazuje da je prerastao građanske tutore.... Prikaži sve Uskoro će se vidjeti da on odbija priznati sebe tek kao ekonomsku kategoriju jer je ostao u dodiru s elementarnim silama. Radnik postaje ratnik, iz sfere pregovora u sferu čina.
-
Tonda02.05.2015. u 11:05
Koji ste vi patološki bolesnici i s čim se vi uopće rukovodite?! Meni to nije jasno, jer pravite spektakl oko gluposti. Ljudi su jednostavno iskoristili neradni dan za okupljanje u prirodi, uz dobru papicu i pijaču. Jebe se njima svima... Prikaži sve za 1. maj, kao i za Josipa radnika ili neradnika. Nema tu nikakvih poveznica s političkim djelovanjem i tu autor ovoga članka griješi. Zar SDP-ovci ne bi trebali slaviti Božić, Uskrs ili bilo koji drugi katolički blagdan ili bi još uvijek trebali slaviti 29. novembar?! Ja čestitam svima koji su si dali truda, uložili nešto novaca i počastili ljude, a sigurno je da će za njih glasati onaj koji to hoće, sigurno ne radi besplatne porcije graha ili roštilja. Stoga ljudi moji, samo vi slavite ma što to bilo, jer ionako nam je samo to preostalo.
-
plavibicikl0102.05.2015. u 10:24
nikada u povijesti ovog naroda nisu "crni" i "crveni" tako temeljito i složno djelovali kao u ovih dvadeset godina , koordinirano su smjenjujući se na vlasti do temelja uništili tvornice, proizvodnju , rad i volju za radom u ovom narodu... Prikaži sve . Nekada skoro davno su nama kao učenicima govorili "Uči ako ne budeš učio morat ćeš raditi" i rad predstavili kao baba-rogu . Radili su samo oni koji nisu slušali roditelje i učili . Demokratizacijom Domovine rad je bila "Komunistička" i neprijateljska riječ a djelatnost je deklarativno predstavljala tu aktivnost . Radnici su bili tragovi mrskog sustava i još bi trebali imat svoje predstavnike , vidi vraga , pa još bi i praznik !? Sada ga slave uglavnom bivši radnici što se sa protezama u ustima i kukovima dogmižu u kolonu sjećanja i čekanja na porciju tog "prdavca" i tako reprezentativno govore o svoj jadnosti prošlosti i sve jadnijoj sadašnjosti . Budućnost je riječ koju koriste samo neozbiljni sanjari jer je ni najjači teleskopi ne mogu detektirat . Sada se krvožedni i bahati egzekutori u crvenim i crnim rukavicama otimaju čiji je "mrtvi radnik" a da pri tom ne odgovaraju ni Bogu ni narodu za "smrt" rada i radnika . NE vašem kotliću drugovi ! NE vašem roštilj gospodo ! NE vašem Maju ! NE vašem Svibnju !
Prikaži sve komentare
-