2197
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - Osim tuge na licu svih sudonika 11. sureta sjećanja na preko četiristo dječaka i djevojčica poginulih u Domovinskom ratu, koji se pod nazivom "Mali križ velika žrtva" još jednom održao u Slavonskom Brodu, vidjelo se razočarenje i osuda sustava koji dva desetljeća nije riješio status civilnih stradalnika rata. I ove godine susret se održao pod pokroviteljstvom Ministarstva branitelja, uz nazočnost predstavnike državnih i lokalnih vlasti, a okupio je roditelje poginule djece iz cijele Hrvatske.
U Zakonu, po kojem ostvaruju svoja prava, postoji imovinski cenzus po kojemu je jedna kuna dovoljna da se ne može ostvariti nešto što se zove obiteljska invalidnina.
Marija Petrović iz Slavonskog Broda nikada neće zaboraviti pakleni 3. svibanj ratne 92.godine, kada se u strahu od granata s djecom, suprugom i susjedima sklonila u podrum. „Bilo nas je 14. U bombardiranju je sedam preživjelo, a sedam poginulo, među njima i mojih dvoje djece. Marko je imao sedam, a Ivana četiri godine".
Do danas se nije oporavila i nikada neće. U Brodu je, najviše iza Vukovara, smrtno stradalo 28 dječaka i djevojčica od neprijateljskih granata, a u Hrvatskoj ukupno 402 djece. Među stradalima je i 18-godišnja kćer Đurđe Gmaz iz Siska. Kaže kako se osjeća tužno, ogorčeno i obespravljeno. Kao i ostale roditelje boli je nepravda prema civilnim žrtvama.
„Dolazim svake godine da se sretnem s prijateljima, da se isplačemo i izjadamo, jer smo mi roditelji poginule djece u ovoj državi obespravljeni". Slično razmišlja Zemina Jaroš iz Osijeka majka 14-godišnje kćeri, Ratko Vidaković iz Biograda otac 19-godišnje kćeri ili Marija Lukšić iz Dubrovnika kojoj je poginuo 16-godišnji sin. Njihova su djeca, kažu, samo brojke. Osjećaju se kao građani drugog reda.
„Žalosna sam ali i ogorčena iako mislim da to ogorčenje više nema smisla" kaže Lukšić. Ona, kao i većina roditelja i civilnih žrtava bori se za naknadu - bez ograničavanja imovinskog cenzusa. A predsjednica zajednice Udruga hrvatskih civilnih stradalnika Julijana Rosandić pojašnjava kako.
"U Zakonu, po kojem ostvaruju svoja prava, postoji imovinski cenzus po kojemu je jedna kuna dovoljna da se ne može ostvariti nešto što se zove obiteljska invalidnina. To je ono što participira država, a mora jednako biti participiran gubitak života djeteta, vojnika, jednako vrijedi izgubljena ruka civila i vojnika," kaže Rosadndić.
Nepravdu će, kako obećava izaslanik ministra branitelja Bojan Glavašević (i sam pripada istoj populaciji), ispraviti Zakon o civilnim žrtvama koji je u pripremi, a njegovo donošenje očekuje se najkasnije početkom 2015.godine.
„Uvest će se potpuno novi model obeštećenja civilnih žrtava rata. Mogućnost da roditelji dobiju pravo na invalidninu na temelju poginule djece nešto je što ćemo ovim zakonom riješiti. No tu postoje i druge mjere, jer nije sve u novcima, veliku snagu ovdje ima i osiguranje digniteta tim žrtvama".
A tome bi vjerojatno pripomogao spomenik poginuloj djeci, za koji kaže Rosandić, ni jedna dosadašnja Vlada nije pokazala intertes. Jedini koji postoji je spomenik Djevojčice ispred slavonskobrodske škole Hugo Badalić, koji je prije 11 godina izgradila udruga Hrvatska žena, i podno kojega su roditelje poginule djece iz cijele Hrvatske, uz predstavnike državne i lokalne vlasti, u subotu upalili svijeće i položili cvijeće.