SLAVONSKI BROD - Gotovo pola stoljeća Slavonski Brod dostojno obilježava manifestaciju "U svijetu bajki”, posvećenu velikoj književnici Ivani Brlić-Mažuranić, ove godine i 100. obljetnici njezina remek-djela Priče iz davnine, piše Glas Slavonije. Sedmodnevna događanja s nizom zanimljivih programa, kazališnih predstava, radionica, slušaonica, izložbi, predstavljanja književnika i njihovih djela..., svake godine okupi desetak tisuća školaraca s brodskog i područja cijele Hrvatske, no nakon tjedan dana, sve se vraća uobičajenoj kolotečini u kojoj gotovo da se ne spominje slavna književnica koja je čak tri puta nominirana za Nobelovu nagradu, a sva svoja djela napisala je u Slavonskom Brodu i na ljetnikovcu Brlićevac, u brodskom Vinogorju.
Gradonačelnik Duspara: "Mora
se dobro razmisliti na koji način urediti kuću da bude da sama sebe kroz sadržaje
može financirati. Vani se plaćaju ulaznice za svaki posjet muzeju. A mi
se ponašamo kao da moramo platiti nekome da dođe.”
Prvu je popularnost stekla i potvrdila se kao književnica već sa Šegrtom Hlapićem 1913., a njezino kapitalno djelo Priče iz davnine, prevedeno je na mnoge svjetske jezike, što je dokaz da se Ivana i danas čita i da je zanimljiva, podsjeća profesorica Jasna Ažman, autorica dugogodišnjih Brodskih spomenara.
Ažman naglašava kako je, nakon Ogulina u kojem je rođena, Slavonski Brod udajom postao Ivanin grad u kojem je proživjela 46 godina u kući Brlić, gdje još uvijek stoji bijela kaljeva peć iz koje su iskakali Domaći i bili joj izravni poticaj za pisanje. Ista je činjenica poznata mnogim sugrađanima, posebice starije generacije, koji su kao školarci posjećivali kuću autorice vječnih bajki u kojima uvijek pobjeđuje ljubav i dobro nad zlim. Grad je prije četiri godine od nasljednika otkupio kuću sagrađenu 1885. godine, zaštićeni spomenik kulture, kako bi u konačnici postala ono što Brođani odavno zaslužuju i priželjkuju - muzej u kome će posjetitelji spoznati duh Ivanina stvaranja i vidjeti kako je Slavonski Brod i prije jednog stoljeća bio srednjoeuropski grad.
- Kroz trogodišnji projekt ministarstva dosad je uloženo 970.000 kuna u obnovu krovišta, pročelje i dvorišnu stranu zgrade, a u pripremi su elaborati i projektna dokumetacija za unutrašnje uređenje - navodi gradonačelnik Mirko Duspara, svjestan kako je za konačni završetak kuće i budućeg muzeja potreban višemilijunski iznos kuna, što ne može postići bez pomoći ministarstva i EU fondova. U planu je uređenje prostorija gdje je književnica živjela i gdje su nastajala vječna književna djela, ali i potkrovlja, prizemlja te podrumskih prostorija, sve s ciljem kako bi budući muzej dao pečat kulturnom, povijesnom, znanstvenom i turističkom značenju, napose očuvanju baštine. Što sve muzej književnosti može sadržavati, kako može izazivati komparacije i utjecati na slobodne i nove odnose fikcije i fakta, zapisala je u tekstu "Visibilia et invisibilia” poznata hrvatska povjesničarka umjetnosti Željka Čorak.
- Bilo bi dobro da muzej književnosti ne bude na kraju puta uzmicanja iz stvarnog svijeta, odustajanja od stvarnih mjesta. Nego da, naprotiv, bude na početku puta osvajanja stvarnih mjesta za baštinu mašte - napisala je Čorak, jedna od ponajboljih poznavateljica života i djela Ivane Brlić-Mažuranić, osobe čiji bi svaki trag, smatra autorica, trebalo muzeificirati.
Osim Ogulina u kojem je rođena, Ivanu je obilježio Zagreb, mjesto njezine mladosti i smrti, te Slavonski Brod, mjesto cijeloga zreloga života. Ipak, Ivana Brlić-Mažuranić još uvijek nije brodski brend, kao što je primjerice ogulinski. Za Zagrepčanke Antoniju i Ivanu, koje su u nedjelju s planinarima posjetile Brlićevac, prva asocijacija na Slavonski Brod je planetarno poznata roda Malena i njezin Klepetan, dok Osječanku Veru Mađer Brod asocira na rafineriju i zagađeni zrak. Slično razmišljaju i mnogi Brođani okrivljujući sugrađane koji su niz godina dijelom političkih struktura u Zagrebu, a nisu na pravi način afirmirali svoj grad i vrijednosti. Neki pak misle kako bi posao promocije slavne književnice trebala raditi ekipa profesionalaca. A budući muzej koji bi za posjetitelje trebao biti otvoren 365 dana u godini, trebao bi ne samo ponuditi sve informacije o Ivani Brlić-Mažuranić i poznatim članovima obitelji Andriji Torquatu Brliću, Fani Daubachy Brlić, ili Ignjatu Alojziju Brliću, nego zaživjeti kao suvremeni interaktivni prostor s multimedijalnim pristupom.
Restauracija će dugo trajati
Premda bi, prema riječima Željke Čorak, funkcija muzeja književnosti,
odnosno spomen-mjesta književnosti, morala biti i prilog posvećenju
stvarnih mjesta gdje su se dotakle književnost i zemlja, stvarnost je
malo drugačija. A restauracija slavonskobrodskog zaštićenog kulturnog
dobra, koji će pričati priču o povijesti kuće Brlić, zbog
višemilijunskih izdataka potrajat će još nekoliko godina, koliko će
najvjerojatnije potrajati i brodsko brendiranje imena najslavnije
hrvatske književnice i njezinog čudesnog opusa. Do tada, svu znatiželju
zadovoljit će brojni tjedni programi Svijeta bajki.
Paprenjaci i malinovac
Pristup prema Ivani mora se mijenjati, naglašava i gradonačelnik. "Mora
se dobro razmisliti na koji način urediti kuću da bude funkcionalna,
prihvatljiva, zanimljiva posjetiteljima i da sama sebe kroz sadržaje
može financirati. Vani se plaćaju ulaznice za svaki posjet muzeju. A mi
se ponašamo kao da moramo platiti nekome da dođe. To je problem turizma u
kontinentalnoj Hrvatskoj”, navodi gradonačelnik koji razmišlja i o
mogućem uređenju prostora u prizemlju kuće Brlić, poput kafića,
slastičarnice..., gdje bi kostimirani likovi nudili Ivanine paprenjake
ili malinovac, a što bi pokrivalo dio troškova za održavanje kuće.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
seka21.04.2016. u 08:24
Stipe , naučila sam da se na svaku situaciju može gledati iz više perspektiva. To može svatko naučiti vjeruj mi. Malenu i Klepetana "vidio" je gosp. Vokić, i promatrao i to što je vidio prenijeo na druge. Svi ostali vidjeli... Prikaži sve su samo rode, koje se podrazumijevaju da su tu. Svoj doprinos dao je i pok. Ž. Mužević koji je to pisanom riječi popratio i da ne nabrajam dalje , jer ako želiš nešto vidjeti pitati ćeš se mogu li ja nešto vidjeti i pokazati drugima, ali i pomoći onima koji su već vidjeli da se za to čuje i vidi.
-
seka20.04.2016. u 12:22
Zaboravih dodati. Da bismo npr. mogli napisati na ulasku u SB dobro došli u "ZELENI GRAD" moramo htjeti imati parkove, a zatim i posaditi drveće i npr. tražiti sredstva za taj projekat i tako zaposliti određeni broj ljudi od stručnjaka... Prikaži sve hortikulture do radnika s motikom, ali i pokazati "gornji grad", koji jest već zelen - Podvinje i Vinogorje . Naravno u Podvinju prije rješiti kanalizaciju. Nametnuti se u medijima (ne samo lokalnim) sa kulturnim događanjima. Nažalost mi o sebi sami loše govorimo kako da nas drugi vide drugačije?
-
seka20.04.2016. u 11:43
U dobroj namjeri kukajući zbog loše kvalitete zraka (što je činjenica) , brend nam je postao rafinerija, a malena i klepetan još neko vrijeme dok su živi. Umjesto da u svom gradu tražimo i vidimo ono dobro , lijepo, kulturno,... Prikaži sve povijesno , ljepotu Save, prirode i bogatstva za koje smo mi sami slijepi i podrazumijevaju nam se gledamo u tuđu "livadu" koja je uvijek zelenija i samosažalijevamo se i kukamo. Kukanje je postalo naš brand. Ljubav prema svom mjestu , svom gradu, Slavoniji nažalost je minimalna. A i oni rijetki koji ju pokazuju nazivaju ih primitivcima. Kada čujem kako hercegovac govori o Hercegovini, dalmatinac o Dalmaciji pitam se što nam se dogodilo? Ovo je kao da smo na brošuru TZ nalijepili sliku rafinerije i gas masku. Pokažimo što imamo i tražimo što nam pripada, a to je da udišemo zdrav zrak. Da bismo pokazali što imamo moramo to i vidjeti, a ljepota je u oku promatrača , ali i stručnjaka. Jedno vrijeme smo bili poznati po uličnim razbojstvima. Ne kažem da se loše stvari trebaju sakrivati, ali definitivno je potrebno prepoznavati i isticati sve ljepote i ono što je dobro.
-