SLAVONSKI BROD - Postoji li još umjetnost, koja umjetnost i djela su mogući, kakva je uloga kritike..., samo su neka od pitanja koja su poslužila kao platforma za razgovor i traženje odgovora na tribini na kojoj su u slavonskobrodskoj knjižnici sudjelovali suvremeni umjetnici Antun Maračić, Zlatko Kopljar, Ivan Šeremet te kustosica i likovna kritičarka Ana Marija Koljanin, piše Glas Slavonije.
Radio je prema vlastitoj inicijativi i pritom doživio prijezir, negodovanje i neprihvaćanje, najviše od kolega - u vlastitom okruženju.
"O recentnoj umjetnosti umjesto vrtnje u krug i tautološkog stava da je suvremena umjetnost onakva kakvo je društvo okružuje, mi se pitamo o smislu suvremene umjetnosti, popratnoj teoriji i dakako o mogućem suživotu”, uvodno je rekao domaćin tribine, multimedijalni umjetnik Ivan Šeremet. Premda se generalno umjetnost u Hrvatskoj cijeni, ona konceptualna nema baš institucionalnu i financijsku potporu, smatra Kopljar, slobodni umjetnik s međunarodnim stažom koji se osvrnuo na mogućnosti življenja uz umjetnost i sa umjetnošću. "Kod nas ne postoji sustav, mi imamo produkciju, no trebaju nam prostor i publika. Od suvremene umjetnosti ne može se živjeti. Ideja honorara uopće ne postoji. Za razliku od Hrvatske, u inozemstvu postoji tržište, cijeli institucionalni sustav”, kazao je Kopljar za "ovovremenu” umjetnost, čiji je izvor kao i ranije - u realnosti. Na pitanje jesu li svi ljudi danas potencijalni umjetnici, odgovorio je potvrdno, "no to ne znači da se svi trebaju baviti umjetnošću”.
O suvremenoj umjetnosti s pozicije institucionalne regulative govorio je Antun Maračić, autor brojnih koncepcijskih izložbi, kao i brojnih tekstova o umjetnosti. Vodio je više galerija i promovirao umjetnost usred proteklog rata. "Uvijek sam pokušavao djelovati mimo očekivanja ljudi iz vlasti..”, kazao je ovaj priređivač 50 samostalnih i sudionik 100-tinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Bez obzira na to što živi u maloj sredini koja dobrim dijelom ne reagira na suvremene umjetničke forme, Ivan Šeremet godinama ukazuje na nekooperativno okruženje tradicionalne, konzervativne sredine. Kazujući o promociji suvremene umjetnosti u lokalnoj sredini prisjetio se četiri protekla desetljeća u kojima je ostvario brojne zapažene projekte, pogotovo izvan vlastite sredine. "S mnogo entuzijazma i s više sudionika nastali su projekti poput Granica, Tvrđave art, Bratstva u svemiru, Umjetnik-umjetniku, nastalom u vrijeme netrpljenja kada se umjetnici ipak otvaraju prema kolegama i prijateljima, potom Kustosi biraju, Umjetnost kao život...”. Radio ih je prema vlastitoj inicijativi i pritom uglavnom, kaže, doživio prijezir, negodovanje i neprihvaćanje najviše od kolega - u vlastitom okruženju.
Da svaki oblik angažmana, poput Šeremeta u Brodu, ili Faktora u Osijeku - stvara okvir u kojemu će se umjetnost prezentirati, smatra Ana Marija Koljanin s iskustvima u kustoskom i radu likovnog kritičara. "I male sredine imaju svoj potencijal, a publika primjerice u Osijeku, Slavonskom Brodu, sve više se navikava na umjetnost performancea no uvijek se može raditi više, a odaziv, poznavanje i zanimanje možgu biti jači”, uvjerena je Koljanin. Za neke pak bolje dane suvremenih umjetnika trebalo bi se na vrijeme krenuti s obrazovanjem i odgajanjem mladih kroz školski sustav.- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
babycream01.12.2016. u 22:52
Dobar osvrt na Ivanov rad ali me jako podsjetilo na one članke koje inače susrećem po ostalim portalima sa podnaslovom "Sponzorirana vijest"...Mislim da Ivanu to ne treba. Tko razumije njegov rad razumije i umjetnost a tko baš i ne shvati... Prikaži sve najbolje što Ivan pokušava njemu na ponos... Brodska publika (koja uistinu i ne postoji) može biti zahvalna "institucijama" na skrojenom mišljenu koja je pljuvačka i neobjektivna, i zapela je u nekom vremenu koja više nema živih predstavnika. Bio bih iznimno sretan i zadovoljan kad bi te "institucije" više spajale nego razdvajale. I to na način da bude platforma za sve umjetnosti i sve umjetnike a ne kao platforma za istomišljenike i prijatelje a ostalima progon...
-
BStipic07.11.2016. u 20:41
Produkti Šeremetova umjetničkog djelovanja kritika su (malo)građanskog društva. Oštra i bolna, poput piercinga i jednako erotična, lascivna (čak). Malo je slikara i izložbi u ovome gradu čije slike se na prvi pogled pamte. Svaki Šeremetov melankolični iskaz, bilo da je... Prikaži sve riječ o banalnim aktivnostima odnosno njihovom beskonačnom ponavljanju, bilo da se radi o uporabi 'neumjetničkih' predmeta, doduše ne toliko frapantnih kao što je onomad bio Duchampov pisoar, ali u području ne samo prosječnog poimanja 'umjetničkoga' posve neuobičajenih, provokacija je u realnom vremenu, ali i oštro usijecanje u područje podsvjesnoga. Zato se njegovi 'radovi' ne zaboravljaju. A ono čega se umjetnik i umjetnost (najviše) groze jest zaborav. Ne njih i njihove sujete, nego zaborav koji je, zapravo, ako ne sama smrt, u najmanju ruku hibernacija njihovog umjetničkog djela. Samo, ne mislim da je u brodskoj sredini Šeremet prezre, nepriznat, odbačen – on sâm odabrao je samoću. Samoću koja je svojstvena samo zvjerima i bogovima. Onu u kojoj čovjek nije sam, nego poseban, u kojoj nije usamljen, već produktivan. Poput Sunca kojem se izlažemo ili se od njega zaklanjamo. Koje stvara novi život i koje sažiže. Šeremet će i dalje živjeti u svojem životu. Ne trebamo ga se bojati. Ni do Sunca se ne može. Srećom, ono postoji i dolazi k nama. To Sunce, Ivan Šeremet, neće spržiti povijesno ustaljene umjetničke prakse u cjelini, a niti lokalnu brodsku recepciju 'umjetničkoga', ali će ih vlastitim aspektima protresti, i već jest, u samim njihovim temeljima. Jer – Šeremetova djela, kao autonoman i cjelovit iskaz u realnom vremenu, trenutku stvaranja i interakcije s publikom, ne čekaju naknadnu interpretaciju u perificiranom znakovnom sustavu jezika, rečenice, fraze, riječi... tipičnih za ovoga ili onoga kritičara i(li) teoretičara umjetnosti, njegovi radovi su metajezik, metagovor, satkan od niza fragmenata, fraza, svima nama poznatih, ali po Šeremetu novootkrivenih obrazaca i izraza.
-