SLAVONSKI BROD - Gradska knjižnica Slavonski Brod bila je u utorak, 14. lipnja, domaćin javnom predavanju dr. sc. Miroslava Akmadže. Bilo je to sedmo u nizu javnih predavanja djelatnika Hrvatskog instituta za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, realizirano u sklopu obilježavanja 20. obljetnice postojanja Podružnice.
Dr. Akmadža održao je predavanje na temu ''Katolička crkva u hrvatskoj povijesti 20. stoljeća''. Predavanje je podijelio u tri cjeline: Katolička crkva u Hrvatskoj u periodu između dva svjetska rata; Crkva za vrijeme Drugog svjetskog rata, s naglaskom na ulogu zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca (1898.-1960.); Crkva od završetka Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata.
Akmadža je istaknuo kako je katolička crkva u turbulentnim vremenima 20. st. kao važan čimbenik hrvatskog društva, htjela to ili ne, bila aktivnim sudionikom političkih zbivanja na hrvatskim prostorima. Crkvena hijerarhija kao cjelina, a posebice njeni istaknuti pojedinci javno su iznosili stavove o ulasku Hrvatske u jugoslavensku zajednicu nakon Prvog svjetskog rata, ali i aktivno sudjelovali u političkom životu u vrijeme Kraljevine SHS/Jugoslavije kroz Hrvatsku pučku stranku i na druge načine. Aktivno su se borili protiv talijanizacije Istre i dijelova Dalmacije, koji su potpali pod talijansku upravu.
Milanović najzaslužniji što je Istra danas u sastavu Hrvatske
U Istri, koja je Rapalskim ugovorom između Kraljevine SHS i Italije 1920. godine, zajedno s Cresom i Lošinjem, pripala Italiji, osobito se istakao hrvatski svećenik Božo Milanović (1890.-1980.), koji je sudjelovao u pokušajima političkog okupljanja Hrvata, održavajući veze s Kraljevinom Jugoslavijom. Dr. Akmadža je napomenuo kako su upravo hrvatski katolički svećenici najzaslužniji za hrvatski preporod u Istri, a među njima osobito Božo Milanović koji je sudjelovao nakon Drugog svjetskoga rata u jugoslavenskim izaslanstvima koja su utjecala na odluke savezničkih povjerenstava za razgraničenje pri uspostavi današnjih granica s Italijom. Presudan utjecaj za odlučivanje o granici sa Italijom u Istri imale su župske matične knjige iz kojih je bilo vidljivo kako u Istri većinom žive Hrvati. Iz navedenih razloga, smatra Akmadža, treba danas u Hrvatskoj značajnije vrednovati život i djelo Bože Milanovića koji je možda i najzaslužniji što je Istra danas u sastavu Hrvatske.
- Crkva i njeno vodstvo nisu mogli izbjeći ni političke utjecaje u vrijeme Drugog svjetskog rata, s obzirom na uspostavu NDH i djelovanje partizanskog pokreta. S jedne strane znatan dio svećenstva radovao se uspostavi hrvatske države, ali se brzo razočarao u vladavinu ustaškog režima, a s druge strane postojao je strah od partizanskog pokreta zbog njegovog komunističkog, a time i ateističkog vodstva, kojem se, unatoč tome, manji dio svećenstva čak i priključio, navodi Akmadža.
Potrebno je razlikovati djelovanje katoličkih svećenika u Istri i Dalmaciji koje su bile pod okupacijom, prvo fašista, a potom nacista, jer je na tom prostoru bio veći broj svećenika koji su se aktivno opirali okupaciji talijanske i njemačke vojske, dok je u kontinentalnoj Hrvatskoj (npr. Slavoniji) situacija bila drugačija, pa se tek manji broj svećenika pridružio partizanskom pokretu.
Nadbiskup Stepinac bio je odgovoran samo za djelovanje svećenika u svojoj nadbiskupiji
Iako neki smatraju ulogu zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca vrlo kontroverznom predbacujući mu da je mogao puno više učiniti u osudi režima NDH-a i sprečavanju zločina koji su se dogodili prema Židovima, Srbima, Romima i drugima, dr. Akmadža je rekao kako postoje brojni dokazi o iznimno pozitivnoj ulozi Stepinca tijekom ratnih strahota.To se prvenstveno odnosi na njegov doprinos u konkretnim spašavanjima djece i odraslih na području NDH i na javne osude režima. Što se tiče odnosa Crkve i ustaških vlasti, mnogi zanemaruju činjenicu kako je nadbiskup Stepinac bio odgovoran samo za djelovanje svećenika u svojoj nadbiskupiji, dok su za postupke u drugim biskupijama bili odgovorni tamošnji biskupi. Stepinac nije mogao biti odgovoran za aktivnosti sarajevskog nadbiskupa Ivana Šarića (1871.-1960.) koji je bio blizak s ustaškim vlastima ili za neprimjerene postupke nekih franjevaca.
Nadalje, Akmadža napominje kako osobno nije još vidio niti jedan argument, a istraživanjem hrvatske crkvene povijesti u 20. stoljeću bavi se preko 20 godina, koji bi mogao označiti Stepinca kao nekoga tko je bio blizak ustaškom režimu ili poticao na zločine. Vrlo je teško raspravljati je li Stepinac mogao više učiniti za vrijeme Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj jer takve rasprave ne vode do konkretnog zaključka, već se treba usredotočiti na ono što je činio i za što postoje dokazi.
Tijekom Drugog svjetskog rata ubijeno je preko 450 svećenika od kojih je većina stradala u komunističkim čistkama krajem rata
- Uspostavom nove jugoslavenske države 1945. pod komunističkom vlašću, Katolička crkva postaje jedina dobro organizirana snaga koja se mogla postaviti kao oporba jednopartijskom režimu, s obzirom da su sve političke stranke, osim KPJ, bile zabranjene. U prvim poratnim vremenima Crkva je doživjela teška ljudska i materijalna stradanja uzrokovana represivnim djelovanjem komunističkih vlasti, ali je uspjela zadržati jedinstvo u nepopustljivosti prema svim prijetnjama, rekao je Akmadža.
Tijekom Drugog svjetskog rata ubijeno je preko 450 svećenika od kojih je većina stradala u komunističkim čistkama krajem rata. Danas se u Hrvatskoj provode znanstvena istraživanja kako bi se utvrdile okolnosti stradavanja svakog svećenika kako bi se izbjeglo multipliciranje žrtava.
- Šezdesetih godina 20. st. zbog koncilskih promjena u Crkvi i vatikanske Istočne politike, ali i želje jugoslavenskih vlasti da poboljša svoju sliku u zapadnom demokratskom svijetu, doći će do postupne normalizacije crkveno-državnih i vatikansko-jugoslavenskih odnosa, što će donekle olakšati život Crkve i njenih vjernika u preostalim godinama postojanja jugoslavenske države. Crkva je svo to vrijeme, iako joj to nije bila prvotna zadaća, bila bitan čimbenik u očuvanju hrvatskog nacionalnog identiteta, naveo je za kraj dr. Akmadža.
Javnom predavanju nazočio je i mons. dr. sc. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup u miru, koji se na kraju predavanja kratko osvrnuo na djelovanje đakovačkog biskupa Antuna Akšamovića (1875.-1959.), o čijem životu i radu trenutno piše knjigu.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -